Humani papiloma virus (HPV) i rak vrata maternice - Narodni Zdravstveni List - naslov: SVAKA JE OSOBA DOBAR DOMAĆIN

Članak iz Narodnog Zdravstvenog Lista koji izdaje Nastavni Zavod za Javno Zdravstvo primorsko-goranske županije u suradnji sa Hrvatskim Zavodom za Javno Zdravstvo, Zavodom osječko -baranjske županije I Zavodom za Javno Zdravstvo splitsko-dalmatinske županije

SVAKA JE OSOBA DOBAR DOMAĆIN

Rak vrata maternice važan je javnozdravstveni problem kod žena. Više je razloga
za zabrinutost žena u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, a jedan je od
njih da ne postoji dobna granica za infekciju HPV–om, čega svaka žena treba
biti svjesna.

Do 50% svih spolno aktivnih žena tijekom života zarazit će se onkogenim HPV, a u Europi
svakih 18 minuta od raka vrata maternice umre jedna žena. Nadalje:
- HPV ne bira mlađe, starije, visoke, niske, plavuše ili brinete...,
- u Hrvatskoj se svake godine bilježi oko 500 novootkrivenih karcinoma vrata
maternice, a godišnje 200 žena umre od te bolesti,
- u Europskoj uniji 60.000 žena svake godine oboli od raka vrata maternice, a
30.000 ih umre od te bolesti,
- osjetljivost konvencionalnog PAPA-obriska upitna je (20-40 % lažno negativnih
rezultata),
- 55 – 65% žena nije imalo PAPA-obrisak u razdoblju duljem od 3 godine,
- 30 – 40% žena ima PAPA-obrisak u razdoblju kraćem od 3 godine,
- bolest je obično asimptomatska,
- može doći do novih i ponovnih infekcija onkogenim HPV- om,
prije spolnog kontakta učestalost infekcije je zanemariva,
- najveći je postotak učestalosti CIN III (carcinoma in situ) u žena u dobi
između 25 i 29 godina,
-invazivni rak vrata maternice obično se razvija kod žena od 40. do 50. godine
života.


Uzroci raka vrata
maternice
Rak vrata maternice uzrokuju određeni tipovi humanog papiloma virusa (HPV).
Postoji više od sto tipova HPV-a, a oko petnaestak ih može izazvati promjene
stanica vrata maternice, koje se mogu razviti u rak vrata maternice. Označavaju
se brojevima. Neki od tih brojeva iz skupine su virusa niskog, a neki visokog
rizika. Kod većine žena zaraženih HPV-om infekcija će nestati sama od sebe u
razdoblju od 6 do 24 mjeseca. Međutim, žene kod kojih se to ne dogodi, imat će
povećan rizik za razvoj raka vrata maternice.


Prijenos i zaštita od infekcije
HPV se uglavnom prenosi tijekom spolnog odnosa i može se prenijeti izravnim
dodirom s osobe na osobu, a ne samo tijekom snošaja. Dakle, nužno je shvatiti
razliku između pojma spolni put i spolni čin. HPV je vrlo proširen, stoga će
većina odraslih u neko doba života biti inficirana.
Iako su barijerna sredstva zaštite (kondomi) učinkovita protiv većine spolno
prenosivih infekcija, ona ne nude potpunu zaštitu u slučaju HPV-a, vjerojatno
zato što HPV može biti prisutan i na predjelima kože koji nisu zaštićeni.
Probir (sekundarna prevencija) i cijepljenje (primarna prevencija) protiv HPV-a
pružit će najučinkovitiju zaštitu protiv raka vrata maternice.


