Utjecaj stresa u trudnoći / pomoć i uloga budućih tatica

Da biste razumjeli stres u njegovom najčišćem obliku, zamislite pastuha zebre, široko razrogačenih očiju i s prašinom koja pršti ispod njegovih kopita dok galopira kroz nacionalni park Serengeti ispred lavice koja ga proždrljivo proganja. U trenutku kada je zebra otkrila grabežljivca, signal iz njenog kopitarskog mozga pokrenuo je adrenalnu žlijezdu smještenu na vrhu bubrega i ova je počela lučiti hormone stresa: adrenalin i noradrenalin (također zvane epinefrin i norepinefrin), i kortizol. Zajedno, hormoni smjesta ubrzavaju zebrine otkucaje srca, optok krvi i disanje, tako da bi mogla pobjeći najvećom brzinom. Ti hormoni su također prekinuli procese koji zebri nisu trebali dok je bila zaokupljena borbom za goli život: probavu, rast, proizvodnju sperme, reagiranje imunih stanica, te grananje i nicanje neurona u mozgu. Ako zebra dovoljno brzo trči da bi pobjegla napadaču, te vitalne aktivnosti se kasnije mogu povratiti. To je važno, jer bez njih ova bi životinja isto tako sigurno uginula kao i da su snažne čeljusti pregrizle njen vrat. Istraživač Rober Sapolsky s Univerziteta Stanford u Palo Alto, Kalifornija, jednostavno postavlja tu dilemu: "Taj izlaz nije jeftin!"

Pod normalnim okolnostima, nakon što životinje u divljni prežive razdoblja stresa izazvanog borbom ili bijegom, vraćaju se paši ili drijemanju na popodnevnom suncu. Luda jurnjava u sigurnost je gruba, ali njihov stres je akutan i privremen. U osobe s kroničnim, dugotrajnim stresom tijelo veći dio vremena reagira kao da ga progoni nevelik, koštunjav, kaskajući lav, no svejedno lav.

U svom radu na Stanfordu, Sapolsky je otkrio da tijekom produljenih razdoblja kroničnog sresa, kortizol i s njim povezani hormoni stresa uzrokuju da živčane stanice u određenim dijelovima mozga gube svoje grane i konačno potpuno umiru. To može dovesti do slabog pamćenja, nejasnog razmišljanja i odsutnosti kreativnosti. Stres također pogoršava već prethodno postojeće bolesti mozga kao što su epilepsija, kap, Alzheimerovu bolest i slaboumnost uzrokovanu SIDOM. Zbog ostalih efekata prekidanja funkcija u tijelu, kronični hormoni stresa u odraslih također mogu voditi u zamorenost, mišićne bolove, povišeni krvni pritisak, čireve, niski rast, probleme plodnosti i povišenu ugroženost svim bolestima.

Upravo kao što galopirajuća zebra doživljava privremeni prekid u reprodukciji, žena u trudnoći koja doživljava djelovanja kroničnog stresa u svom vlastitom tijelu i prenosi ih na fetus. Kortizol u njenoj krvi skreće krv od uterusa i to zauzvrat smanjuje količinu kisika i hrane koje fetus dobiva - u ekstremnim slučajevima čak do 60%. Hormoni stresa također prolaze kroz placentu i povisuju otkucaje fetusova srca. Iako to prolaženje nije u potpunosti izučeno, pretpostavljamo da hormoni stresa u fetalnom mozgu djeluju kao i u odraslih - smanjuju broj neurona koji se razvijaju i sprječavaju njihovo potpuno formiranje.

Istraživanja su pokazala: što je viša razina tjeskobe u majke, to je veća vjerojatnost da će imati produljenu mučninu, pobačaj ili produljeni, bolni porod i vjerojatnije je da će njena beba biti nemirna, razdražljiva, sklona grčenju i razboljevanju.

