Upute o mjerenju i snižavanju temperature

Uvijek kada se dijete čini toplim, kad je mirnije, cendravo, slabijeg apetita ili kada postoje drugi znaci bolesti kao što su povraćanje, proljev, kašalj, osip ili drugo, treba izmjeriti tjelesnu temperaturu.
Određivanje temperature samo opipom djeteta vrlo je nesigurno! Primjerice, djeca s visokim temperaturama imaju hladne okrajine i čelo zbog zakazivanja centra za reguliranje temperature.

Povišena tjelesna temperatura je znak bolesti i navodi nas na povećani oprez i traženje njezinog uzroka. Visoke vrućice mogu dovesti do neželjenih posljedica kao što je dehidracija (tijekom vrućice potreba za tekućinom povećava se 2-3 puta). Najbolji znak manjka tekućine je pojava suhoće usnica i jezika koji postaje bijel. Tek temeljem izmjerene tjelesne temperature može se donijeti odluka o daljnjem postupanju (rashlađivanje, pojačano davanje tekućine, davanje lijekova, traženje liječničke pomoći).
Nakon rođenja djeteta nastavlja se buran proces sazrijevanja mozga i do pete ili šeste godine značajnije je osjetljiv na visoku temperaturu koja uz pridruženi manjak tekućine može uzrokovati febrilne konvulzije (u narodu poznato kao "fraz"). To je napad grčeva pri čemu dijete ne diše, poplavi i izgubi svijest. Može trajati nekoliko sekundi do nekoliko sati. Nakon dugotrajnijih napada mogu se pojaviti znaci oštećenja mozga različitog stupnja.

U djece do godine dana preporuča se mjeriti temperaturu rektalno (u guzi) stavljanjem užeg dijela toplomjera (gdje se nalazi živa) oko 2 cm u otvor debelog crijeva. Toplomjer se drži dokle god živa raste (obično 2-3 minute). Kod veće djece uži kraj toplomjera stavlja se u središte pazuha, koje smo prethodno posušili, i potom se nadlaktica prisloni uz tijelo. Mjerenje traje 10 minuta. Zadnjih godina se postupno napušta upotreba živinih toplomjera zbog potencijalne opasnosti žive po okoliš. Sve više se preporuča upotreba digitalnih toplomjera koji imaju prednost u kraćem trajanju mjerenja tjelesne temperature (uobičajeno za 1 minutu mjerenje je završeno). Upotreba ušnih toplomjera se ne preporučuje u dojenčadi (prema nekim izvorima u djece mlađe od 6 mjeseci) zbog nepreciznosti mjerenja uvjetovanim uskim zvukovodom i nesigurnim očitavanjem temperature bubnjića.
Ovdje treba pripomenuti da i kod starije djece, u slučaju postojanja masnog čepa u zvukovodu (cerumena), očitavanje nije pouzdano. Normalna temperatura mjerena rektalno je oko 37,5 °C a pod rukom do 37 °C. Dijete koje je toplije obučeno ili se nalazi u pregrijanom prostoru te nakon značajnijih tjelesnih aktivnosti (plakanje, velika nužda), može u tom periodu imati povišenu tjelesnu temperaturu za oko pola stupnja.

Povišena temperatura je jedan od prirodnih načina obrane organizma protiv uzročnika infekcije. Stoga se preporučuje snižavati temperaturu tek kada poraste iznad 38 °C pod pazuhom, odnosno 38,5 °C rektalno. Iskreno govoreći, teško je precizno definirati pravila koja bi vrijedila za svu djecu podjednako. Tako, na primjer, djeci koja su vrlo živahna i dobro raspoložena unatoč višoj temperaturi od navedene ne treba davati lijek za snižavanje temperature. Nasuprot tome, ako dijete klone i prestane uzimati tekućinu možemo započeti snižavati temperaturu i prije nego dosegne načelno preporučene vrijednosti.

Zapravo nema nekih strogih pravila, neki autori preporučuju snižavanje i nižih stupnjeva vrućice (rashlađivanjem i eventualnim davanjem lijekova) dok drugi kao jedino mjerilo za snižavanje postavljaju neugodu koju dijete iskazuje zbog nje. Prema literaturi, davanje lijekova za snižavanje temperature nema utjecaja na duljinu i tijek same infekcije. Jednako tako, rano davanje lijekova za snižavanje temperature ne umanjuje izglede za ponovnu pojavu febrilnih konvulzija (grčeva u temperaturi).

