Seksualno zlostavljanje

Seksualno zlostavljanje je bilo koja vrsta seksualnog kontakta između djeteta i odrasle osobe ili tinejdžera, starijeg pet ili više godina od djeteta žrtve. Uključuje: izlaganje djeteta seksualnim sadržajima, (pornografskom materijalu: časopisima, videokazetama, Internetu), spolnim odnosima i masturbaciji pred djetetom, dodirivanje i ljubljenje djeteta po intimnim dijelovima tijela te masturbiranje djeteta, traženje djeteta da dodiruje i/ili masturbira odraslog, spolni odnos (vaginalni, analni, oralni) i pokušaj spolnog odnosa.

Postoje tri osnovna kriterija za definiranje zlostavljanja:

* Razlika u moći - jedna osoba je nadmoćnija i kontrolira drugu, a seksualni susret nije obostrano počet i izveden. Moć može proizići iz veće snage i sposobnosti zlostavljača, koji manipulacijom ili fizičkim zastrašivanjem prisiljava žrtvu na seksualnu aktivnost. Uz to, moć može proisteći iz uloga koje imaju žrtva i zlostavljač, a zbog kojih dijete osjeća obvezu učiniti ono što zlostavljač traži. Takvu moć imaju, primjerice, članovi obitelji, nastavnici, obiteljski prijatelji, susjedi...
* Razlika u znanju - ovaj kriterij implicira da je zlostavljač ili stariji ili razvojno napredniji ili inteligentniji od žrtve te bolje razumije važnost i implikacije seksualnog čina. Što je dijete mlađe, manje je sposobno razumjeti značenje seksualnih aktivnosti.
* Razlika u zadovoljenju - kod zlostavljanja cilj susreta nije obostrano zadovoljenje, nego je primarna svrha seksualnih aktivnosti postići zadovoljenje zlostavljača.

Tko su žrtve seksualnog zlostavljanja?
Djeca i adolescenti, bez obzira na njihovu rasnu, vjersku i etničku pripadnost ili socijalno-ekonomski status, svi su u podjednakom riziku da postanu žrtve seksualnog zlostavljanja. Uz to, statistike pokazuju da su djevojčice češće žrtve ovog oblika zlostavljanja nego dječaci. Međutim, pretpostavlja se da na ovakav rezultat uvelike utječe to što se dječaci, i poslije muškarci, teže povjeravaju o ovakvom iskustvu. U nekim društvima njeguje se mišljenje da bi muškarci trebali biti ponosni na svoja rana seksualna iskustva, bez obzira na to što su bila protiv njihove volje. Smatra se da muškarci koji su u djetinjstvu bili zlostavljani puno češće u odrasloj dobi završe na optuženičkoj klupi u sustavu pravosuđa nego kao klijenti u sustavu brige za mentalno zdravlje.

Tko su počinitelji seksualnog zlostavljanja djece?
Veliki broj istraživanja pokazao je da su počinitelji seksualnog zlostavljanja djece najčešće članovi njihove obitelji, a potom osobe koje su im na neki drugi način poznate (obiteljski prijatelji, susjedi...). U najmanjem broju slučajeva počinitelj seksualnog zlostavljanja je djetetu nepoznata osoba. Nadalje, istraživanja pokazuju da su počinitelji češće muškarci nego žene, iako ima slučajeva i kad je žena zlostavljač. Unatoč uvriježenom mitu, seksualni zlostavljači djece nisu češće osobe homoseksualne orijentacije. Počinitelji ovog oblika nasilja biraju dob, a ne spol.

Kako prepoznati da je dijete bilo žrtva seksualnog zlostavljanja?

* imaju znanja o seksualnosti koja ne odgovaraju dobi djeteta
* neuobičajeno i pretjerano zanimanje ili potpuno izbjegavanje svega što je povezano sa seksualnošću
* odijevanje koje "puno otkriva" ili suprotno "naslage" odjeće bez obzira na doba dana ili godišnje doba
* seksualizirano ponašanje
* seksualizirani detalji u crtežima i igrama
* česta masturbacija
* poteškoće sa spavanjem, noćne more
* povlačenje od prijatelja i/ili obitelji
* odbija ili moli da ne ostane s određenom osobom
* mokrenje u krevet, tepanje, dudanje palca (regresivno ponašanje)
* povučenost ili hiperaktivnost
* strah od zatvorenih vrata, kupaonice, tuša i soba sa samo jednim vratima
* osjećaj izoliranosti, srama, krivnje
* strah od fizičkog kontakta, posebno oko područja spolovila
* ozljede u području intimnih dijelova tijela
* suicidalne tendencije

Što učiniti ako sumnjate da je dijete koje poznajete žrtva seksualnog zlostavljanja?

* Važno je omogućiti djetetu sigurnu okolinu u kojoj može razgovarati s odraslom osobom u koju ima povjerenja. Dobro je potaknuti dijete da razgovara o svojim iskustvima, ali pritom treba biti pažljiv kako ga se ne bi navelo da izmisli ili potvrdi nešto što se zapravo nije dogodilo. Potrebno je paziti da odrasla osoba kojoj dijete vjeruje ne reagira na način zbog kojeg bi se dijete zatvorilo i prestalo razgovarati.
* Potrebno je o svojoj sumnji i otkrićima obavijestiti nadležni Centar za socijalnu skrb i policiju. Prema članku 108. Obiteljskog zakona "Svatko je dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih prava, a posebice o svim oblicima tjelesnog ili duševnog nasilja, spolne zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta".
* Također je važno odvesti dijete na pregled kod liječnika zbog mogućih fizičkih ozljeda - u toj će situaciji možda biti potrebno objasniti djetetu razliku između liječničkog pregleda i iskustva zlostavljanja.
* Uz to, nužno je potražiti pomoć stručnjaka mentalnog zdravlja.
* Važno je objasniti djetetu kako ono nije učinilo ništa loše te nije krivo za zlostavljanje.

Za sve informacije možete nazvati besplatni broj Hrabrog telefona: 0800 0800!

HRABRI TELEFON, Telefon za zlostavljanu i zanemarenu djecu 0800 0800; [You must be registered and logged in to see this link.]