Ironično je da mnogi parovi koji odgađaju trudnoću do srednjih ili kasnih 30-ih godina, nadajući se većoj stabilnosti u karijeri i finacijama, nalaze da je njihova razina stresa viša tijekom trudnoće - jer brinu zbog problema uzrokovanih majčinim godinama, jer ih dobronamjerni članovi obitelji i prijatelji opsjedaju zastrašujućim pričama o problematičnim trudnoćama u starijih žena i jer su njihova vlastita očekivanja dugoočekivanog događaja suviše visoka: savršena trudnoća, savršena beba, savršena obitelj.

U mnogim kulturama širom svijeta, trudnoća se stoljećima smatrala vremenom samovoljnog spokoja. Naprimjer, drevna japanska Taikyo tradicija, opominje trudnice da izbjegavaju bučne prepirke uličnih prodavača i da se drže mirnih vrtova i zvukova zvončića i udaraljki pokretanih vjetrom. U Shakespearovom Henriku V, Lady Grey glasno brine da njena tuga i suze mogu "ugušiti ili udaviti" njeno nerođeno dijete.

Suvremenim ženama, talk showovi i zdravstveni časopisi česta su zamjena za tradiciju i predrasude, a trenutni savjet protiv stresa u trudnoći daju podupirujuće grupe, povjerljivi prijatelji, vođena relaksacija i meditacija. Ako ove tehnike, značajno spuštajući razinu nekontroliranog stresa, mogu ustrijeliti kaskajućeg lava, dobar su način da zaštitite buduće mentalno i emocionalno blagostanje djeteta.

U buri svih zbivanja oko trudnoće, kada se sva pažnja i briga poklanja majci i djetetu, lako i često zaboravimo na očeve. Vrlo je važno da otac bude uključen u trudnoću svoje partnerice jer je to najbolje vrijeme da se pripremite na misao da ćete postati otac. Svo to vrijeme provedeno u iščekivanju, bit ćete izloženi jakim promjenama, strahovima i svemu onome što dolazak jednog novog života u vaš život znači. Zato budite pripremljeni, kako zbog vas samih, tako i zbog pružanja potpore i ljubavi koja je vašoj partnerici u ovom razdoblju najneophodnija. To je trud koji će vam se sigurno vratiti.



«...priprema za očinstvo čini puno više od same promjene i potpore muškarcu i obitelji; ono doprinosi miru i ljubavi u svijetu...»

Još nekoliko savjeta za buduće očeve
Iako se njihova tijela ne mijenjaju, i budući očevi također prolaze kroz duboke promjene. Savladavanje strahova i pretpostavki dio je očinstva. Ipak, budućim očevima je lakše. Pošteđeni su mnogih neugodnih strana nadolazećeg majčinstva: jutarnje mučnine, dobivanja na težini, boli poroda i ostalih tjelesnih promjena u trudnoći. Devet mjeseci trudnoće mijenjaju ženu; njezin partner vjerojatno izgleda manje-više kao i prije. Ali, iako muškarci nemaju vanjskih znakova promjena, ne možemo potcijeniti utjecaj budućeg očinstva na njih i prolaze li i očevi kroz hormonalne promjene.

“Muškarci koji će prvi put postati očevi, mogli bi doživjeti šok”, kaže David Swain iz grada Sunderland u državi Massachusetts, otac petnaestomjesečnog dječaka. “Ne divljenje oko toga kako im je dijete lijepo ili koliko su ponosni na suprugu, nego šok zbog toga što je njihovo dijete toliko bespomoćno i koliko se oni kao očevi moraju posvetiti djetetovoj njezi.”

Armin Brott, autor knjiga “Budući otac” i “Otac za cijeli život”, slaže se s time. “Psihološko putovanje trudnoćom i porodom nije ništa dublje za majku nego što je za oca. On se brine oko toga kakav će biti otac, kako će se dolazak novog člana obitelji odraziti na financije , kako će se promijeniti njegov odnos sa suprugom. To nisu trivijalne stvari.”

Ali, iako su te stvari važne, mnogim muškarcima je problem razgovarati o njima ili se nositi s njima. Kako kaže Brott, koji ima dvije kćeri i očekuje treću, biti otac koji je uključen u odgoj je borba, borba protiv društvenih konvencija i naših vlastitih nesigurnosti. Iako nije lagana, to bi mogla biti najvažnija i najvrijednija borba u vašem životu.

