Rak tijela maternice

Uterus (maternica)
Uterus je dio ženskog reproduktivnog sistema. To je šuplji, kruškoliki organ u kojem raste beba. Uterus je u zdjelici (pelvis) između mokraćnog mjehura i rektuma (rectum).

Uski, donji dio uterusa je cerviks (cervix). Široki srednji dio uterusa je tijelo ili corpus. Kupolasti vrh uterusa je fundus (fundus). Jajovodi ili fallopijeve tube se šire sa svake strane od vrha uterusa do jajnika.


Slika pokazuje uterus i druge dijelove ženskog reproduktivnog trakta.

Preuzeto s www.cancer.gov


Zid uterusa ima dva sloja tkiva. Unutarnji sloj ili pokrov je endometrij (endometrium), a vanjski sloj je mišićno tkivo koje se naziva miometrij (myometrium).

U žena u generativnoj dobi unutarnji pokrov uterusa raste i zadebljava se svaki mjesec spremajući se za trudnoću. Ako žena ne zatrudni, debeli, krvlju ispunjeni unutarnji sloj istječe iz tijela maternice kroz vaginu (rodnica). To istjecanje se naziva menstruacija.

Objašnjenje karcinoma
Karcinom je skupina srodnih bolesti. Svi karcinomi nastaju u stanicama koje su osnovne jedinice života. Stanice grade tkiva, a tkiva organe tijela.

Normalno, stanice rastu i dijele se tvoreći nove stanice u skladu s potrebama organizma. Kad stanice ostare i umru, njihovo mjesto zauzimaju nove stanice.

Ponekad se taj pravilni proces poremeti. Nove se stanice stvaraju i onda kad tijelu nisu potrebne, a stare stanice ne umiru kada bi trebale. Te dodatne stanice mogu formirati masu tkiva nazvanu tumor.

Tumori mogu biti benigni ili maligni:

ˇ Benigni tumori nisu karcinom. Liječnici ih obično mogu ukloniti. Stanice iz benignih tumora se ne šire u druge dijelove tijela i u većini slučajeva se ne vraćaju nakon što su odstranjeni. Najvažnije, benigni tumori su rijetko prijetnja životu.

Benigna stanja uterusa(maternice)

Fibromiomi su česti benigni tumori koji rastu u mišiću uterusa. Oni nastaju uglavnom u žena četrdesetih godina. Žene mogu imati istovremeno više fibromioma. Fibromiomi se ne razvijaju u karicnom. Kada žene uđu u menopauzu, fibromiomi se uglavnom smanjuju a ponekad mogu i iščeznuti.

Obično ne izazivaju simptome i ne treba ih liječiti, ali ovisno o veličini i lokalizaciji mogu izazvati krvarenje, vaginalni iscjedak i često mokrenje. Žene sa takvim simptomima se trebaju javiti liječniku. Ako fibromiomi izazivaju jače krvarenje ili ako pritišću na okolne organe i izazivaju bol, liječnik može preporučiti operaciju ili drugo liječenje

Endometrioza je drugo benigno stanje koje može zahvatiti uterus. Najčešća je u žena tridesetih i četrdesetih godina, osobito u onih koje nisu bile trudne. Nastaje kad endometralno tkivo raste izvan uterusa na okolnim organima. To stanje može izazvati bolne menstruacije, abnormalno vaginalno krvarenje, ponekad infertilitet (sposobnost da se bude trudan), ali ne izaziva karcinom. Žene s endometriozom mogu se liječiti hormonima ili operativno.

Endometralna hiperplazija je povećanje broja stanica unutarnjeg sloja maternice. To nije karcinom, ali se ponekad može razviti u karcinom. Jače menstruacije, krvarenje između mentruacija i krvarenje nakon menopauze su česti simptomi hiperplazije. Najčešće se javlja nakon četrdesete godine.

Da se prevenira razvoj karcinoma iz endometralne hiperplazije, liječnik može preporučiti operativno odstranjenje uterusa (histerektomija) ili liječenje s hormonima (pretogesteron) uz redovite kontrole.


ˇ Maligni tumori su karcinom. Općenito, oni su ozbiljniji i mogu ugroziti život. Karcinomske stanice mogu infiltrirati i oštetiti okolno tkivo i organe. Mogu se širiti iz malignog tumora i ulaskom u krvotok ili limfni sistem. Na taj način se karcinomske stanice šire iz primarnog tumora i stvaraju nove tumore u drugim organima. Širenje karcinomskih stanica naziva se metastaza.

