POROD

Ja da nisam rodila, nebi sigurno išla... de pa jednom češ trebat rodit!
lako ić muškima kad nikad to neće morat proć ali žena..... neeeeeeeeeeee

Tashana je napisao/la:Ne gledaj joj dole za vrijeme poroda
Dogovori se s njom, i ak ćeš ići s njom napomeni joj da ak zagusti...da bježiš

hahah, ma necu joj nis napominjat....bolje da ne zna da sam sklona bijegu.....

Sve o porodu u vodi

U posljednje vrijeme kao da se sve češće spominje jedan novi način poroda, porod u vodi. Ali što zapravo znamo o njemu? Imajući u glavi sliku svog poroda u tradicionalnom ležećem položaju s nogama u stremenu, mnoge žene se iznenade i zainteresiraju kada im se pruži jedna drugačija mogućnost. Vjerojatno danas već mnoge žene planiraju roditi na taj način, ili barem priželjkuju, ali da li je porod u vodi dobar za svaku ženu? Često se može čuti kako je porod u vodi zapravo bezbolan, ali da li je to baš tako? Koliko je on siguran za majku i za dijete? Kada bi trebalo ući u vodu i koliko dugo se može ostati u njoj? Sve su to pitanja koja Vas mogu mučiti, ali evo par odgovora...

Svako istraživanje ima svoje granice, tako da i porod u vodi nije iznimka. Ovdje treba imati na umu činjenicu da su žene koje su rađale u vodi samostalno izabrale takav porod i da su već samim time bile dosta motivirane da imaju prirodan porod, bez ikakvih medicinskih intervencija i umjetnih ublaživača boli. Također, te su žene imale stalno babicu pored sebe koja ih je pratila i bila im podrška, nisu niti jednog trenutka ostale same i bez podrške.Već je u mnogim istraživanjima dokazan veliki utjecaj stalne ženske podrške na skraćenje trudova i na smanjene potrebe jakih lijekova protiv boli. Moguće je da su žene u tim istraživanjima imale tako pozitivne ishode zbog stalne prisutnosti i podrške babica, a ne zbog djelovanja same vode.

Najnovija istraživanja također ukazuju da odmaranje u vodi za vrijeme trudova i samo porađanje u njoj nema velikih prednosti u njihovom međusobnom odnosu. Neki autori upozoravaju i savjetuju protiv poroda u vodi zbog nedostatka novih istraživanja na tom području.

Koliko je “star” porod u vodi?

Čini se da smo nekako skloni razmišljati o vodenom porođaju kao o nečemu novom. Međutim, antropolozi (Sheila Kitzinger) nam govore kako su žene iz različitih plemena, u različitim dijelovima svijeta, često rađale u vodi kako bi uživale u njenim blagodatima i djelovanju protiv boli. Na Pacifickim Otocima, Novom Zelandu, u Turskoj, i u dijelovima sjeverne Afrike, žene se tradicionalno uranjaju u vodu za vrijeme trudova ili porađaju u blizini vode da bi se mogle opustiti i učiniti rođenje svoje djece lakšim, iako nikada nije rečeno da su žene iz tih primitivnih plemena rađale baš u samoj vodi.

Prvi vodeni porođaj za koji se pouzdano zna, dogodio se 1803. godine u Francuskoj kada je rodilji, kojoj su trudovi bili posebno dugi i teški, konačno pomoglo da rodi u kadi sa toplom vodom. Godine 1970. neke su se babice i liječnici iz Rusije i Francuske zainteresirali za načine kako da pomognu bebi da iz majčine utrobe dođe u ovaj vanjski svijet što je lakše moguće. Bili su zabrinuti zbog toga što su naprednije zemlje porod učinile traumatičnim iskustvom za novorođenče. Neki liječnici, uključujući i francuskog obstetričara Frederic Leboyera, smatrali su da dijete može biti traumatizirano za cijeli život ovisno o načinu kako se rodi.
Početkom 60-ih, ruski obstetričar Igor Charkowsky promatrao je žene koje su rađale u vodi. On je otkrio da su se bebe, koje su bile nakon nekoliko tjedana ponovo upoznate s vodom, razvijale mentalno i fizički dvaput brže od ostalih.
Tijekom 80-ih i 90-ih, raslo je zanimanje o porodu u vodi u Velikoj Britaniji, Europi i Kanadi. Babice su se ponekad dvoumile zbog odgovornosti u pomaganju ženama koje su se odlučile za takav porod, ali ih je također često oduševljavalo asistiranje u porodima koji su bili tako prirodni i opušteni. Žena koja rađa u vodi prije treba posebne vještine u kojima su babice izvježbane, nego li tehnološku pomoć samih obstetričara. (BabyCentre.co.uk, Medical Advisory Board)