Chris Saad, koji je imao jako malo iskustva s djecom, bio je vrlo nervozan dok je očekivao rođenje svog prvog djeteta. “Mislim da sam u životu promijenio možda jednu jedinu pelenu dok nisam i sam dobio dijete.” Iako taj nedostatak iskustva nije uzrokovao nikakve probleme, to mu je definitivno bilo na pameti kada je došlo vrijeme da dovede svoju kćer Avery kući iz rodilišta. “Tada shvatite da ćete biti nečiji roditelj. Kada se rodila, pomislio sam 'U redu, a što sad?'”

A neki novi očevi snalaze se bolje od drugih. Neki se pokušavaju nositi sa stresom trudnoće tješeći se hranom i pićem. Rezultati istraživanja koji su zasnovani na trogodišnjem australskom istraživanju, otkrili su da budući očevi u prosjeku dobiju oko 1,5 kg. Istraživači misle da to ima veze sa stresom koji okružuje trudnoću i očinstvo - neka vrsta muške pretporođajne depresije. A neki misle da bi usprkos mnogim promjenama koje su se dogodile u načinu na koji se na očeve gleda u procesu trudnoće, ipak bilo vrijeme da medicina obrati više pozornosti na probleme s kojima se očevi suočavaju.

Mnogi tečajevi za porod koji su usmjereni na trudnoću čine to sa ženskog stajališta, fokusirajući se na porod. Iako su to sigurno važne stvari, one možda neće u cjelosti odgovoriti na pitanja koja su na pameti budućim očevima. Podrška očevima u rješavanju ovih problema vrlo je važna za osiguranje dobrobiti i budućih očeva i budućih majki. Ljudi postaju osjetljiviji za postporođajnu depresiju i za to kakva je sve podrška potrebna ženama, ali moramo početi obraćati pažnju na to gdje se u svemu tome nalazi otac i što on misli o stvarima i dajemo li mu podršku da bi mogao učiniti sve što je u njegovoj moći za svoju partnericu.

Osjećati se odbačenim

Nakon prvotnog uzbuđenja kada saznate da ćete postati otac, mogli biste se osjećati pomalo besciljno dok je vaša partnerica trudna, a čak i nakon što rodi. Dok vaša supruga bira trudničku odjeću, dobiva poklone za bebu i mokri svakih 15 minuta, za vas se život nastavlja kao i inače. Vaša partnerica jednostavno ima prirođenu fizičku vezu s vašim nerođenim djetetom koju vi nemate; zbog toga bi vam trudnoća i očinstvo mogli izgledati kao frustrirajuće apstraktni. Osim što možete biti podrška i pomoćnik, što biste zapravo trebali raditi?

Taj nedostatak fokusa može mnoge očeve potaknuti da se osjećaju pomalo isključeni. “Često se događa da se očevi počnu osjećati isključeni još za vrijeme rane trudnoće”, kaže Brott. “A taj proces se može pogoršati s napredovanjem trudnoće i nakon rođenja djeteta.” Brott primjećuje da tradicionalne društvene snage mogu udaljiti muškarce od preuzimanja svoje uloge oca. Mnogi muškarci isključuju sami sebe, iako nenamjerno.

Ostati povezani

“Nema sumnje da se neki budući očevi, pa čak i iskusni očevi, ponekad mogu osjećati otuđeni od trudnoće i rađanja”, kaže Marcus Jacob Goldman, liječnik, profesor na Tufts University School of Medicine i autor knjige “Radost očinstva: Prvih dvanaest mjeseci”. Goldman, otac petorice sinova, naglašava da je najvažniji način za sprječavanje tog otuđenja iskren i otvoren odnos s vašom suprugom. “Jedan od potencijalnih problema je da muškarci i žene nekad idu različitim putevima procesom rađanja. Oni putuju usporednim putevima, nikad ne stupaju u interakciju, ili možda stupaju u interakciju, ali kroz zavist i nerazumijevanje.”

