HPV - infekcija - Narodni Zdravstveni List - naslov: BOLEST MODERNOG DOBA

Članak iz Narodnog Zdravstvenog Lista (siječanj-veljača/2007) koji izdaje Nastavni Zavod za
Javno Zdravstvo primorsko-goranske županije u suradnji sa Hrvatskim Zavodom za Javno Zdravstvo,
Zavodom osječko -baranjske županije I Zavodom za Javno Zdravstvo splitsko-dalmatinske županije



Humani papiloma virusi (HPV) predstavljaju skupinu virusa koja je široko
rasprostranjena u populaciji. Do danas je otkriveno više od 100 tipova HPV-a,
koji uzrokuju različite oblike kožnih i genitalnih (spolnih) bolesti, a neki od
njih smatraju se odgovornima za nastanak dobroćudnih ili zloćudnih promjena na
koži i sluznicama.


Kako zasad ne postoji specifično liječenje, velika se pozornost posvećuje upravo prevenciji te bolesti.


Kožne HPV-infekcije
Kožne HPV-infekcije široko su rasprostranjene i najčešće se očituju kao kožne
bradavice (pojedinačne ili višestruke), kojima su osobito sklona djeca i mladi,
a ponekad i pripadnici pojedinih zanimanja (u mesnoj industriji ili preradi
ribe). Prenose se direktnim kontaktom sa zaraženom kožom ili sluznicom. Prema
izgledu bradavica razlikujemo:
- obične bradavice (verrucae vulgares), koje se najčešće nalaze po prstima ruku
ili na šakama, a predstavljaju tvrde tvorbe izdignute iznad razine kože;
- bradavice na stopalima (verrucae plantares), koje se pojavljuju na mjestima
prekrivenima debljom kožom i izloženima pritisku;
- mladenačke bradavice (verrucae juvenilis), plosnate bradavice koje se
najčešće nalaze po šakama i licu mladih osoba te
- končaste bradavice (verrucae filiformes), koje se obično nalaze na licu, osobito
na nosu, usnama i vjeđama.
Specifično liječenje ne postoji, a kako su navedene tvorbe često samo prolazne
naravi, liječenje nije ni potrebno. U slučaju da ih je potrebno liječiti (npr.
iz estetskih razloga), liječnici se najčešće odlučuju za krioterapiju
(odstranjivanje dušikom ili tekućim dioksidom), elektrokoagulaciju, kirurško
odstranjivanje kiretažom ili premazivanje tvorbi različitim kemijskim
sredstvima.


Genitalna (spolna) HPV-infekcija
Genitalna je HPV-infekcija spolno prenosiva bolest čija je učestalost u svijetu
u porastu, osobito među mlađim, spolno aktivnim osobama oba spola.
Karakteriziraju je sklonost ponovnom javljanju (recidiviranju), dugotrajno
liječenje i povezanost s pojavom zloćudnih novotvorina (karcinoma). Uzrokuje je
30-ak tipova HPV-a, koji se dijele na «niskorizične» i «visokorizične» tipove.
«Niskorizični» tipovi (6, 11, 41, 43, 44) uzrokuju genitalne bradavice
(kondilome) ili manje abnormalnosti staničja vrata maternice (PAPA test), dok
«visokorizični tipovi» (16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52, 56) mogu uzrokovati
pojavu zloćudnih novotvorina (karcinoma) vrata maternice, vanjskog spolovila,
rodnice, penisa ili anusa.


Kako nastaje genitalna HPV-infekcija
HPV-om se može zaraziti svaka osoba koja je bila u spolnom odnosu/kontaktu s osobom
koja je zaražena HPV-om. Dakle, ta se infekcija najčešće širi spolnim putem, a
rijetko se događa da se tijekom vaginalnog poroda HPV prenese s majke na
dijete. Nažalost, zaražene osobe, koje nemaju simptome, glavni su izvori zaraze
i prenose je svojim spolnim partnerima, pa se često događa da ni jedni ni drugi
nisu svjesni da su zaraženi HPV-om.


Simptomi HPV-infekcije
Većina osoba koja je zaražena HPV-om ne zna da ima HPV-infekciju jer virus živi
u stanicama kože ili sluznice i uopće ne stvara simptome.
Kod manjeg broja osoba pojavljuju se tzv. šiljasti kondilomi (condylomata
accuminata) ili bradavice na vanjskom spolovilu, po cijeloj površini rodnice,
na glavi penisa ili prepuciju te području oko anusa. Kondilomi izgledaju kao
mekane, vlažne, uzdignute ravne ili resičaste tvorbe ružičaste do crvene boje,
koje se mogu pojaviti nekoliko tjedana ili mjeseci nakon spolnog kontakta sa
zaraženom osobom. Ako je broj kondiloma manji, praćeni su svrbežom, a u slučaju
da su njima zahvaćene veće površine, skloni su krvarenju i tada postaju vrlo
bolni.
Procjenjuje se da je 80 -100% djevojaka u dobi od 18 do 25 godina došlo u
kontakt s HPV-om prilikom spolnih odnosa, dok se u svega 30% njih razvijaju
simptomi HPV-infekcije, jer kod većine dolazi do spontanog samoizlječenja, što
ovisi o imunitetu zaražene osobe. Znanstvena istraživanja pokazala su da pad
imuniteta (stres, alkohol, pušenje, nedostatna prehrana itd.) može potaknuti
aktivnost virusa, što može dovesti do pojave različitih abnormalnosti staničja
i/ili zloćudnih novotvorina (karcinoma) kože i sluznica.