Prvi vodeni porođaj za koji se pouzdano zna, dogodio se 1803. godine u Francuskoj kada je rodilji, kojoj su trudovi bili posebno dugi i teški, konačno pomoglo da rodi u kadi sa toplom vodom. Godine 1970. neke su se babice i liječnici iz Rusije i Francuske zainteresirali za načine kako da pomognu bebi da iz majčine utrobe dođe u ovaj vanjski svijet što je lakše moguće. Bili su zabrinuti zbog toga što su naprednije zemlje porod učinile traumatičnim iskustvom za novorođenče. Neki liječnici, uključujući i francuskog obstetričara Frederic Leboyera, smatrali su da dijete može biti traumatizirano za cijeli život ovisno o načinu kako se rodi.
Početkom 60-ih, ruski obstetričar Igor Charkowsky promatrao je žene koje su rađale u vodi. On je otkrio da su se bebe, koje su bile nakon nekoliko tjedana ponovo upoznate s vodom, razvijale mentalno i fizički dvaput brže od ostalih.
Tijekom 80-ih i 90-ih, raslo je zanimanje o porodu u vodi u Velikoj Britaniji, Europi i Kanadi. Babice su se ponekad dvoumile zbog odgovornosti u pomaganju ženama koje su se odlučile za takav porod, ali ih je također često oduševljavalo asistiranje u porodima koji su bili tako prirodni i opušteni. Žena koja rađa u vodi prije treba posebne vještine u kojima su babice izvježbane, nego li tehnološku pomoć samih obstetričara. (BabyCentre.co.uk, Medical Advisory Board)

Smrtnost novorođenčadi rođenih u vodi
Značajan događaj u povijesti vodenih porođaja dogodio se na dan 21. kolovoza, 1999. godine. Toga je dana u časopisu British Medical Journal izdano nepobitno istraživanje o smrtnosti novorođenčadi rođenih u vodi. Istraživanje je obuhvatilo 4,032 novorođenčadi rođenih pod vodom u Engleskoj i Walesu, između travnja 1994. i ožujka 1996. godine. Od ukupnog broja novorođenčadi (4,032) bilo je pet smrtnih slučajeva, dakle 1.2 na 1000 djece. U Velikoj Britaniji ovaj postotak odgovara niskom porođajnom riziku. Zatim, nijedno od ovih pet smrtnih slučajeva ne može se pripisati porodu u vodi! Jedno mrtvorođenče je bilo dijagnosticirano prije nego što je porodilja uopće ušla u bazen. Drugo mrtvorođenče je posljedica zatajivane trudnoće i samostalnog neasisiranog poroda u kući bez prethodne prenatalne skrbi. Treće novorođenče je umrlo nakon tri dana zbog infekcije uzrokovane herpesom, a četvrto nakon trideset minuta zbog intrakranijalnog krvarenja nakon induciranog (provociranog) poroda. Posljednje je umrlo nakon osam sati zbog hipoplastičnih pluća, što se otkrilo tek naknadno autopsijom. Na intenzivnu skrb su primljena 34 novorođenčeta, što je 8.4 na 1000 djece, ali je samo kod dvoje novorođenčadi uzrok bio udisanje vode! (The perinatal mortality and morbidity among babies delivered in water: surveillance study and postal survey BMJ 1999 vol 319 pp 483- 7; R. Gilbert, P. Tookey)

