Partnerski odnosi

Partnerski su odnosi za mnoge ljude visoko na ljestvici prioriteta, u žarištu su njihove pozornosti, a ipak ostaju nejasni i nespoznati. Ljudi su rijetko zadovoljni svojim partnerskim odnosima. Očekivanja su obično velika, a kako su ti odnosi složeni, traže mnogo razumijevanja i učenja. Spontanost, koja je svjetlo i vodilja mnogima, pokazuje se nedovoljnom. Iz vlastitog smo iskustva zapazili neke karakteristične faze u mnogim partnerskim odnosima. Te se faze izmjenjuju gotovo pravilno. Njihovo se trajanje može razlikovati, ali su neka osnovna obilježja pojedinih faza stalna.

Faza zaljubljenosti

Najkraća i najljepša faza. Ali možda i najnapornija. To je stanje visokoga emocionalnog uzbuđenja i vrlo slabog uvida u stvarne partnerove osobine. Osobu u koju smo zaljubljeni doživljavamo kao posebnu, prekrasnu i često nam je dovoljno da smo samo blizu nje/njega. Emocionalno investiramo mnogo i ništa nam nije teško. Svaki pogled na tu osobu svojevrsna je nagrada. Ako je odnos obostran i konzumiran, napetost polako popušta. Uzbuđenje se smanjuje. Odnos se pomiče iz žarišta, pojavljuju se druge želje i potrebe, u središte dolaze posao, djeca, hobiji. Prva osoba koja u sretnom zaljubljenom paru počinje pokazivati samostalne potrebe prelazi u drugu fazu.

Faza "A gdje si TI?"

Za ovu je fazu važno da ljubav ima veliki intenzitet. Samo se, jedna strana para već pomalo zadovoljila, pa bi dio svoga slobodnog vremena, za razliku od partnera, iskoristila za rodbinske, prijateljske, poslovne, pa i neke druge odnose. Naprimjer, nakon faze zaljubljenosti kći se sve više vraća svojoj majci. Strastveni nogometni navijač sve se više vraća svom klubu i tako dalje...To je dramatično razdoblje. Puno je optužaba poput: Ti me više ne voliš. Tebe nikad nema. Želim da Novu godinu proslavimo sami. U toj su fazi optužbe da nema ljubavi obično neopravdane. Riječ je samo o tome da se iz zaljubljenosti, obično jedno prije, a drugo poslije, prelazi u fazu (zrele) ljubavi u kojoj se ne želi provoditi sve vrijeme s voljenom osobom. U toj je fazi bolje izlaziti u društvo i provoditi dio vremena i s prijateljima. Treba, naime, organizirati svoje vrijeme tako da u njemu bude prostora za sve aktivnosti, a ne samo za jednu, kako je to bilo u fazi intenzivne zaljubljenosti. Pritisak koji jedna strana čini ne mireći se s prelaskom u novu fazu i ne prepoznajući taj prijelaz, šteti vezi i ponekad može dovesti do prekida. Strah da će sada sve propasti, nerazuman je. Partnerski odnos može se održati samo tako da se mijenjaju pravila. Ono što je bilo u fazi zaljubljenosti, mijenja se i postaje manje intenzivno. Novi odnos omogućuje partnerima da obavljaju i druge poslove i da njeguju i druge odnose: prijateljske, rodbinske i poslovne. Ako to par shvati i prihvati, ima veću šansu da ostane u odnosu i da ga njeguje.

Faza malih svađa

Treća faza znači otrežnjenje za oba člana para. Obično to za oboje nastupa u istom trenutku. U toj se fazi uočavaju mane i nedostaci. Mane se obično uočavaju kod partnera, ali i kod njegovih prijatelja, rodbine, vide se problemi s njegovim poslom. Te se mane pokušavaju ispraviti. One su povod i uzrok svađama. Zreli ljudi čine međusobne ustupke kako bi smanjili percepciju mana, kako bi se lakše tolerirali. Neki promijene svoje ponašanje da bi se bolje prilagodili. U slučaju da druga strana primijeti dobru volju za korekcijom i kompenzacijom, može se prijeći u fazu prilagodbe. Ako partneri nisu spremni na ustupke i promjene, prelaze u fazu velikih svađa u kojoj se par muči i pomišlja na potpuni razlaz ili na savjetovalište za partnerske odnose.

Faza prilagodbe

U ovoj fazi članovi para prihvaćaju onoga drugog "takvim kakav jest", tj. ostvaruju zreo odnos u kojemu se ne pokušava optuživati niti mijenjati drugoga. Mijenja se sebe, a drugoga se tolerira. Potrebe se zadovoljavaju u širem spektru odnosa. Par rado provodi vrijeme s prijateljima, žene se druže sa ženama, a muškarci s muškarcima. Rodbinski se odnosi njeguju i nisu predmet svađa. U ovu fazu netko ulazi izravno iz druge, treće ili četvrte faze, a mnogi iz pete - nakon dobro obavljenog savjetovanja.

