Rizični faktori

Rak vrata maternice nije stvar nasljeđa. Glavni je razlog nastanka raka vrata maternice VIRUS.

Tijekom posljednjih trideset godina znanstvenici diljem svijeta dokazali su da je uzrok nastanka raka vrata maternice virus koji se naziva Humani papiloma virus (HPV). Ta vrsta virusa izolirana je u 99,7% svih žena oboljelih od raka vrata maternice.

Postoji više od 100 tipova HPV-a. Među onima koji izazivaju rak, najvažniji su tipovi 16, 18, 45 i 31. Oni su odgovorni za oko 80% svih zloćudnih bolesti vrata maternice.
Kako se virus širi?

Virus se prenosi tijekom spolnog odnosa. Infekcija je moguća i bez penetracije, samo kontaktom "kože na kožu" u genitalnoj regiji. Svaka je spolno aktivna žena u opasnosti od zaraze. Tijekom života spolno aktivna žena ima šezdesetpostotni rizik od infekcije HPV-om. Zato je osobito važno redovito obavljati ginekološke preglede.

U oko 80% slučajeva, infekcija HPV-om prolazi spontano. U nekim slučajevima ona ne prolazi spontano nego postaje trajna. Trajna infekcija onkogenim HPV-om preduvjet je za razvoj preinvazivnih lezija (CIN) vrata maternice.

Od zaraze HPV-om do razvoja raka može proći sedam do deset godina. Ne zna se u kojim će slučajevima do toga doći. Ako dođe do raka, u ranoj fazi bolesti nema nikakvih upozoravajućih simptoma. Zaražene stanice mogu polako razvijati tzv. prekancerozne lezije i u nekim slučajevima raka vrata maternice mogu proći godine prije nego što se bolest otkrije i počne liječenje.
Ostali rizični faktori

Analizom velikog broja žena diljem svijeta identificirani su neki faktori rizika koji povećavaju šansu da stanice na cerviksu postanu abnormalne ili kancerozne. Vjeruje se da se cervikalni karcinom u mnogo slučajeva razvija kada dva ili više faktora rizika djeluju zajedno. Rizični faktori su:

* rani seksualni kontakt;
* česta promjena partnera;
* promiskuitet;
* loša genitalna higijena;
* niži socijalno ekonomski status;
* HPV (Humani Papilloma Virus) i HSV-2 (Herpes simplex Virus) infekcija;
* veći broj poroda.
* pušenje.

Istraživači su pokazali da povećani rizik za razvoj cervikalnog karcinoma imaju žene koje počinju sa spolnim životom prije 18. godine i žene koje imaju više seksualnih partnera. Također ako su njihovi partneri rano stupili u seksualne kontakte, ako su imali više seksualnih partnera ili ako su prethodno bili oženjeni ženom koja je imala cervikalni karcinom. Znanstvenici ne znaju točno kako seksualni odnosi žene i njezinih partnera djeluju na rizik razvoja cervikalnog karcinoma. Međutim, oni smatraju da neki spolno prenosivi virusi mogu izazvati seriju promjena u stanicama cerviksa koje vode razvoju karcinoma. Žene koje imaju više seksualnih partnera ili čiji seksualni partneri su imali mnogo seksualnih partnera, mogu imati povećani rizik za razvoj cervikalnog karcinoma u najmanju ruku zbog toga što je vrlo velika vjerojatnost da će dobiti spolno prenosivi virus.

Pušenje također povećava rizik za karcinoma cerviksa, iako nije potpuno jasno kako ili zašto. Izgleda da se rizik povećava s brojem dnevno popušenih cigareta i s brojem godina pušenja.

Žene čije su majke tijekom trudnoće koristile dietilstilbestrol (DES) također imaju povećan rizik (To se sredstvo koristilo između 1940. i 1970. godine). U malog broja žena čije su majke koristile DES je nađen rijetki tip vaginalnog i cervikalnog karcinoma.

Više radova upućuje na činjenicu da žene sa oštećenim imunim sistemom imaju veću vjerojatnost da će razviti cervikalni karcinom. Na primjer žene koje su inficirane sa HIV (humani imunodeficijentni virus) koji izaziva AIDS, imaju povećani rizik. Žene sa transplantiranim organima koje primaju imunosupresivna sredstva za prevenciju odbacivanja novog organa, također imaju veću vjerojatnost od drugih da će razviti prekancerozne lezije.

Neki istraživači vjeruju da je rizik cervikalnog karcinoma povećan i u žena koje koriste oralne kontraceptive (pilule). Međutim, znanstvenici nisu našli da pilula direktno izaziva karcinom cerviksa. Tu je vezu teško dokazati zbog toga što dva glavna faktora rizika cervikalnog karcinoma, a to je spolni odnos u ranijoj dobi i multipli seksualni partneri, mogu biti mnogo češći među ženama koje koriste pilule nego među onima koje ih ne koriste. Ipak, natpis na oralnim kontraceptivima upozorava na taj mogući rizik uz preporuku korisnicama da svake godine učine PAPA test.

Neka su istraživanja pokazala da vitamin A može biti efikasan u zaustavljanju ili preveniranju kanceroznih promjena u stanicama koje su slične onima na površini cerviksa. Dalja istraživanja s oblicima vitamina A mogu pomoći znanstvenicima da više nauče o prevenciji karcinoma cerviksa.

Rano otkrivanje i liječenje prekanceroznog tkiva ostaje za sada najefektniji način prevencije cervikalnog karcinoma. Žene se moraju dogovoriti sa svojim liječnicima o primjerenom intervalu pregleda. Preporuke liječnika se baziraju na elementima kao što su dob žene, anamneza i faktori rizika.