Uspoređujući ovo sa dobro poznatom anegdotom, kao što je to bio jedini slučaj novorođenačke policitemije objavljen u The Lancet, godine 1997 (T. Austin, N. Bridges, et al. Severe neonatal polycythaemia after third stage of labour under water. The Lancet 50: 1445-47), ovo istraživanje koje je obuhvatilo više od 4,000 novorođenčadi rođenih u vodi, bilo je paradoksalno ignorirano u sredstvima javnog informiranja, od strane liječničkih kritičara, a također i od organizacija za prirodni porod. Unatoč svemu, ovo istraživanje nepobitno pokazuje vrlo značajan trenutak u povijesti upotrebe vode tijekom poroda.
Porod u vodi kod niskorizičnih žena uz nadzor iskusne osobe jednako je siguran kao i normalan vaginalni porod. (istržzivanje u periodu od 1989-1994, u Southendu; Waterbirths at a maternity unit)

Postoje nekoliko izvještaja o smrti novorođenčadi zbog udisanja vode, ali do toga je došlo zbog predugog zadržavanja djeteta pod vodom nakon poroda (do sat vremena!), a ne podizanjem djeteta ka povrsini odmah nakon poroda. O tome više govori Janet Balaskas, a između ostalog dokazuje da bebe neće početi disati dokle god nisu stimulirane zrakom po svojoj koži.
Kako se beba rađa u vodi, njeni su prvi trenuci upravo pod vodom. Za to vrijeme novorođenče će primati kisik preko pupčane vrpce. Prilikom izranjanja, hladniji vanjski zrak prirodno će stimulirati dišni sustav, što uklanja potrebu za čišćenjem usne šupljine.

Voda i njena veza s boli, epiduralnom, pucanjem i upotrebom kliješta

Dva su značajna istraživanja otkrila da upotreba porođajnog bazena značajno smanjuje upotrebu lijekova koji ublažavaju bol. Prvorotke koje su provele samo neko vrijeme u vodi koristile su puno manje Petidina (sintetički oblik morfija), i tek nekoliko epiduralnih, u odnosu na one koje su cijelo vrijeme rađale na suhom. Isto se odnosi i na žene koje su rađale drugo dijete i svako sljedeće. (BabyCentre.co.uk, Medical Advisory Board)
Jedno istraživanje je otkrilo da su prvorotke (ali ne i višerotke) imale manju potrebu za kliještima ili vakumom ako su samo kratko vrijeme provele u vodi.
Istraživanja pokazuju kako opuštanje za vrijeme trudova u vodi i/ili rađanje u njoj smanjuje mogućnost pucanja međice, ali samo za prvorotke. Potrebna su dodatna istraživanja. (BabyCentre.co.uk, Editorial Team)
Povodom stotog poroda u vodi, Michel Odent je izjavio da u 100 poroda kojima je prisustvovao, nije urađena niti jedna epiziotomija, dok je bilo samo 29 slučajeva pucanja, i to manjih površinskih puknuća. (Priroda rađanja i dojenja; Michel Odent)
U časopisu The Journal of Nurse Midwifery izdan je rezultat velikog istraživanja godine 1989. gdje se navodi da je značajno manje incidenata i perinealnog pucanja i to manjeg stupnja, kod korištenja vode za opuštanje u vrijeme trudova i za sam porod.