Faza krize

Mnogi parovi ulaze u krizu. U krizi odnos kao da ne postoji. Par se tjelesno udaljuje. Neki se čak privremeno i sele, a neki se "presele" na posao. Neki se posvete djeci, drugi nađu neki odnos izvan braka da bi ponovno osjetili onu zaljubljenost i ono poštovanje koje su imali u prvoj fazi. Faza krize za mnoge završava rastavom, koja može biti provedena pravno, ili se ostaje u formalnom braku zbog ekonomskih ili religioznih razloga. Ili se misli da se u braku ostaje zbog djece.

Poboljšanje nakon krize

Nakon krize neki parovi uspijevaju ući u fazu intenzivnog popravljanja svojih odnosa. Tolerancija se obično povećava. Strah od osamljenosti, sjećanje na devastirajuću krizu, (loša) iskustva s drugima, sve to motivira par da pokuša sačuvati odnos. U toj se fazi par više ne pouzdaje toliko u spontanost, nego pronalazi savjetnike u prijateljskom i rodbinskom krugu. Neki pokušavaju spasiti svoj brak uz pomoć djece, neki uz pomoć grupe ili stručnjaka. Neki počnu učiti o partnerskim odnosima. Nakon krize dogodi se poboljšanje koje nalikuje prvoj fazi pa se nekim parovima nakon ponovljene prve faze ponavljaju i sve ostale, doduše s kraćim trajanjem i s manje intenziteta.

Što još djeluje na partnerske odnose a povezano je s fazama:

Partnerova dob

Na partnerske odnose djeluje i dob partnera, pa u mlađih partnera faza zaljubljivanja uglavnom traje dulje. Često su i druge faze dulje. Može se dogoditi da mladost partnera poveća intenzitet odnosa. Ovdje, naravno ne mislimo samo na kronološku dob partnera, nego na stvarnu dob, na to kako se osjećaju. Mlađima smatramo ljude koji još nemaju dokraja izgrađene stavove i navike, pa su zbog toga fleksibilniji. Želje i ambicije su im veće, a upućenost na partnera intenzivnija.

Stavovi i uvjerenja

Na partnerske odnose bitno utječu stavovi partnera. Ako su partneri uvjereni u trajnost međusobne veze, pa se tako i ponašaju, skloniji su prihvatiti fazu prilagođivanja. Često se događa da se partnerski odnos prekida, iako su problemi mali i rješivi. Partneri prekidaju odnos u skladu sa svojim stavovima o prekidanju, a ne toliko pod utjecajem težine problema. Ima lošijih partnerskih odnosa koji traju i boljih partnerskih odnosa koji se prekidaju. Prekid ovisi više o stavu nego o kvaliteti. Neki partneri vjeruju da su svađe nepremostive i neoprostive, dok drugi podnose mnogo više i smatraju da su njihove svađe sitnice koje ne ugrožavaju odnos. Ponekad vrlo poremećeni partnerski odnosi traju jer su stavovi i uvjerenja takvi da smatraju važnijim trajnost nego kvalitetu odnosa. Ti partneri ostaju u lošem odnosu, puštaju da taj odnos traje, a nemaju dovoljno znanja, snage pa ni motiva da ga popravljaju. Kao da se energija troši u toleriranju onoga lošeg, a ne u njegovu popravljanju.

Pritisak okoline

Na partnerske odnose u svim njihovima fazama djeluje pritisak okoline. Taj pritisak djeluje ponekad u željenom smjeru, a vrlo je često njegov učinak suprotan od onoga koji želi proizvesti netko izvan odnosa svojim pritiskom. Pritisak čine roditelji, prijatelji, djeca. Roditeljima mladih osoba ponekad nije drago što se njihova djeca udaljuju od njih i počinju vlastiti život u novoj obitelji. Roditelji svoj strah od samoće i separacije maskiraju svojim tobožnjim iskustvom koje im omogućuje da vide ono što njihova djeca nisu u stanju shvatiti - partneri njihove djece imaju krupne mane ili čak oni vide da nisu za njih.

Prijatelji također često bolje "vide" da partner nije onaj pravi. Ti uvidi, bilo da dolaze zbog trijeznoga razmišljanja ili zbog posesivnosti, imaju dvojak učinak. Rijetko uvjere, a češće postižu suprotan učinak, zapravo, učvrste ono što su htjeli razoriti. Odrasla se djeca ponekad protive ženidbi svoga obudovjelog oca. Njihova pokojna majka je, tvrde oni, bila krasna žena. Ova druga žena (kojom se njihov otac želi oženiti jer je "pod stare dane poludio"), nije ni sjena njihove majke. Često se događa da njihov otac toj drugoj ženi, jer je s njom u prvoj partnerskoj fazi, ili zbog toga što se plaši da, s obzirom na svoje godine, neće uspjeti, posvećuje mnogo više pažnje nego što ju je posvećivao njihovoj majci. Ta dodatna pažnja posebno vrijeđa djecu. Iza takvoga dječjeg pritiska krije se često djetinjasta želja da roditelji ostanu i nakon smrti jednog od njih - zajedno. To bi zajedništvo u simboličnom smislu, vjeruju oni, bilo lakše izvedivo kad se otac ne bi ponovno ženio. No pritisak je čest zbog vrlo prozaičnih razloga (odrasla djeca žele sami naslijediti svoga oca).