To je pogrešno i važno je da otpočetka otvoreno komunicirate. Dok budući očevi nekad gore od straha i zabrinutosti, ipak će zbog suosjećanja oklijevati da to kažu svojoj supruzi. Na primjer, strah zbog vaših očinskih sposobnosti možda vam se čini trivijalan i sebičan dok vaša supruga desetak puta dnevno povraća.

Ali Goldman i Brott se slažu da ne smijete odbacivati svoju zabrinutost i mnogo važnih stvari treba biti riješeno tijekom devet mjeseci trudnoće. Na primjer, uobičajeno je da budući očevi budu duboko zabrinuti za obiteljske financije, posebno ako su njihove supruge zaposlene i idu na porodiljni dopust. “Mnogi muškarci uzmu dodatne poslove ili rade prekovremeno kada njihove supruge zatrudne”, kaže Brott. “To je gotovo instinktivno i također potaknuto strahom od nepoznatog.” No ipak, to je odluka koju vi i vaša supruga morate donijeti zajednički. Impulzivno preuzimanje prekovremenog rada možda i neće biti od pomoći; vaša bi se supruga mogla osjećati napuštenom, a vi ćete joj zamjerati i osjećati se još više isključenim iz trudnoće.

Izazov konvencijama

Po onome što kažu Brott i Goldman, budući očevi moraju se boriti protiv nekih društvenih pretpostavki o roditeljstvu. “Dok su mnoge žene odgojene tako da o sebi misle kao o prirodnom roditelju, muškarci o sebi često misle kao o drugorazrednom ili pomoćnom roditelju”, kaže Brott. Još uvijek postoji uvriježeno mišljenje kako su očevi nesposobni za brigu o vlastitom djetetu.

Ali čak i ako ne doživite uvijek dobrodošlicu, morate ostati uključeni. Na primjer, trebali biste sa suprugom otići barem na neke liječničke preglede, čak i ako vam je to neugodno.

Važno je da muškarci ne odustanu od svojeg položaja aktivnog oca uključenog u odgoj. Ako se prepustite strahovima od očinstva i povučete se, zakopavajući se u posao i prepuštajući svojoj supruzi svu brigu oko djeteta, mogli biste se početi osjećati više kao babysitter nego kao roditelj.

“Svi smo vidjeli situacije u kojima majka izađe poslijepodne i ostavi supruga da se brine za djecu”, kaže Brott, “ali tek nakon što mu je dala detaljan popis o tome koju točno odjeću dijete treba nositi, što treba jesti, koje priče mu treba čitati, koju glazbu treba slušati, pa čak i kako bi trebalo biti počešljano.”

Ako se ranije uključite, možete to spriječiti. “Istraživanja pokazuju da što se prije muškarci uključe, to će više dugotrajno biti uključeni kao roditelji.”

Kako sa šefom

Odluka trebaju li uzeti dopust također je jako uznemirujuća za mnoge buduće očeve. A nije od pomoći ni to da se kod mnogih muškaraca snažan impuls da budu kod kuće i brinu za svoju suprugu i dijete, sudara s jednako snažnim strahom zbog financija.
Ako vi i vaša supruga odlučite da biste trebali uzeti porodiljni dopust, preporučamo da što je prije moguće razgovarate o tome sa svojim poslodavcem i dogovrite se oko preraspodjele posla. Iako to neće biti lagan razgovor, tako rano rješavanje stvari s poslodavcem pomoći će vam da osjećate da imate puno više kontrole. “Muškarci također često imaju pretjeran strah od toga što bi moglo poći po krivu s njihovim poslom”, kaže Brott. Zanima li vas više, pročitajte prava koja može kosristiti otac djeteta.

Promjena prioriteta

“Muškarci imaju problema s gubitkom svoje slobode, svoje rutine, svojih samonametnutih obaveza u kojima zapravo uživaju”, kaže Swain. “Ali cjelodnevna briga o djetetu zahtijeva da te stvari stavite na stranu. Izazov toga da budete dobar otac jest da se sami nečega odreknete i date to svom djetetu.”