Temperatura, infekcija i kada je pravi trenutak
Optimalna temperatura vode u bazenu bi trebala iznositi između 35 i 37.5°C, dakle da bude približna temperaturi tijela, ali ne viša od nje, i dovoljno duboka da porodilji prekrije trbuh.
Iako su neki liječnici i babice, ali i mame i tate, zabrinuti zbog mogućnosti infekcije novorođenčeta kod poroda u vodi, nova istraživanja (BabyCentre.co.uk) ne podupiru ovu mogućnost. Vođeni zdravim razumom i predostrožnosti prilikom čišćenja bazena, ne postoji opravdani strah od infekcije za dijete, majku ili babicu (ili bilo kojeg drugog pomagača).Teoretski povećan rizik od infekcije za majku i dijete ne nalazi nigdje svoj oslonac u današnjoj dostupnoj literaturi. Ako je bazen, kao i područje oko njega, bilo detaljno i savjesno očišćeno i dezinficirano, nema nikakve opasnosti od infekcije (iako se i dalje ne savjetuje ženama koje imaju aktivan vaginalni herpes da rađaju u vodi).
Porodiljama se savjetuje da pričekaju dok ne dođu u fazu kada su barem 5 centimetara otvorene, da bi ušle u vodu. Ovo se preporučuje zbog toga što prerano uranjanje u vodu može usporiti trudove i time produžiti porod.
Najbolji trenutak za ulazak u vodu jeste kada trudovi nadolaze svake 3-4 minute i traju 40-60 sekundi. Tada su trudovi već dosta jakog intenziteta i to je pravo vrijeme za topli tuš ili kadu jer topla voda ublažava bolove. Isto tako nije rijetkost da žena uđe u bazen otvorena samo 6 centimetara, i tako opuštena potpuno se otvori za samo sat vremena.

Porod u vodi - prednosti i mane

Relaksacija: ako je žena jako napeta, trudovi mogu postati nepravilni i zato porod ne može pravilno napredovati. Opuštajući učinak vode čini se da pomaže u koordinaciji trudova, tako da su manje stresni za porodilju i za dijete. Kada se žena može opustiti u procesu rađanja, hormoni stresa se smanjuju, a oksitocin i endorfin (porođajni hormoni) mogu neometano djelovati.

Kraći trudovi: mišići se lakše opuste u vodi, tako da se ne troši više energije kao što bi to bilo u stanju napetosti. Sva energija se usmjerava na maternicu i stvaranje učinkovitih trudova pa je time i porod brži.

Pokretljivost: voda pomaže u kretanju i na taj način žena može lakše doći u položaj koji joj u tom trenutku odgovara. Najbolji položaj je onaj u kojem je novorođenčetu najlakše proći kroz zdjelicu.

Privatnost i kontrola: kada je žena jednom u bazenu, ona se nalazi u svojem svijetu i porod je nesmetan. Tako može imati više kontrole nad porodom.

Svladavanje boli: uranjanjem u toplu vodu trudovi postaju lakši i podnošljiviji, isto kao što i kupanje ublažava bol u leđima i trbuhu. Iz tog razloga ženi će vjerojatnije manje biti potrebni lijekovi za ublažavanje boli, npr. epiduralna za koju bi inače trebala izaći iz vode da bi ju primila. Opuštenost također pomaže u ravnomjernom disanju i izbjegavanju hiperventilacije, koja često pogoršava osjećaj bola.

Stalna prisutnost babice: bolnički protokol nalaže stalnu prisutnost babice dok je žena u bazenu. Ako žena rađa na suhom, čest je slučaj da ostaje sama za neko vrijeme, dok babica provjerava druge porodilje.

Prirodan porod: drastično su smanjene sve vrste medicinskih intervencija i veći je užitak za ženu jer joj se pruža prilika da cijeli porod odradi sama!

Prednosti samog poroda (izgona) u vodi

Manji rizik puknuća međice: perineum je manje podložan pucanju jer voda omekšava tkivo pa se može lakše rastezati oko dječje glavice u trenutku rađanja. Neki su mišljenja i da je međica generalno više zaštićena zbog izjednačenog pritiska u utrobi i pritiska vode u bazenu, što omogućava nježniji izlazak glavice i vjerojatno smanjenu postporođajnu bol perineuma.

Bolja upotreba sile teže: u bazenu će žena vjerojatnije porađati u uspravnom položaju nego kada je na suhom. Naravno, sila teža je jača na suhom, zbog Arhimedovog zakona i uzgona koji vlada u vodi. U uspravnom položaju se najbolje korsiti sila teža koja olakšava i ubrzava porod.