Partnersko iskustvo

Na trajanje pojedinih faza u partnerskim odnosima često djeluje i prethodno iskustvo partnera. Prvo partnersko iskustvo obično ima dulje faze. Dvoje se ljudi u sporom druženju postupno usklađuje i njihov se odnos često kvalitetnije razvija. Oni imaju vremena za postupno prilagođivanje i za naviku na novo prilagođeno ponašanje.U drugom, a pogotovo u trećem, petom ili desetom odnosu, partneri idu brže iz faze u fazu. Često imaju manje vremena za navikavanje. Ponekad investiraju više, zbog straha od samoće, a ponekad zbog lošega iskustva iz prethodnog odnosa investiraju manje. Mislimo, naravno, na emocionalno investiranje. Partnerski su odnosi opterećeni strahovima da će novi odnos ponoviti stare traume. Ili su partnerski odnosi ohrabreni iluzijom da će i novi odnos biti isto tako vrijedan i uzbudljiv kao i prethodni.

Platonska ljubav

Mnogima je prvi partnerski odnos nekonzumirana platonska ljubav. Takav je odnos često trajan jer se partneri nikada ne približe i ne upoznaju. U kasnijim godinama partneri ponekad ponovno ostvaruju neku vrstu platonske veze. Intimni su odnosi u tehničkom smislu gotovo nemogući, pa partneri energiju ulažu u platonsku, netjelesnu vezu. Takvi odnosi znaju biti vrlo nježni i mogu uljepšati treću dob. Mnogi ljudi imaju na početku svoga partnerskog iskustva platonski odnos, ljubav na daljinu, i na kraju svog života ponovno neku vrstu platonskog odnosa koji ne uključuje seksualnost u uobičajenom obliku.

Zaključak

Na partnerske odnose djeluje mnogo različitih čimbenika. Sugestibilnije osobe dopuste drugima da im pokvare njihove partnerske odnose, dok tvrdoglavije osobe spriječe druge da im razbiju njihove iluzije. Dubina emocija sakrije, barem neko vrijeme, grubu stvarnost. Svatko ima pravo na svoj partnerski odnos u skladu sa svojim stavovima i uvjerenjima. Svatko ima pravo da bude ludo zaljubljen i da griješi. Svatko ima obvezu da, nakon otrežnjenja, uredi svoj partnerski odnos u skladu sa svojim željama, ali ne i nauštrb želja i stavova onoga drugoga. Kako je takav zahtjev nemoguće dosljedno provesti, ljudi uređuju svoje odnose odričući se nekih svojih želja. Ako se i jedan i drugi stalno pomalo odriču, radi prilagođivanja, takav partnerski odnos smatramo zrelim i kvalitetnim. Ako se, međutim, jedan stalno odriče, a drugi povećava svoje zahtjeve, takav odnos smatramo patologiziranim.

U zdravom odnosu obje se strane mijenjaju s obzirom na zahtjeve koji proizlaze iz tog odnosa. U zdravom odnosu i jedna i druga strana i dobiva i gubi. U razumijevanju partnerskih odnosa važno je znati u kojoj je fazi par. Važno je znati jesu li oboje u istoj fazi. Važno je prepoznati fazu, i to znanje već samo po sebi omogućuje da poboljšamo odnose i da se ne plašimo kraja. Neke faze su teške, neke nalikuju na kraj, ali ako postoji razumijevanje i strpljivost, mnogi se odnosi mogu popraviti. Ljudi koji prekidaju odnos u jednoj od njegovih faza i ulaze u drugi odnos, često prolaze u tom drugom odnosu mukotrpno kroz sve one faze kroz koje su prošli i u prvom odnosu. Ljudi koji mijenjaju partnere ponavljaju iste faze s drugim partnerima i zapinju na istim pogreškama.Važno je uskladiti faze u partnerskim odnosima. Nerazumnim zahtjevima često kvarimo odnose i onda kad bismo ih htjeli popraviti. Naravno da osim faza na odnose djeluje i niz drugih stvari. U ovom smo dijelu htjeli samo prikazati jedan od aspekata partnerskih odnosa.

Ljubica Uvodić - Vranić, prof. psihologije, psiholog - psihoterapeut, Ordinacija medicine rada, Dom zdravlja Črnomerec, predsjednica Udruge Petkom u pet, Zagreb