Brott se slaže. “Kako vam djeca rastu, naučit ćete imati više strpljenja i razumijevanja za tuđe slabosti i pogreške. Na primjer, ja sam uvijek jako držao do toga da dolazim na vrijeme i da drugi ljudi dolaze na vrijeme. Ali kada sam dobio djecu, spremio bih se da nekud odem, a jedno od njih bi napunilo pelenu.

Dok sam promijenio pelenu, već bih zakasnio. Ali to mi više nije bilo toliko važno.”
Ljudi koji nisu roditelji mogli bi pomisliti da roditeljstvo pruža unutarnje utočište; jer novi roditelji često ne pričaju o ničem drugom nego o spavanju i hranjenju svoje bebe. Ali Brott kaže da roditeljstvo često potakne ljude da imaju širi i obuhvatniji pogled na svijet.

“Kada dobijete dijete, počnete razmišljati o stvarima o kojima prije niste razmišljali. Počnete razmišljati o vrtiću, razvoju svog susjedstva i o stanju školstva u vašoj zemlji. Počnete brinuti o zagađenju i jednokratnim pelenama. To možda zvuči malo šašavo, ali možda shvatite da ne želite da vaše dijete odrasta u istom svijetu u kojem ste vi odrasli ili im želite dati bolje mogućnosti nego što ste ih vi imali i tako pokušavate promijeniti svijet na bilo koji način na koji možete.”

Naći podršku

Mnogi muškarci izbjegavaju traženje podrške. Bez obzira na to hoćete li potražiti podršku ili ne, važno je da niste prestrogi sa samim sobom. Svatko je zastrašen kada prvi put preuzima ulogu oca; u stvari, mnogo nas se prije ili kasnije osjeća kao uljez. Također je normalno da novi očevi imaju grižnju savjesti zbog podijeljenih osjećaja prema svom djetetu.

“Nemojte se dati uvući u razmišljanje da su svi aspekti očinstva divni”, kaže Goldman. “Nemojte se osjećati glupo ako vas ljuti to što se beba često budi noću. Ako je potrebno, vrištite u jastuk. Ja jesam.”

I Goldman i Brott se slažu tko bi trebao biti prva osoba kojoj ćete se obratiti za pomoć. “Mislim da bi muškarac podršku trebao zatražiti od svoje partnerice”, kaže Brott. “Morate s njom razgovarati o stvarima koje vas plaše i brinu. Možete to učiniti na umirujući način, tako da joj kažete da vaš strah ne znači da je ne volite ili da ćete pobjeći u Brazil. Jednostavno morate razgovarati. Ponekad neće biti rješenja, ali osjećaj da vas netko razumije sve će vam olakšati.”

Osim partnerice, razgovor s drugim očevima - i budućim i iskusnim - može vam pružiti nekoga kome se možete otvoriti.

Kako očevi mogu sudjelovati u trudnoći

Trudnoća se obično doživljava kao stvar majke. Neke žene vjeruju da se očevi zaista 'zaraze' trudnoćom. Činjenica je da su u većini slučajeva takve reakcije rijetke. Očevi se poistovjećuju s trudnoćom bez entuzijazma. Čak se trude čitati o trudnoći, barem malo. Međutim, ako ćemo biti realni, poimanje očeva o tome što znači imati dijete je vrlo daleko, sve do trenutka kada se suoče s mijenjanjem pelena i kroničnim nedostatkom sna. Niti jedan budući tata ne može se poistovjetiti s nošenjem djeteta iz minute u minutu, neposredno pokraj srca i s realnošću udaraca malog bića po trbušnoj stijenci.

Međutim, tate mogu i trebaju sudjelovati: slušati prve otkucaje bebinog srca, zajedno s majkom proučavati literaturu o trudnoći i još puno više od toga. Ovdje ćemo vam ponuditi nekoliko načina pomoću kojih vi očevi možete kvalitetno sudjelovati u trudnoći.