Kad se karcinom širi (metastazira) izvan uterusa, karcinomske stanice se često nađu u okolnim limfnim čvorovima, živcima ili krvnim žilama. Ako su karcinomske stanice zauzele limfne čvorove, mogu se dalje širiti u druge limfne čvorove ili druge organe kao što su pluća, jetra ili kosti.

Kad se karcinomske stanice rašire iz originalnog mjesta u druge dijelove tijela, novi tumori imaju iste osobine abnormalnih stanica i isto ime kao i primarni tumor. Npr. ako se karcinom uterusa proširio na pluća, karcinomske stanice u plućima su karcinomske stanice uterusa. Bolest je metastatski uterini karcinom, a ne karcinom pluća. On se liječi kao karcinom uterusa, a ne kao karcinom pluća. Liječnici taj novi tumor nazivaju "udaljena" bolest.

Najčešći tip karcinoma uterusa počinje u unutarnjem sloju - endometriju. Naziva se endometralni karcinom uterusa ili karcinom uterusa. U ovom priručniku će se koristiti naziv uterini karcinom ili karcinom uterusa, znajući da se odnosi na karcinom koji nastaje u endometriju.

Drugi tip karcinoma, uterini sarkom (sarcoma) nastaje u mišićnom dijelu (miometriju). Karcinomske stanice koje nastaju u cerviksu su također drugi tip karcinoma. U ovom odjeljku neće se govoriti niti o uterinom sarkomu niti o karcinomu cerviksa. Informacije o tim tumorima mogu se naći na drugom mjestu. Više podataka se može naći na adresi http://www.prevencijaraka.net/rak_grla.php ili www.cancer.gov

Karcinom uterusa: Što je rizik?
Pravi uzrok uterinog karcinoma nije poznat. Međutim, jasno je da bolest nije prijelazna. Nitko ne može prenijeti karcinom s jedne osobe na drugu.

Žene koje su oboljele od te bolesti vrlo vjerojatno imaju neke faktore rizika, koji ponekad povećavaju šansu da osoba razvije bolest.

Većina žena koje imaju poznate faktore rizika ne dobiva karcinom uterusa. S druge strane pak, mnoge koje imaju bolest nemaju te faktore. Liječnici malokad mogu objasniti zašto jedna žena dobiva uterini karcinom a druga ne.

Istraživanjima su utvrđeni slijedeći faktori rizika:

ˇ Dob. Karcinom uterusa nastaje većinom u žena starijih od 50 godina.

ˇ Endometralna hiperlazija. Rizik za uterini karcinom je veći u žena koje imaju endometralnu hiperplaziju. Ta promjena i njezino liječenje su opisani u nastavku.

ˇ Hormonska nadomjesna terapija. (HNT). Hormonska nadomjesna terapija se koristi za kontrolu simptoma menopauze, za prevenciju osteoporoze (razrjeđenje kostiju) i za smanjenje rizika srčanih bolesti ili infarkta.

Žene koje koriste estrogen bez progesterona imaju povećani rizik za nastanak uterinog karcinoma. Čini se da taj rizik povećava dugotrajna upotreba velikih doza estrogena. Žene koje koriste kombinaciju estrogena i progesterona imaju niži rizik za uterini karcinom nego žene koje koriste sam estrogen. Progesteron štiti uterus.

Žene moraju sa svojim liječnikom procijeniti korist i rizik hormonskog nadomjesnog liječenja. Kod uzimanja hormonskog nadomjesnog liječenja redovite kontrole povećavaju šansu da se uterini karcinom, ukoliko se razvio, nađe u radom stadiju.

ˇ Debljina i slična stanja. Tijelo dio svojih estrogena stvara u masnom tkivu. To je razlog zbog čega debele žene češće nego mršave imaju viši nivo estrogena u tijelu. Viši nivo estrogena može biti razlog što deblje žene imaju povećani rizik za razvoj uterinog karcinoma. Rizik za tu bolest je također višu u žena s dijabetesom ili s visokim krvnim tlakom (stanja koja mogu nastati u većine debelih žena).

ˇ Tamoxifen. Žene koje uzimaju lijek tamoxifen radi prevencije ili liječenja karcinoma dojke imaju povišeni rizik za uterini karcinom. Izgleda da je taj rizik povezan sa estrogenu sličnim efektom tog sredstva na uterus. Žene koje uzimaju tamoxifen su pod liječničkim nadzorom da bi se uočili mogući znakovi ili simptomi uterinog karcinoma.