Liječenje od
genitalnog HPV-a
Postoje lijekovi protiv HPV-a koji uzrokuju genitalne bradavice, no oni nisu
djelotvorni protiv tipova HPV-a koji uzrokuju rak vrata maternice. Nasreću,
većina HPV-infekcija nestaje sama od sebe u razdoblju od 6 mjeseci do 2 godine,
bez ikakvih posljedica. Znači, za sada ne postoji specifično protuvirusno
liječenje, to jest, nema specifičnog lijeka, nego se liječenje svodi na
dugotrajne i višekratne postupke čiji se rezultati kreću od skromnih do
zadovoljavajućih. Česti su recidivi (ponavljanje bolesti) i ne postoji
apsolutna terapija izbora. Svaka od spomenutih metoda može uspjeti, a može biti
i frustrirajuća za pacijenta i za terapeuta - (citotoksična terapija -
Podophyllotoxin; 5-fluoro uracil; Podophyllin; Aldara 5% krema -
imunomodulator; Trikloroctena kiselina; Alfa interferon; Cidofovir 1%; kirurške
metode - krioterapija i laser te ablativne metode LLETZ i konizacija).
Liječenje se temelji na uklanjanju onih promjena kože i sluznica koje su znak
„aktivne“ HPV- infekcije. Tako se sprečava progresija kod bolesnika i mogućnost
zaraze drugih osoba. Teorija „vidi i liječi“ pokazala se najboljim načinom
prevencije malignih oboljenja vrata maternice. Teorija „vidi i kontroliraj“
također ima smisla, ali kod pacijentica sa samodisciplinom i kod liječnika s oskudnijim
dijapazonom terapijskih mogućnosti. Sama činjenica da nema specifičnog lijeka,
nego različiti pokušaji liječenja, otvara širok dijapazon mogućnosti – često
izloženih sumnji u izlječenje, kako od strane pacijenta, tako i od strane samog
terapeuta. Upravo se zbog toga treba pridržavati uputstava ECCA (European
Cervical Cancer Association) - Europske udruge za rak vrata maternice, čije su
smjernice sadržane u brošurama. Gotovo smo sigurni da HPV obično nestaje u roku
od približno 12 mjeseci nakon uspješnog liječenja CIN-a. Stoga se žene, čiji je
nalaz HPV-DNA testa negativan, 12 – 18 mjeseci nakon liječenja mogu vratiti
rutinskom rasporedu probira (PAPA-test).
Velike nade polažu se u primjenu cjepiva, no multicentrična klinička
ispitivanja još su u tijeku. Dosadašnji rezultati ohrabrujući su, treba ih
oprezno interpretirati te cijeli program osmisliti i do u detalje razraditi na
nacionalnom nivou. Terapeutima i ženama treba dati jasne smjernice kako bi
uspjeh bio što veći, a neracionalan i samovoljan pristup s obje strane sveden
na minimum. Zalažemo se za interdisciplinaran, sustavan pristup - suradnju
ginekologa, citologa, urologa, infektologa, specijalista školske i obiteljske
medicine, epidemiologa, mikrobiologa te suvremene laboratorijske dijagnostike.
Pacijenti moraju biti informirani, a terapeuti uniformno educirani na
nacionalnom nivou. Sustavan pristup, dorada i primjena cjepiva, pozitivno
razmišljanje i dobra volja svih zainteresiranih subjekata – svjetla su na kraju
tunela...
Muškarci se također moraju uključiti u proces liječenja i sustavno obraditi u
okviru ambulanti za spolno prenosive bolesti klinika za kožne i spolne bolesti.

HPV i trudnoća
S obzirom na velik broj tipova HPV-a koji uzrokuju rak vrata maternice, nije
poznato imaju li nepovoljan učinak na trudnoću. Ako i imate HPV, nema potrebe
mijenjati uobičajeni tijek nadzora trudnoće. Vaš ginekolog odredit će poseban
ritam praćenja PAPA-testa i kolposkopija u tijeku trudnoće, a eventualno će se
liječenje provesti nakon poroda. Primijećeno je da trudnoća ima nepovoljan
učinak na HPV-infekcije, vjerojatno zbog cjelokupnih imunološko-hormonskih te
metaboličkih promjena koje zajednički podrazumijevamo pod pojmom «drugo
stanje».
Testiranje na HPV
Testiranje na HPV koristi se kako bi se doznalo imate li HPV. Taj podatak
pomaže liječniku, a i vama, da se utvrdi rizik od bolesti. Ako nemate HPV,
rizik od bolesti je vrlo mali i možete sa sigurnošću dalje redovno obavljati
testove probira (PAPA-test).U slučaju da imate HPV, preporuča se dalje praćenje,
kako bi se na vrijeme otkrile promijenjene stanice vrata maternice i otklonile
prije nego se razviju u rak .
Pri HPV-tipizaciji se, zapravo, određuje onkogeni rizik tipova HPV- a. Tako
postoje:
- HPV DNA tipovi niskog rizika: 6 , 11, 30, 42, 43, 44 itd...
- HPV DNA tipovi visokog rizika: 16, 18, 31, 33, 35, 45, 52, 56 itd...
- HPV DNA tipovi srednjeg rizika: 31, 33, 35, 39, 51, 52, 58, 61 itd...