Kako otkriti HPV-infekciju
U slučaju pojave HPV-infekcije sa simptomima (kondilomi uz svrbež, krvarenje
i/ili bolnost), dijagnozu HPV-infekcije nije teško postaviti jer se takvi
bolesnici obično brzo jave liječniku koji ih onda uputi na dalje urološke ili
ginekološke pretrage. Muškarcima se za dokaz postojanja HPV-infekcije uzima
bris mokraćne cijevi (urološki pregled), a ženama se uzima bris vrata maternice
(PAPA-test). Ako se na PAPA-testu utvrdi pojava cervikalne intraepitelne
neoplazije (CIN 1 - blaga displazija, CIN 2 - srednje izražena displazija i CIN
3 – teška displazija), može se dodatno izvršiti i kolposkopija (pretraga kojom
se uočavaju promjene vrata maternice) te biopsija tkiva na kojem su uočene promjene.
Pri sumnji na zloćudnost, indicirana je citološka i patohistološka pretraga,
kao i izravno otkrivanje HPV DNA u uzorku tkiva ili obrisku.
Međutim, kako većina zaraženih nema nikakvih simptoma, osobito je bitno za žene
redovito obavljanje PAPA-testova (jednom godišnje), kako bi se moglo otkriti
eventualno postojanje HPV-infekcije. U slučaju da se dokaže postojanje HPV-a
kod žena, zahtijevaju se i detaljnije urološke pretrage njihovih spolnih
partnera.


Povezanost HPV-a i zloćudnih novotvorina
Znanstvena su istraživanja pokazala da su «niskorizični» tipovi HPV-a odgovorni
za nastanak dobroćudnih kondiloma te staničnih promjena vrata maternice niskog
stupnja zloćudnosti (CIN1). «Visokorizični» tipovi HPV-a drže se odgovornima za
većinu zloćudnih novotvorina vrata maternice. Danas se smatra da kronična HPV
infekcija povisuje nastanak zloćudne novotvorine vrata maternice za 65 puta, a
ako je riječ o «visokorizičnim» tipovima HPV-a, za čak 130 puta. Srećom, u
većine se žena (90%), u kojih je utvrđeno prisustvo HPV-a, nikad ne razvije
karcinom vrata maternice.


Liječenje
Specifično liječenje, nažalost, ne postoji, a sam postupak liječenja složen je
i ovisi o zdravstvenom stanju zaražene osobe (dob, opće zdravstveno stanje,
oblik, veličina i lokalizacija promjena itd.). Kondilomi se mogu uklanjati
kirurškim putem (laserom, krioterapijom, elektrokoagulacijom, LEEP-om) ili se
premazuju različitim kemijskim sredstvima, a ponekad se u njih ubrizgava
interferon (protein koji stvara imunost na viruse). Unatoč svemu, HPV-infekcija
ne može se izliječiti u potpunosti.


Prevencija
Najsigurniji je način eliminacije rizika od HPV-infekcije spolna apstinencija,
no ona je za većinu osoba teško prihvatljiva. Kod spolno aktivnih osoba
preporuča se obostrani monogamni odnos te izbjegavanje rizičnog spolnog
ponašanja. Kako je vrlo teško ustanoviti HPV status spolnog partnera koji je
prije toga bio spolno aktivan, slijedi da manji broj spolnih partnera znači i
manji rizik od infekcije HPV-om. Svakako se preporuča uporaba prezervativa
(kondoma) pri spolnom odnosu. Međutim, za razliku od ostalih spolno prenosivih
bolesti, prezervativ ne štiti u potpunosti jer se HPV može nalaziti na dijelu
kože koji prezervativ ne pokriva.
Također je potrebno liječiti sve oboljele i njihove partnere, čak i u slučaju
da nema znakova bolesti. Za žene je nužan redovit ginekološki pregled s
PAPA-testom (jednom godišnje), kako bi se pravovremeno djelovalo na moguću
pojavu raka vrata maternice.
Pravu prevenciju predstavljalo bi cjepivo protiv HPV-a kojim bi se cijepila
ženska populacija prije početka spolnog života, iako neki drže da bi trebalo
cijepiti osobe oba spola. Danas postoje dvije vrste cjepiva protiv HPV-a koje
su u završnoj fazi kliničkih ispitivanja, a nedavno je jednu od njih odobrila i
FDA u SAD-u. Međutim, to cjepivo još uvijek nije u širokoj uporabi.


Ivana Bočina, dr. med.