Korist tamoxifena u liječenju karcinoma dojke je veća od rizika za nastanak drugih karcinoma. Kako međutim svaka žena drugačije reagira, ukoliko dolazi u obzir za uzimanje tamoxifena, mora se savjetovati sa svojim liječnikom, obzirom na osobnu ili obiteljsku anamnezu.

ˇ Rasa. Bijele žene imaju veću šansu da dobiju uterini karcinom nego afro- američke žene.

ˇ Kolorektalni kracinom. Žene koje imaju neki oblik kolorektalnog karcinoma imaju viši rizik da razviju uterini karcinom nego druge žene.

Ostali faktori rizika vezani su uz dužinu izloženosti estrogenu. Žene koje nemaju djecu, koje su dobile menstruaciju vrlo mlade ili koje su ušle u menopauzu u kasnijoj životnoj dobi, duže su izložene estrogenu i imaju viši rizik.

Žene koje imaju poznate faktore rizika za nastanak uterinog karcinoma, trebaju se kod svog liječnika informirati o simptomima i učestalosti pregleda. Preporuke liječnika će se bazirati na dobi, anamnezi i ostalim faktorima.

Simptomi
Uterini karcinom obično nastaje nakon menopauze. Međutim, on može nastati i na početku menopauze. Najčešći simptom uterinog karcinoma je abnormalno vaginalno krvarenje. Krvarenje može početi kao vodenasti i krvavo tingirani iscjedak koji postepeno sadrži sve više krvi. Abnormalno vaginalno krvarenje žene ne smiju smatrati dijelom menopauze.

Žene se moraju javiti svome liječniku ukoliko primijete neki od slijedećih simptoma:

ˇ Neuobičajeno vaginalno krvarenje ili iscjedak

ˇ Otežano ili bolno mokrenje

ˇ Bol tijekom spolnog odnosa

ˇ Bol u području zdjelice

Osim karcinoma, spomenute simptome mogu izazvati i manje ozbiljna stanja. Najčešće se ne radi o karcinomu, ali je potreban liječnički pregled da bi se on isključio.

Dijagnoza
Ukoliko žena ima simptome koje upućuju na uterini karcinom, njezin će liječnik učiniti općeniti pregled, a može zatražiti i krvne testove ili pregled urina. On može također učiniti jednu ili više od dolje opisanih pretraga.

ˇ Pregled zdjelice - Kod zdjeličnog pregleda se provjerava vagina, uterus, mjehur i rektum. Liječnik pipa te organe da bi otkrio otekline ili promjene u njihovom obliku ili veličini. Da bi se vidio gornji dio vagine i cerviksa, liječnik u vaginu uvodi instrument zvani spekulum.

ˇ Papa test (Papa test) Liječnik uzima uzorak stanica sa cerviksa i gornje vagine. U citološkom laboratoriju se traže abnormalne stanice. Unatoč tome što Papa test može otkriti karcinom cerviksa, stanice iz unutrašnjosti uterusa se obično u Papa testu ne nađu. Zbog toga liječnik uzorak stanica uzima iz unutrašnjosti uterusa, a sam postupak se naziva biopsija.

ˇ Transvaginalni ultrazvuk - Liječnik uvodi u vaginu instrument koji usmjerava visokofrekventne valove u uterus. Odjek koji nastaje stvara sliku. Ukoliko endometrij izgleda zadebljan, liječnik može učiniti biopsiju.

Biopsija - Liječnik uzima uzorak tkiva sa unutrašnje površine uterusa. To se obično izvodi ambulantno. U nekim je pak slučajevima potrebna dilatacija (proširenje kanala grla maternice) i kiretaža. To se obično učini u bolnici uz anesteziju. Patolog pregledava tkivo tražeći karcinomske stanice, hiperplaziju ili druge promjene. Neke žene nakon biopsije mogu imati kratkotrajno vaginalno krvarenje.

Prije biopsije, žene mogu liječniku postaviti slijedeća pitanja:

ˇ Koji će se način biopsije primijeniti? Zašto?

ˇ Koliko će postupak trajati? Hoću li biti budna? Hoće li boljeti?

ˇ Kad ću saznati nalaz?

ˇ Postoje li neki rizici? Kolika je šansa infekcije ili naknadnog krvarenja?