Mirniji porod za dijete: porod je manje traumatičan za dijete jer je rođeno u okruženju koje je slično onome u kojem je uživalo u majčinoj utrobi. Rađanje “iz vode u vodu” čini taj prijelaz u vanjski svijet lakšim za dijete. Kralježnica novorođenčeta i njegov živčani sustav su manje skloni porođajnoj traumi i ozljedama. A iz kiropraktičke perspektive, vodeni i kućni porod odličan su izbor. Voda pruža bebi poznatu ugodu nakon porođajnog stresa, ponovno osiguravajući dovoljno vrijeme njegovim tjelesnim funkcijama da se organiziraju. Tijekom poroda novorođenčad često otvaraju oči, migolje se u svim pravcima i koriste svoje udove. Šok i osjetilna preopterećenost koja su često nerazdvojiv dio poroda su ublažena. Svijetlo i zvukovi su blaži kada se percipiraju ispod vode, pa čak i dodir majčine kože sa djetetovom kožom je nježniji zbog prisutnosti poznatog elementa: vode. (Barbara Harper; Gentle Birth Choices)

Kada nije dobro izabrati porod u vodi?

Bolnice nalažu određena pravila u vezi poroda u vodi. Mnoge bolnice neće dozvoliti takav porod:

* ako imate zdravstveni problem kao dijabetes, srčane bolesti, bubrežne bolesti ili kronične psihičke bolesti
* ako imate vrlo visoki tlak
* ako imate ozbiljnu pre-eklampsiju (jako visok krvni tlak i bjelančevine u mokraći)
* ako ste imale bilo kakvo krvarenje u zadnjim tjednim trudnoće
* ako imate aktivan vaginalni herpes, koji k tome još i vlaži
* ako ste prije toga imale carski rez
* ako imate provociran porod
* ako ste primile sredstva za ublažavanje boli, “koktel”, Petidin (sintetički oblik morfija), Demerol ili neki drugi lijek tijekom trudova
* ako rađate blizance, trojke ili više
* ako je dijete u položaju na zadak
* ako je u pitanju nedonešeno dijete (prijevremeno rođenje)
* ako drugo porođajno doba (faza tiskanja) postane vrlo duga


Morat ćete napustiti bazen u sljedećim slučajevima:

* kada se praćenjem otkucaja djetetovog srca otkrije neki problem
* ako želite epiduralnu
* ako trudovi napreduju jako sporo
* ako počnete krvariti tijekom trudova
* ako osjetite nesvjesticu
* kada nastupi treće porođajno doba (rađanje posteljice) zbog rizika od iskrvarenja. Žene mogu tada dosta krvariti, pa je lakše utvrditi količinu izgubljene krvi na suhom, nego u bazenu.

Sve je pitanje osobnog izbora

Iz bogatog iskustva Michel Odenta, izdvojila bih samo još jedan primjer. On upozorava na tipičan scenarij u kojem žena ulazi u bazen, otvorena oko 5 centimetara, provodi sat ili dva u vodi, i tada osjeti iznenadnu potrebu da izađe iz vode dok joj trudovi postaju sve manje djelotvorni. Izlazak na suho često je način ponovnog induciranja kratke serije neizdrživih i kratkih trudova, tako da se dijete rodi za samo nekoliko minuta.

Neke žene osjećaju prirodnu privlačnost i želju za vodenim okruženjem, dok se drugima ne sviđa takva ideja. Ima jako puno slučajeva kada se žene unaprijed odluče za porod u vodi, ali kada dođe taj trenutak shvate da se zapravo bolje osjećaju na suhom, i to je opet potpuno u redu. Najveću štetu možete napraviti sebi ako se psihički ogradite za bilo koji ishod i time postavite barijeru koja će vas spriječavati da slušate svoje tijelo. Nemojte raditi protiv svojeg unutarnjeg glasa! Osluškujte što vam tijelo govori i samo ga slijedite!