Treba napomenuti da navedena podjela nije konačna budući da se sustavno
otkrivaju i klasificiraju novi tipovi HPV–a.
Kako je HPV jako proširen, ali i kratkog životnog vijeka u mladih žena,
HPV–test se ne preporuča raditi sustavno – jednom godišnje u žena mlađih od 30
godina, jer bi se otkrilo previše infekcija, koje će nestati same od sebe, bez
ikakvih posljedica.
Hrvatski nacionalni program predviđa i preporuča PAPA-test + HPV DNA-test svake
tri godine za sve žene u dobi od 20 – 65 godina. Probir bi se u početku trebao
obavljati jednom godišnje. Nakon dva uzastopna negativna PAPA-testa, probir bi
se trebao nastaviti svake tri godine. Također se svakoj ženi s abnormalnim
nalazom PAPA-testa (ASC – US – abnormalne stanice neodređenog značenja, CIN I,
CIN II) treba odmah učiniti HPV DNA-test kako bi se utvrdio stvarni rizik
prelaska otkrivene abnormalnosti u rak vrata maternice. U slučaju pozitivnog
nalaza HPV visokog rizika, treba odmah učiniti kolposkopiju i biopsiju. Stvarnu
težinu promjene procjenjuje patolog, analizom uzorka tkiva uzetog biopsijom.
Tako se postavlja konačna dijagnoza i planira liječenje.

Značenje nalaza HPV- testa
U Hrvatskoj se HPV-test uglavnom koristi za praćenje žena čiji PAPA- test
upućuje na blage promjene (ASC-US i LSIL). Ako je HPV- test NEGATIVAN, rizik za
razvoj raka vrata maternice vrlo je nizak. Savjetuje se ponoviti PAPA- test za
godinu dana. Ako je HPV-test POZITIVAN, rizik za razvoj raka vrata maternice
veći je i preporučuje se kolposkopija, odnosno pregled vrata maternice
povećalom. Ako nađe promjene, ginekolog upućuje ženu na dalje preglede i
obradu.

Rak vrata maternice
Rak vrata maternice razvija se u dijelu maternice koji se otvara u rodnicu. Rak
nastaje kada se stanice vrata maternice, uz prisustvo virusa visokog rizika i
uz oslabljeni imunološki odgovor domaćina, promijene i počnu nekontrolirano
rasti. Promjene se, srećom, događaju godinama, od početnih, bezazlenih pa do
karcinoma. Sreća je i da se stadiji prije raka lako liječe (ASC-US i CIN- ovi).
Međutim, kako ne pokazuju očite znakove bolesti, moguće ih je otkriti samo
probirom(PAPA- test).