ˇ Ako imam karcinom, tko će sa mnom razgovarati o liječenju? Kada?



Stupnjevanje
Ako se postavi dijagnoza karcinoma, liječnik treba znati stadij ili opseg proširenosti bolesti kako bi mogao planirati najbolje liječenje. Stupnjevanje je postupak utvrđivanja da li se karcinom proširio, i ako je, u koje dijelove tijela.

Liječnik će tražiti pregled krvi i urina te RTG pregled grudnog koša. Mogu se učiniti i druge rentgenološke (RTG) pretrage: CT, ultrazvuk (UZV), magnetska rezonanca (MR)), sikmoidoskopija ili kolonoskopija.

U većini slučajeva je najpouzdaniji način za stupnjevanje te bolesti odstranjenje uterusa (histerektomija). Nakon što je uterus odstranjen, kirurg može jasno vidjeti da li je karcinom zahvatio mišiće uterusa. On također može utvrditi da li je karcinom zahvatio limfne čvorove ili druge organe u području zdjelice. Patolog mikroskopom pregledava uterus i/ ili druga tkiva koje je kirurg odstranio.

Glavne karakteristike pojedinog stadija bolesti:

Stadij I:Karcinom se nalazi samo u tijelu uterusa.Cerviks (grlmaternice) nije zahvaćen.

Stadij II: Karcinom se proširio iz tijela uterusa na cerviks.

Stadij III: Karcinom se proširio izvan uterusa ali ne izvan zdjelice (i ne na mjehur ili rektum). Limfni čvorovi u zdjelici mogu sadržavati karcinomske stanice.

Stadij IV:Karcinom se proširio u mokraćni mjehur i/ili rektum, ili se proširio izvan zdjelice u druge dijelove tijela.

Liječenje
Mnoge žene žele aktivno sudjelovati u planiranju svoga liječenja. Zbog toga se žele upoznati sa svojom bolesti i načinima njezina liječenja. Šok i stres zbog dijagnoze karcinoma ih može smesti u postavljanju pitanja liječniku, pa je od koristi sastaviti listu pitanja. Odgovori se mogu upisati u notes ili se razgovor može u cijelosti snimiti. Neke žene žele da su razgovoru prisutni članovi obitelji ili prijatelji koji će aktivno sudjelovati u razgovoru, voditi bilješke ili samo slušati.

Liječnik će pacijenticu poslati specijalisti za liječenje karcinoma. Liječenje počinje obično unutar nekoliko tjedana od postavljanja dijagnoze. U tom će periodu razgovarati sa liječnikom u vezi izbora liječenja, dobivanja drugog mišljenja,te dobiti više informacija o karcinomu uterusa.

Priprema za liječenje
Izbor liječenja ovisi o veličini tumora, stadiju bolesti, o tome da li ženski hormoni utječu na tumorski rast i o tumorskom gradusu (gradus govori koliko karcinomske stanice sliče normalnim stanicama i sugerira koliko će brzo rasti). Karcinomi niskog gradusa, vjerojatno će rasti i širiti se mnogo sporije nego karcinomi visokog gradusa. Liječnici u obzir uzimaju i druge faktore, uključujući dob žene i opće zdravstveno stanje.

Pitanja koja žena može postaviti liječniku:

Koju vrstu uterinog karcinoma ja imam?
Da li se je karcinom raširio? Koji je stadij bolesti?
Da li je potrebno više pretraga da se potvrdi širenje bolesti?
Koji je gradus tumora?
Koji izbor liječenja za mene dolazi u obzir?
Što mi preporučate? Zašto?
Koja je očekivana korist od pojedinih načina liječenja?
Koji su rizici i moguće nuspojave pojedinog liječenja?
Koliko će liječenje stajati?
Koliko će dugo liječenje utjecati na moje normalne aktivnosti?
Koliko ću često imati kontrole?
Da li je za mene prikladno kliničko ispitivanje?



Žene ne moraju postaviti sva pitanja ili razumjeti sve odgovore odjedanput. Moraju dobiti i drugu priliku da im liječnik objasni stvari koje ne razumiju ili da im da dodatne informacije.
Metode liječenja
Žena sa karcinomom uterusa ima nekoliko mogućnosti liječenja. Većina se liječi operacijom, neke imaju radijacijsku terapiju, a manji broj se može liječiti hormonskom terapijom. U nekih pacijentica se primjenjuje i kombinacija terapija.