Budite pažljivi

Vi ne možete biti trudni, ali možete sudjelovati kao aktivni promatrač. Majci vašeg djeteta dajte do znanja da uživate u rastu njenog trbuha. Stavite ruku na njezin trbuh i čekajte da se beba pomakne. Puštajte glazbu i čitajte vašoj bebi. Vodite dnevnik i zadržite uspomene na trudnoću. U dnevnik možete zapisati svoje najintimnije misli, nedoumice i strahove. Dnevnik će vam isto tako pomoći u razmišljanju i pronalaženju tema koje morate razjasniti s vašom partnericom. Pratite razvoj djeteta tijekom trudnoće. Vjerujte, bit ćete iznenađeni.

Budite prisutni

Otiđite barem na nekoliko pregleda s vašom partnericom i postavljajte pitanja. Na taj način pokazat ćete da sudjelujete u trudnoći. Također nemojte propustiti tijekom ultrazvučnog pregleda uhvatiti trenutak kada se dijete miče. Ako vaša partnerica treba napraviti amniocentezu ili bilo koji drugi zahvat zbog mogućnosti genetskih malformacija, pobrinite se da budete prisutni. Bit će joj lakše ako joj svojim prisustvom pružite podršku.

I naravno, upišite se na tečaj za trudnice. Zajedno s mamom, ili bez nje ako mora mirovati. Na taj ćete način vašu partnericu moći educirati i sudjelovati u samom porodu.

Promijenite životne navike

Ako se vaša partnerica trudi jesti zdravu hranu, ne pije alkohol i unosi više tekućine u organizam, možete je podržati u tome tako da i vi prihvatite njezine nove navike. Sigurno će i vama činiti dobro, a ne samo vašoj bebi i mami. Kako ne biste partnericu dovodili u iskušenje, izbacite iz prehrane namirnice koje štete zdravlju. Smanjite ili se u potpunosti odreknite alkoholnih pića. Ne pušite. Provodite slobodno vrijeme u zajedničkim šetnjama ili vježbanju. Potrudite se pronaći način da smanjite prekovremeni boravak na radnom mjestu. Imajte više slobodnog vremena za sebe i svoju ženu.

Volite njezino tijelo

Fotografirajte svoju trudnu partnericu iz profila, iz mjeseca u mjesec, kako biste pratili promjene na njenom tijelu. Trebate razumjeti da se, kako njezina trudnoća napreduje, s vremena na vrijeme može osjećati neprivlačno. Ako to i mislite, nemojte dati do znanja što vam je u glavi. Recite joj da je prekrasna. U međuvremenu ćete možda i vi promijeniti mišljenje. Možda će se i vaš seksualni život na neko vrijeme svesti samo na sjećanja. Seksualni život može patiti zbog hormonalnih promjena, bolova u leđima, jutarnjih mučnina i razumljive preokupacije s drugim prioritetima u životu.
Uložite dodatni napor

Vaša partnerica može biti izuzetno zahtjevna. Podnesite to stoički. U trudnoći ona mora odraditi najteži dio posla. Najmanje što možete učiniti jest obavljanje svakodnevne kupnje namirnica. Razveselite je nečim što voli. Udovoljite njezinim trudničkim željama

Zapamtite put do rodilišta

Možda vam se čini banalno, ali… vi ćete biti taj koji će izvršiti hitnu dostavu u bolnicu, osim ako niste na poslovnom putu kada dragoj pukne vodenjak. To je trenutak kada vaše male sive stanice prestaju funkcionirati. Zbog toga napravite probnu vožnju do rodilišta. Ispitajte alternativne pravce kretanja. Možda baš taj dan odluče popravljati glavnu prometnicu kojom vi morate proći. Uvjerite se da dobro poznajete put do bolnice. To će biti jedna stvar manje o kojoj će vaša partnerica morati misliti u tom trenutku.

