Rodino pismo javnosti: Znamo li dovoljno o cjepivu protiv HPV-a?

Potaknuti snažnom medijskom kampanjom koja promovira cijepljenje djevojčica protiv raka, smatramo kako je nužno da mi, kao roditelji, dobijemo više informacija i saznamo o čemu je ovdje, zapravo, riječ.

Ovim pismom želimo roditeljima i svima uključenima postaviti nekoliko pitanja na koja ne nalazimo odgovor u medijima, niti u ordinacijama liječnika koji bi cijepili našu djecu.

Zapitajmo se zajedno...

Je li postojala mogućnost boljeg trošenja 8.000.000 kn namijenjenih za ovo cijepljenje, s obzirom na to da prevencija porasta pojave HPV-a počinje kvalitetnom edukacijom školske djece o spolnosti i spolno prenosivim bolestima, te posebno jačanjem svijesti o potrebi redovitih preventivnih kontrola u ginekološkim ordinacijama?

Ima li ova inicijativa javnozdravstvenu opravdanost, s obzirom na to da se prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije i Europske komisije preporučuje da se prije uvođenja obveznog cijepljenja osiguraju kvalitetni nacionalni programi organiziranog probira i sustav praćenja HPV infekcije (po dobi, po genotipovima, po dijagnozi) radi procjene učinkovitosti cjepiva?

Imajući navedeno u vidu, je li mudro da svaka sljedeća generacija djevojčica ovisi o trenutnoj volji lokalne uprave, budući da ne postoje gradski i županijski programi cijepljenja?

Zašto se ovo cjepivo prezentira kao cjepivo protiv raka, a činjenica je da štiti samo od 2 tipa HPV-a od 13 poznatih tipova koji se povezuju s nastankom raka?

Jesmo li svjesni činjenice da se HPV prenosi i s kože na kožu (dakle, ne seksualnim putem) i da zbog toga mnoge žene ne znaju ni jesu li ga imale ili ga imaju, te da će zbog toga polovina žena koje prime cjepivo ipak doživjeti abnormalnosti u stanicama epitela grlića maternice?

Zašto se ne ističe činjenica da je većina HPV infekcija samoizlječiva? Zašto se ne naglašava važnost promjene načina prehrane, prestanka pušenja, smanjenja stresa, jačanje imuniteta... važnost zdravijeg života općenito?

Zašto se ne spominje da rak grlića maternice najčešće nije galopirajuća bolest; od trenutka infekcije do pojave raka može proći od 7 do 15 godina, a redoviti ginekološki pregledi dobar su način prevencije raka?

Nadalje se pitamo:

Koju poruku šaljemo djevojčicama koje će se cijepiti u dobi od 13 godina kako bi se zaštitile od HPV-a koji je seksualno prenosiv? Neizrečena poruka je: sigurne ste i spremne za seksualne odnose. Je li to zaista poruka koju im želimo poslati?

Koju poruku šaljemo time što ignoriramo dječake (muškarce) koji su prenositelji virusa? Mislite li da je korektno usmjeriti pozornost isključivo na djevojčice, budući da one obolijevaju, a da na muškarcima koji prenose HPV nije nikakva odgovornost? Zašto se očito zanemaruje edukacija koja bi postigla više s manje novca?

Koju poruku šaljemo djevojčicama iz siromašnijih općina koje su ovakvim postupkom diskriminirane?

Znamo li zaista dovoljno o novom cjepivu protiv HPV-a da bismo njime cijepili svoje djevojčice?

Znamo li da je diljem svijeta prijavljeno mnogo slučajeva nuspojava ovog cjepiva (paraliza, vrtoglavica, slabost u mišićima, mučnina, visoka temperatura, obamrlost), a nažalost i određeni broj smrtnih slučajeva zbog kojih su mnogi zatražili prekid kampanje cijepljenja?

Znate li da su dugoročne nuspojave ovog cjepiva nepoznate?

Zašto nam se sugerira da cijepimo našu djecu prije nego što doznamo sve o rizicima toga cjepiva? Zašto da naša djeca sudjeluju u eksperimentu uživo: registriranje cijepljenih i praćenje nuspojava?


Čak i ako pretpostavimo da će cjepivo pružiti stopostotnu zaštitu, još se ne zna koliko dugo će ta zaštita trajati jer se do sada spominje rok od 5 godina?

Jesmo li svjesni da bi ova kampanja mogla rezultirati kontraefektom ako se zbog osjećaja sigurnosti nakon cijepljenja smanji broj papa-pregleda i posjeta ginekologu?

Jesmo li svjesni mogućnosti farmaceutskog lobiranja i neetičnog ponašanja, kada relativno siromašne županije u jeku krize osiguravaju sredstva za pothvat malog ili nikakvog javnozdravstvenog učinka?


Bez obzira na to kakvu odluku donesete, kao roditelj imajte na umu da je ona vaša odgovornost. Nadamo se da će vas i ova naša razmišljanja potaknuti da pitate, istražujete i pronalazite najbolja rješenja za svoje dijete.


Udruga Roda

27. ožujka 2009.