Liječnik će najbolje opisati izbor liječenja i objasniti očekivane rezultate liječenja.

Žena može željeti razgovarati sa svojim liječnikom o sudjelovanju u kliničkim ispitivanjima novih metoda liječenja. Klinička ispitivanja su važna opcija za žene sa svim stadijima uterinog karcinoma. U poglavlju "Očekivanja od istraživanja karcinoma" je dano više informacija o kliničkim ispitivanjima.

Većini žena sa uterinim karcinomom kirurškim zahvatom se odstranjuje uterus (histerektomija) kroz otvor na trbušnoj stjenci. Liječnik istovremeno odstranjuje jajovode i oba jajnika taj se postupak naziva bilateralna salpingoovariektomija.

Liječnik također može odstraniti i limfne čvorove u okolici tumora da vidi da li oni sadrže karcinom. Ukoliko su se karcinomske stanice raširile u limfne čvorove može se pretpostaviti da se bolest raširila u druge dijelove tijela. Ukoliko se karcinomske stanice nisu raširile izvan endometrija, ženama nije potrebno drugo liječenje. Dužina ostanka u bolnici - hospitalizacija varira od nekoliko dana do jedan tjedan.

Pitanja koja žena može postaviti liječniku u vezi operacije:

Koja vrsta operacije će se učiniti?
Kako ću se osjećati nakon operacije?
Kako ću si pomoći budem li imala bolove?
Koliko dugo moram ostati u bolnici?
Da li ću imati nekakve dugotrajne posljedice operacije?
Kad ću se moći vratiti svojim normalnim aktivnostima?
Kako će operacija djelovati na moj seksualni život?
Da li su potrebni kontrolni pregledi?


Pri radijacijskoj terapiji se za ubijanje karcinomskih stanica koriste visokoenergetske zrake. Slično operaciji i radijacija je lokalna terapija. Ona djeluje na karcinomske stanice samo u tretiranom području.

Neke žene sa I, II ili III stadijem uterinog karcinoma trebaju i radijacijsku terapiju i operaciju. One mogu imati radijaciju prije operacije da se tumor smanji ili nakon operacije da uništi sve karcinomske stanice koje su u tom području zaostale. Uz to liječnik može predložiti radijacijsko liječenje za mali broj žena koje se ne mogu operirati.

Za liječenje uterinog karcinoma koriste se dva tipa radijacijske terapije:

Vanjska radijacija: Kod vanjske radijacijske terapije, da se ozrači tumorsko područje, koristi se veliki stroj izvan tijela. Žena obično kao nehospitalizirani pacijent prima vanjsku radijaciju pet dana tjedno kroz više tjedana. Takav raspored štiti zdrave stanice i tkiva izvan totalne doze radijacije. Kod vanjske radijacijske terapije se nikakvi radioaktivni materijali ne unose u tijelo.

Unutarnja radijacija: Kod unutarnje radijacijske terapije se tanki tubusi koji sadrže radioaktivnu supstancu umeću kroz vaginu i tu ostavljaju kroz nekoliko dana. Za to vrijeme žena ostaje u bolnici. Da se zaštite drugi ljudi od izloženosti radijaciji, ne mogu primati posjete ili mogu biti vrlo kratke. Kad se implantat izvadi, pacijentica u svome tijelu nema radioaktivnosti.

Neki pacijenti trebaju i unutarnju i vanjsku terapiju.

Pitanja koja žena može postaviti liječniku u vezi radijacijske terapije:

Što je cilj ovoga liječenja?
Kako će se radijacija primijeniti?
Da li moram ostati u bolnici? Koliko dugo?
Kad će liječenje početi? Kad će završiti?
Kako ću se osjećati tijekom terapije? Postoje li nuspojave?
Što mogu učiniti za svoju zaštitu tijekom terapije?
Kako možemo znati da li je radioterapija učinkovita?
Da li ću moći nastaviti moje normalne aktivnosti tijekom tretmana?
Kako će radijacijska terapija utjecati na moj spolni život?
Da li su potrebni kontrolni pregledi?