Temperatura se može snižavati lijekovima i hlađenjem. Od lijekova je najpogodniji i najmanje štetan paracetamol te ibuprofen, pri čemu se treba strogo pridržavati uputa o količinama koje se mogu dati. Ako se primijeti da dijete ima visoku temperaturu, treba ga odmah razodjenuti i dati mu lijek za snižavanje temperature. Posljednjih godina ima dosta oprečnih izviješća o boljoj učinkovitosti kombiniranja paracetamola i ibuprofena, stoga ovdje mogu preporučiti kombiniranje samo temeljem osobnih iskustava. U svakom slučaju, neobično je važno pridržavati se preporučene dozaže navedenih lijekova i ne prelaziti dnevnu dopuštenu količinu. Iskustva su pokazala da se puno veća šteta može dogoditi od prevelike količine lijekova za snižavanje vrućice negoli od nje same.

Prostorija u kojoj dijete boravi treba biti rashlađena, a odjevenost što manja kako bi se omogućilo postupno odavanje tjelesne temperature u okolicu. Nakon davanja lijeka za snižavanje temperature preporuča se pričekati dvadesetak minuta prije negoli dijete počnemo hladiti tuširanjem ili kupanjem u kadici. U tom periodu započne djelovanje lijeka koji zakoči centar za drhtanje, čime se izbjegava daljnje povećanje temperature uslijed drhtavice. Drhtanje je vrlo učinkovit mehanizam kako organizam povećava temperaturu; često se događa da ako dijete drhti za vrijeme kupke dodatno povisi tjelesnu temperaturu za stupanj ili dva! Najpogodnije je napuniti kadicu s vodom temperature oko 37° C i pustiti da se dijete u njoj igra oko 20 minuta i polagano hladi. Kupke u hladnijoj vodi su vrlo neugodne.

Trljanje alkoholom se ne preporuča iz više razloga. Prvo, alkohol naglo ohladi površinu kože i izazove sužavanje krvnih žila te je daljnji učinak hlađenja vrlo slab. Osim što je taj postupak izrazito neugodan može biti i štetan jer jedan dio alkohola prodire kroz kožu, a drugi dio dospijeva u organizam putem udisanja alkoholnih para. Iznimno je korisno nakon kupanja omotati dijete u pelenu ili ručnik namočen u vodu sobne temperature (odstajalu vodu) i to povremeno mijenjati. Postupak snižavanja temperature treba ponavljati dokle god je potrebno.

Kako u temperaturi dijete treba mnogo više tekućine, iznimno je važno davati mu dosta čaja, soka ili vode sobne temperature.Tek potom treba zatražiti liječničku pomoć.
Ako je dijete alergično na neke od lijekova za snižavanje temperature, dogovorite se s Vašim pedijatrom koji lijek možete primijeniti. Nužno je imati kod kuće lijek za snižavanje temperature prije negoli se dijete razboli !

Povišena temperatura u novorođenčadi i dojenčadi mlađe od tri mjeseca nalažu poseban oprez. Potrebno je dijete razodjenuti, primijeniti lijek za snižavanje temperature (paracetamol čepići ili sirup) i ponuditi tekućinom. Dvadesetak minuta nakon primjene lijeka možete dijete okupati u vodi ugrijanoj na 37 °C. Nakon toga treba potražiti pomoć pedijatra jer visoka temperatura u mlade dojenčadi može biti znak težih infekcija. Ne preporuča se odlagati posjet liječniku jer su drugi znakovi teških i po život opasnih infekcija u toj životnoj dobi često prikriveni, a bolest se može naglo pogoršati već tijekom nekoliko sati.

U starije djece, ukoliko je temperatura viša od 40 °C, preporuča se istoga dana potražiti liječničku pomoć jer također može biti znakom težih bakterijskih infekcija. Tresavice (jako drhtanje) u vrijeme porasta temperature i/ili loše opće stanje djeteta svakako nalažu neodložni posjet pedijatru.