Budite partner u porodu

Budite spremni pomoći svojoj ženi tijekom poroda (više o ulozi partnera u porodu pročitajte u tekstovima Uloga partnera u porodu i Angažirajte i očeve!). Snimite glazbu koju voli slušati. Pripremite nešto što možete ponijeti u bolnicu, a što će joj odvući pažnju i opustiti. Budite spremni da svoju dragu tijekom poroda hrabrite i vodite, milujete i masirate, hranite komadićima leda i nudite tekućinom. Ako ste spremni na to, razgovarajte s liječnicima i babicom možete li prihvatiti dijete, odnosno, pomoći djetetu pri izlasku iz porođajnog kanala i presjeći pupčanu vrpcu.

Do trenutka dolaska vašeg djeteta vi i vaša partnerica trebate: kupiti odjeću za novorođenče, pripremiti prostor za dijete, pronaći muško i žensko ime za bebu, dogovoriti se tko će ići na rodiljni dopust i kada… A vi ste mislili da se od vas ništa ne očekuje. Čak i ako se predomislite oko nekih odluka, barem ste započeli razgovor o njima.

Pripremite se na novi način života kao obitelji

Osigurajte novčana sredstva za nove izdatke koje zahtijeva dijete. Zatražite godišnji odmor za razdoblje nakon rođenja djeteta kako biste mogli sudjelovati u brizi oko bebe tijekom njezinih prvih dana života.

I nemojte zaboraviti na male stvari. Za majku vašeg djeteta pripremite dar kojeg će se uvijek sjećati. Ona je ta koja će vama podariti ono najljepše u vašem životu.

Mnogi pisani zapisi i dokumentacija nam govore da se kroz povijest pratila sposobnost čovjeka da doživi stres, bol ili osjećaj koji se događa drugim osobama, tzv. sindrom empatije. Čak je i Marko Polo razmatrao taj fenomen. Svatko tko je bio svjedokom nekoga tragičnog događaja u kojem je sudjelovala bliska osoba, osjetio je neki lagani fizički odgovor, čak i bol. U znanstvenim radovima mjeren je odgovor na stres i hormonalne promjene kod sudionika istraživanja za vrijeme gledanja video snimaka traumatičnih događaja.

Liječnici koji se brinu o trudnicama promatrali su supružnike i partnere koji su osjećali niz bolova i neugodnosti sličnih onima koje osjeća trudnica ili rodilja. U stručnoj literaturi susreće se puno takvih radova. Antropolozi su promatrali i evidentirali velik broj kultura u kojima je značajna pažnja dana ocu nakon njegovih 'teških iskušenja' ili 'rađanja'. Očevi mogu čak izraziti osjećaje boli i neugode u istom trenutku kada i rodilja: odaju ih i izrazi lica. Ujedno, javlja im se i osjećaj 'tiskanja' za vrijeme izgona bebe.

Budući tate, u mnogim slučajevima, dobiju na kilaži jednaki broj kilograma kao i buduće mame. Imaju jutarnje mučnine, zatvor, čak i hemoroide.

Nedavna istraživanja na Queen's University, Kingston, Kanada, pokazala su da budući očevi prolaze kroz hormonalne promjene kako se približava rođenje njihovog djeteta. U tri tjedna koja prethode porodu kod budućih tata se znatno smanjuje količina testosterona, dok je nakon rođenja djeteta testosteron znatno povećan. Lučenje progesterona je znatno jače kod budućih očeva, u odnosu na kontrolnu grupu, dok je razina kortizola daleko manja.

To može biti prihvatljiv odgovor na smanjenu želju za intimnim odnosima uoči rođenja djeteta, jednako kao i smanjenu želju za 'sukobom ili povlačenjem'.

Istraživanje je ukazalo da razina hormona nije određena s očinskim ponašanjem i da ne postoji 'normalna razina' hormonalnih promjena kod očeva. To je prvi puta da je različitost u razini hormona dobro dokumentirana. Potrebna su nova znanstvena istraživanja koja bi promatrala događaju li se iste promjene i kod muškaraca koji nisu biološki očevi.

Jedna od ideja jest kako postoji fiziološki razlog za takav 'couvade' sindrom i potrebna su nova istraživanja koja bi detaljnije razmotrila taj problem.