Testovi probira
Osnova probira (PAPA–testa) jest pronaći promijenjene stanice vrata maternice u
ranom stadiju, kada se još mogu lako odstraniti, tako da se ne razviju u rak.
Liječenje uznapredovalog raka vrata maternice puno je teže i manje uspješno.
Da biste obavili PAPA-test, morate se javiti ginekologu, i to u vrijeme kad
nemate mjesečnicu. Dva dana prije PAPA-testa izbjegavajte spolne odnose i
nemojte koristiti nikakva sredstva ni lijekove za rodnicu. Tijekom
kratkotrajnog i bezbolnog ginekološkog pregleda, liječnik će nježno uzeti uzorak
stanica vrata maternice pomoću špatule ili četkice. Uzorak se, po unaprijed
određenom redoslijedu, razmazuje na brojevima označeno staklo, koje se potom
šalje u citološki laboratorij, gdje liječnik specijalist - CITOLOG pod
mikroskopom traži promijenjene stanice. Nalaz se potom upisuje na poseban
formular koji se, skupa s vašim stakalcem, prosljeđuje citologu. Nakon toga
nalaz se vraća na uvid vašem ginekologu koji ga analizira. Dužnost je svakog
ginekologa izvijestiti pacijenticu o rezultatu PAPA-testa i uručiti joj jedan
primjerak formulara.
Većina će žena imati NORMALAN nalaz PAPA-testa. U tom je slučaju rizik za
razvoj raka vrata maternice vrlo nizak i dovoljno je nastaviti s redovnim
probirima.
Neke će žene imati ABNORMALAN nalaz PAPA-testa. To znači da su PAPA-testom
nađene neke promijenjene stanice vrata maternice. No, to ne znači uvijek da je
potrebno liječenje; promjene su uglavnom blage i ne znače da imate rak. Ovisno
o nalazu, ginekolog će ženi savjetovati sljedeće:
- ponoviti PAPA-test za 6 mjeseci,
- ponoviti PAPA-test nakon liječenja,
- ponoviti PAPA-test za 4 mjeseca,
- redovite kontrole,
- kolposkopiju,
- histologiju,
- dalju obradu,
- drugo- npr. HPV-DNA testiranje.

Neke bi se promjene trebale ukloniti da se ne razviju u rak. Radi se o
jednostavnim postupcima liječenja koji ne utječu na vaš budući spolni život
niti na buduću mogućnost rađanja. Teorija „vidi i liječi“ najbolji je način
prevencije malignih oboljenja. Moguće je imati nekoliko abnormalnih nalaza
PAPA-testa.

Pouzdanost probira
Nijedan test probira nije savršen (PAPA-test je pouzdan 50-80%), što znači da
može «promašiti» neke slučajeve bolesti. Zato se treba redovito testirati pa,
ako promaši prvi test, drugi vjerojatno neće. Zbog te činjenice treba ozbiljno
razmotriti potrebu za SUSTAVNOM KOLPOSKOPIJOM - svakoj ženi, kod svakog
pregleda. Povećavanje vrata maternice, kod dobro educiranog i izvježbanog
liječnika, koji poštuje princip sistemske kolposkopije, smanjuje mogućnost
promašaja gotovo na nulu. To bi ujedno značilo kvalitetan i dobro organiziran
program probira, raniju detekciju bolesti, jeftinije liječenje, veće povjerenje
pacijenta u probir i terapiju i sve ono što pojam PREVENTIVA u sebi sadržava -
skup mjera i postupaka koji se primjenjuju da bi se postojeće zdravlje očuvalo
i unaprijedilo.
Danas je dostupno cijepljenje kako bi se smanjio rizik nastanka raka vrata
maternice, ali to ne isključuje potrebu za probirom.
SAMO PROBIR I CIJEPLJENJE PROTIV HPV-a ZAJEDNO ČINE NAJUČINKOVITIJU ZAŠTITU
PROTIV RAKA VRATA MATERNICE.
Kolposkopija i biopsija
Kolposkopija omogućava ginekologu da vidi vrat maternice pod povećanjem i tako
detaljnije pregleda i ocijeni promjene vrata maternice pomoću posebnog
instrumenta koji se naziva KOLPOSKOP. Postupak je sličan kao da gledate dvogledom
– sve je veće, bliže i jasnije. Pregled nije neugodan, bezbolan je i nalik je
običnom ginekološkom pregledu. Aparat je izvan rodnice, koja se otvori
instrumentom kao kod uzimanja PAPA-testa. Vrat maternice, u svrhu što jasnije
slike, premazuje se posebnim kemikalijama - rastvorom octene kiseline te
tekućinom na bazi joda koja, nakon što se upije u vaše stanice, jasno odjeljuje
normalnu sluznicu na površini vrata maternice od promijenjene. Ginekolog tada
odlučuje da li će s tako promijenjenih mjesta uzeti uzorke tkiva za histološku
analizu - to je BIOPSIJA pod kontrolom kolposkopa (potvrda citološke
dijagnoze). Uzorak se šalje na patologiju, gdje će liječnik patolog posebno
obraditi uzorak tkiva i pod mikroskopom procijeniti stupanj promjena. Često se nalaz
slaže s PAPA–testom, ponekad pokazuje veći, a ponekad manji stupanj promjena u
odnosu na PAPA-test.
Nalaz PATOLOGA uzima se kao definitivan i prema njemu se dalje planira
terapija.