Hormonalna terapija uključuje supstance koje sprječavaju karcinomske stanice da uzimaju ili koriste hormone koji su im potrebni za rast. Hormoni mogu djelovati na hormonske receptore izazivajući promjene u tkivu uterusa. Prije nego terapija počne, liječnik može tražiti test na hormonske receptore. Taj posebni laboratorijski test na tkivo uterusa pomaže liječniku odrediti da li su prisutni estrogeni i progesteronski receptori. Ukoliko tikvo ima receptore, žena će vrlo vjerojatno reagirati na hormonalnu terapiju.
Hormonalna terapija se zove i sistemska terapija zbog toga što može djelovati na karcinomske stanice u cijelom tijelu. Hormonska terapija je obično tip progesterona koji se uzima u pilulama.

Liječnik može koristiti hormonalnu terapiju kod žena s uterinim karcinomom kod kojih nije moguće učiniti operaciju ili radijacijsku terapiju. Hormonalnu terapiju može dati i ženama s uterinim karcinomom koji se proširio u pluća ili druga udaljena mjesta, ili u kojih se je vratio nakon liječenja (recidivom).


Neka pitanja koja žena može postaviti liječniku u vezi hormonalne terapije:

Zbog čega je meni potrebno to liječenje?
Kakvi su rezultati testa na hormonske receptore?
Koje hormone ću dobiti i zbog čega ću ih dobiti?
Da li ću imati nuspojave? Kako ću ih liječiti?
Koliko dugo mi je potrebno to liječenje?



Nuspojave kod liječenja karcinoma
Zbog toga što terapija karcinoma može oštetiti zdrave stanice i tkiva, ponekad nastaju i neželjene nuspojave. Te nuspojave ovise o više faktora uključujući tip i opseg liječenja. Nuspojave ne moraju biti iste kod svake osobe i mogu se čak mijenjati od jednog tretmana do drugog. Prije početka terapije će liječnici i sestre objasniti moguće nuspojave i njihovo uklanjanje.

Operacija
Nakon histerektomije žena ima određenu bol i osjeća se jako umornom. Većina se žena vraća u normalnu aktivnost unutar četiri do osam tjedana nakon operacije. Nekima je potreban i duži period.

Neke žene mogu nakon operacije imati problema s mučninom i povraćanjem, a neke sa mokrenjem i stolicom. Prehrana može biti prvo ograničena na tekuću s postepenim vračanjem na solidnu hranu.

Žene s histerektomijom više nemaju menstruacijske periode i ne mogu više biti trudne. Odstranjenjem jajnika nastupa menopauza. Pri tome napadi vrućine i ostali simptomi menopauze mogu biti i teži od onih kod prirodne menopauze. Za ublažavanje tih problema ženama koje nisu imale karcinom uterusa često se daje hormonska nadomjesna terapija. Međutim, ženama koje su imale uterini karcinom liječnik obično ne daje estrogeni hormon. Budući je estrogen jedan od faktora rizika za tu bolest, mnogi se liječnici slažu da estrogen može izazvati povratak karcinoma. Drugi pak liječnici naglašavaju da ne postoje znanstveni dokazi o tome da estrogen povećava rizik povratka karcinoma. NCI je sponzorirao veliku istraživačku studiju koja bi odgovorila na pitanje da li žene koje su imale rani stadij uterinog karcinoma mogu sigurno uzimati estrogen.

Kod nekih žena histerektomija može psihološki nepovoljno djelovati na seksualni život. Pomoći može otvoreni razgovor sa partnerom.

Radijacijska terapija
Nuspojave radijacijske terapije ovise uglavnom o primijenjenoj dozi i dijelu tijela koji se zrači. Najčešće nuspojave su suha i crvena koža, gubitak kose, gubitak apetita i ekstreman umor. Neke žene mogu osjećati suhoću, svrbež, zatezanje i pečenje u vagini. Radijacija može izazvati proljev i često urinarne smetnje. Ona može smanjiti broj bijelih krvnih stanica (leukocita) koje pomažu u zaštiti organizma od infekcije.

Liječnici mogu pacijentima savjetovati da tijekom radijacijske terapije nemaju spolne odnose. Međutim, većina može nastaviti sa spolnom aktivnošću unutar nekoliko tjedana nakon završetka liječenja. Liječnik ili sestra mogu savjetovati način kako da se odstrani bilo koja neugoda vezana uz liječenje.

Hormonalna terapija
Hormonalna terapija može izazvati brojne nuspojave. Žene koje uzimaju progesteron mogu zadržavati tekućinu, imaju povećan apetit i dobivaju na težini. Žene koje još imaju menstruaciju mogu imati promjene u periodama.