Cijepljenje
Na tržištu postoji četverovalentno rekombinirano cjepivo protiv HPV-a (tipovi
virusa 6, 11, 16, 18), pod nazivom GARDASIL. Dolazi kao otopina za injekciju.
To cjepivo sprečava teške displazije vrata maternice (CIN II, CIN III), rak
vrata maternice, teške displazije na stidnici (VIN II, VIN III) te nastanak vanjskih
genitalnih bradavica. Dokazana je zaštitna učinkovitost cjepiva u odraslih žena
između 16 i 26 godina. Također je dokazana imunogenost cjepiva u djece i
adolescenata u dobi od 9 do 15 godina. Zaštitna učinkovitost cjepiva nije
ispitivana u muškaraca.
Prva serija cijepljenja sastoji se od tri zasebne doze od 0,5 ml, koje se daju
prema sljedećem rasporedu: 0/2/6 mjeseci. Ako je iz nekog razloga potrebno
promijeniti raspored cijepljenja, onda se primjenjuje po izmijenjenom
rasporedu: 0/1/3 mjeseca. Sve tri doze valja primijeniti unutar godine dana. Za
sada nije utvrđena potreba za docjepljivanjem.
Ne preporuča se cjepivo primjenjivati kod djece mlađe od 9 godina, zbog
nedostatka podataka o njegovoj imunogenosti, neškodljivosti i zaštitnoj
učinkovitosti u toj populaciji.
Zbog rijetkih, ali mogućih slučajeva anafilaktičkih reakcija, valja osigurati
liječničku pomoć propisanu za takve slučajeve.
Valja znati da cjepivo ne štiti nužno sve osobe koje su ga primile (važi i kod
svih ostalih vrsta cjepiva). Pruža isključivo zaštitu od onih bolesti koje su
uzrokovane HPV-om tipa 6, 11, 16, 18. Stoga i dalje valja primjenjivati zaštitu
od spolno prenosivih bolesti.

CJEPIVO NE DJELUJE TERAPIJSKI, ONO NE LIJEČI VEĆ
POSTOJEĆU INFEKCIJU. NIJE NAMIJENJENO ZAUSTAVLJANJU RAZVOJA DRUGIH, VEĆ
POSTOJEĆIH LEZIJA UZROKOVANIH HPV-om. CJEPIVO NE ŠTITI OD TIPOVA HPV-a ZA KOJE
NIJE PREDVIĐENO.

Osobe s oštećenim imunim odgovorom najvjerojatnije neće niti razviti obranu,
neće reagirati pozitivno na cijepljenje. Kod bolesnica s poremećenim
zgrušavanjem krvi cjepivo treba primjenjivati s oprezom.
Zasad nije točno poznato koliko zaštita cjepiva traje. Zna se da je nesmanjena
učinkovitost 4,5 godine nakon treće doze, a u tijeku je praćenje dugoročnijeg
djelovanja cjepiva .
Zbog nedovoljne ispitanosti utjecaja cjepiva, njegovu primjenu valja odgoditi
do dovršetka trudnoće. Može se davati dojiljama. Ostale informacije možete
dobiti od svog ginekologa .

Kako dalje
Problemu treba pristupiti interdisciplinarno, ozbiljno i mudro, jer HPV nije
završen posao, nego smo samo na početku borbe s ozbiljnom bolešću koja se
širi.Imamo posla s virusom koji je našao idealan način prijenosa, idealno
stanište i koji, nažalost, napada bez upozorenja, podmuklo, bez simptoma.
Jedini način da mu se suprotstavimo jest ozbiljnost i mudrost na nacionalnom
nivou, univerzalno i globalno. Naša svijest je nešto što nas razlikuje od
životinja, pa je vrijeme da je upotrijebimo, a ne zloporabimo.


Darko Gusić, dr.med.