Prehrana
Tijekom terapije karcinoma potrebno je kvalitetno jesti. Dovoljno kalorija i proteina potiče cijeljenje, zadržava snagu i pomaže očuvanju zdrave težine. Dobra prehrana često pomaže ljudima s karcinomom da se osjećaju bolje i da imaju više energije.

Pacijenti mogu ne osjećati potrebu za jelom ukoliko imaju nekih poteškoća ili su umorni. Nuspojave liječenja kao što su smanjen apetit, mučnina ili povraćanje također mogu otežati prehranu. Hrana može imati promijenjen okus. Liječnik, dijetetičar ili drugi zdravstveni radnik mogu savjetovati pacijenta kako da zadrži zdravu prehranu.

Kontrolni pregledi
Nakon liječenja uterinog karcinoma važni su kontrolni pregledi. Pravilne kontrole omogućuju rano uočavanje bilo kakvih promjena u zdravstvenom stanju, te njihovo što ranije liječenje. Kontrole uključuju fizikalni pregled, pregled zdjelice, rendgenološki pregled i laboratorijske testove.

Pomoć ženama sa karcinomom uterusa
Nije lako živjeti s ozbiljnom bolesti kao što je karcinom. Nekim ljudima je potrebna pomoć obzirom na emotivne ili praktične aspekte njihove bolesti. Od pomoći mogu biti specifične grupe za potporu. U tim skupinama pacijenti ili članovi njihove obitelji mogu naučiti sve o liječenju bolesti i efektima liječenja. Članovi liječničkog zdravstvenog tima mogu pacijentu pomoći da se poveže s takvim skupinama za podršku.

Prirodno je da su žene zabrinute u vezi utjecaja uterinog karcinoma i njegovog liječenja na seksualnost. Njih zanimaju moguće nuspojave, kao i to da li su one prolazne ili trajne. Ženi može pomoći da svoje strahove podijeli s partnerom, te da on s njom aktivno sudjeluje u programu liječenja i rehabilitacije.

Ljudi koji žive s karcinomom mogu biti zabrinuti zbog svoje obitelji, radnog mjesta ili mogućnosti obavljanja dnevnih aktivnosti. Česta briga, uz liječenje osnovne bolesti i nuspojava, su i dodatni troškovi. Liječnici, sestre i drugi članovi medicinskog tima pomoći će odgovoriti na sva ta pitanja. Timu se može priključiti i socijalni radnik ili član klera. Socijalni radnik često može sugerirati načine financijske pomoći, mogućnosti prijevoza i njege u kući te različite vidove emocionalne potpore.

Na raspolaganju su štampani materijali koji pružaju sveukupne informacije o karcinomu.

Što obećavaju istraživanja karcinoma
Liječnici širom svijeta provode različite tipove kliničkih ispitivanja u kojima ljudi dobrovoljno sudjeluju. U tijeku je i više studija koje proučavaju liječenje žena s karcinomom uterusa. Istraživanja su dovela do napretka, a nastavljaju se s ciljem traženja najefektivnijih modela.

Pacijenti koji sudjeluju u kliničkim ispitivanjima prvi imaju šansu koristiti tretman koji se u ranijim istraživanjima pokazao obećavajućim. Oni također daju značajan doprinos medicinskoj znanosti pomažući liječnicima da više nauče o bolesti. Iako klinička ispitivanja nose izvjestan rizik, istraživači poduzimaju sve da zaštite ljude koji u njima sudjeluju.

U velikim istraživanjima na stotinama žena liječnici proučavaju manje agresivne metode operacije odstranjenja uterusa. Normalno liječnik čini inciziju (zarezuje trbuh) da bi odstranio uterus. U toj studiji liječnici upotrebljavaju laparoskop (tubus sa svjetlom) da se pomogne odstraniti uterus kroz vaginu. Laparoskop liječnik može također upotrijebiti za odstranjenje jajnika i limfnih čvorova, te za pregled abdomen kod traženja znakova karcinoma.

Drugi pak istraživači izučavaju efekte radijacijske terapije nakon operacije kao i kombinacije operacije, radijacije i kemoterapije. Druge studije proučavaju nove lijekove, nove kombinacije lijekova i biološke terapije. Neke od tih studija provode se s ciljem da se nađu načini smanjivanja nuspojava liječenja, te da se poboljša kvaliteta života tih žena.

Prevela:

Doc. dr. sc. Marija Pajtler
Voditeljica Odjela za kliničku citologiju KB Osijek

Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju što bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala.