Silovane i zlostavljane žene i muškarci chat podrška

Nadam se da ćete ovdje pronači svoje malo utočište i podijeliti sa nama svoje bolno iskustvo...

Admin je napisao/la:Nadam se da ćete ovdje pronači svoje malo utočište i podijeliti sa nama svoje bolno iskustvo...

Začudili bi se koliko uz žena ima i silovanih muškaraca, ali naravno svima je teško o tome progovoriti, ali eto ovdje možete pisati, nitko vas nezna, nepozna, i nitko, ali baš nitko Vas neče smatrati krivima ili osuditi...
A zlostavljanje... joj... psihičko, fizičko....
Tu smo, samo pišite i pružiti čemo vam potporu....

Ja bi bila najsretnija da je to istina da se do sada niti jedna osoba na forumu, bila registrirana ili ne, nije pronašla u ovom problemu, ali znam da to nije istina....
Znam da je svima teško uopče razmišljat o tome, ali pišite, bit če vam lakše...

Ja ću probiti led,uz sve ono vezano za operacije imam oca koji je alkoholićar.Tukao me je svakodnevno mene i majku,psihićki nas ubijao(govoreći da smo kurvetine,glupaće.....) tjerao me van iz kuće pa sam nebrojeno dana spavala u gaćama i potkošulji na -20 ispred vrata na onom tepihu di se noge brišu u haustoru i tak..........ALI ko ga jebe,udala se,makla se od njega i sad se nedam.......nebu mene niko J....

nika0406 je napisao/la:Ja ću probiti led,uz sve ono vezano za operacije imam oca koji je alkoholićar.Tukao me je svakodnevno mene i majku,psihićki nas ubijao(govoreći da smo kurvetine,glupaće.....) tjerao me van iz kuće pa sam nebrojeno dana spavala u gaćama i potkošulji na -20 ispred vrata na onom tepihu di se noge brišu u haustoru i tak..........ALI ko ga jebe,udala se,makla se od njega i sad se nedam.......nebu mene niko J....

Hej.... što da na tvoj post napišem, nego opet i kod mene jaaakoooo slična situacija i skroz te razumijem, samo što su kod mene posljedice što nikako ali nikako nevjerujem muškom rodu.... bilo je tu još svega ali neču još o tome....

i mm je piodo prije 2mj al sam rekla da odlazim,pa je prestao (samo neznam na kolko dugo)

Ovdje kod mene ljudi sa tim problemom i sa problemom bilo kakvog zlostavljanja ili silovanja, bilo muško ili žensko..... imaju jedno posebno mjesto, to su moji ljudi i za njih ubijam, poznavala ih ili ne, što radi osobnog iskustva što radi toga što ZNAM kako je teško pričati o tim stvarima, ali zato na psihologiji možete pisati i nitko vas u prvom redu neće osudit radi bilo čega, a i napisati tako nešto je..... jako veliki korak za nas....
Sad ču ovo cpi paste na psihologiju, ali neka bude i tu, ali tamo vas čekam.....

ja sam sve držala u sebi,bila sam 3 puta na ispumpavanju želudca(jel sam se nagutavala tableta) jel nisam mogla izdržat više to maltretiranje,.Znao je doć doma otić ravno u sobu gdje je mama spavala i poćeo ju mlatiti iz ćista mira,normalno ja kad sam ćula uletila sam u sobu,a on me primio za kosu,izvuko van iz sobe i zakljućo vrata i nastavio udarati po mami,strašno,ja sam udarala po vratima,plakala ispred vrata derala se......al nisam ništa mogla učiniti bila sam bespomoćna,to me najviše žderalo kaj joj nisam mogla pomoći....i tako svaki 2-3 dan......a bilo je dana kad sam ja samo bila na redu za batine i mama nije ništa mogla.......ma užas,najgore je to što sam ja sa živcima na bye-bye,nemogu kontrolirati svoje postupke a svjesna sam ih.....

Nika, koliko je prošlo od tada?

To ti se događalo sve dok nisam otišla od kuće(dok se nisam udala) znaći unazad 4god,a poćelo je otkad sam imala nekih 7-8 godina...

Žao mi je Nika.... ni meni nije strano spavanje od 3 godine života na ulici i snalaženje na ulici, batine prema mami, ali prema meni samo jednom i to sa bičem od kojeg su ožiljci zarasli nakon nekih 10 godina.... Nije mi strano ni silovanje...... ali neću još....

Neću da ispadne da se žalim ili nešto,znam da ima puno gorih situacija al eto,da si malo olakšam dušu

Ja sam si "dozvoljavala" udarce, odnosno nisam se žestoko branila jer su uvijek djeca bila u blizini. Znala sam da ako mi pukne film, ubit ću ga, ili ću pružati toliko žestok otpor, pa će on ubiti mene. Zašto se nisam maknula davno prije?? Začarani krug kojeg je čovjek svjestan tek kad smogne snage istupiti. Ja sam se njega konkretno bojala. Prijetio se koječim....ma uostalom, sve tamo piše.
Danas mislim da si ne bi dozvolila jedan jedini, ni najlaganiji udarac. Sada sam mirna, ali osjetim negdje u dubini kako lagano tinjam. Imam sve razloge za puknuti....ne daj bože da mi netko dođe kao okidač. Iskreno, unatoč svom čovjekoljublju, mislim da bi mi se nakon svega što sam proživjela moglo dogoditi da svoju, i sigurnost svoje djece, branim na najradikalnije načine. Ne bu mene više nitko hebal!!!
Prema bivšem osjećam duboko gađenje, doslovno mi želudac proradi na povraćanje. A kada ponekad i progovorim o njemu (kao npr.sad), ne smijem predugo, jer me ta sjećanja jako razdražuju na način da dobijem poriv pronaći ga negdje u ovom gradu i zadavit ga golim rukama. Strašna sam

Znam mico, slobodno..... samo što i pisanje o tim stvarima odma djeluje na živce...... zato kažem, i ovo je velika stvar..... pišite..... budite ponosni što ste tu i što danas vi pišete svoju prošlost..... a pored vas mali anđeo kojeg ste nakon tog sveg sranja u životu stvorili i odgojili....

Ajme...
Ma kužim i jednu i drugu
Vrijeme je saveznik. Dobar i stabilan. Vrijeme i rad na sebi. Pokušavati o lošem razmišljati u trenucima neke žešće fizičke aktivnosti, kada se nagomilan bijes može na taj način izbacivati. Osobno ne kužim ekipu koja je svojim krvnicima spremna praštati, ali ajde....moj je domet da me boli neka stvar za tog lika dok me god pušta na miru (dok mi ne pošalje s vremena na vrijeme u gluho doba noći nekakav sms nebuloznog sadržaja)....a tada na njegovu adresu usmjeravam svu silu negativne energije

I ja sam postala "jača".....Ne dozvoljavam ni m ni ikome da me više zajebava u životu.....prije nisam imala prostora za izraziti se i reći što mislim....ali danas ako nešto želim to ću napraviti ne razmišljajući o posljedicama,ja nemam nikakvu podršku od nikoga,sama sam,eto u braku je tak kak je,sad bolje u svakom slućaju,prije sam se bojala suprostaviti m jel sam mislila kako ću sama dalje bez ićije podrške ....al sam rekla ma nema na svijetu te osobe tog muškarca koji će mene zaustaviti u mojim namjerama ...nema ga,ne postoji takav/va

Eto vidiš, ti si odlučila prkositi situacijama i muškima, i to je Mislim da stvar nije tragična ukoliko nas je loše iskustvo "otvrdnulo", ukoliko smo zahvaljujući tom iskustvu postali otporniji i spremniji boriti se za same sebe

Ah da,al ponekad se zapitam:"Kaj sam ja Bogu zgriješila da me tak kažnjava"?Al opet nadam se da će sve doć na svoje kad tad....

Kod mene je moja psiha rezultirala i mojom rastavom, jer ma nema tog muškarca ili načina dfa se meni dokaže da me neće ozljedit!
I sprobavala sam uvijek, do krajnjih granica samo da vidim jer on taj oče li me ostavit ili če me "strest" i reč nema majke ja te volim i mene neš otjerat!
Jednostavno nikome se nisam dala, nitko me ne pozna, poznaju ono što im dam.... a to je drek, ništ, šupljina i kiseli osmijeh.....Volim se pravit glupa, to mi je velika posljedica, a nisam glupa ali tako je lakše.... kad si glup zaobilaziš razgovor koji ne želiš il jednostavno tražiš onaj nekidio svog života dok si bila stvarno glupa i možda sam se naviknula s vremenom na to.... Nitko me ne cijeni, ko bi trebao, cijene me drogeraši... njih sam prihvatila kad su ih drugi odbili bila sam im svetica....ali ovako ... u životu sam imala jednog prijatelja koji me je poznavao, ali onako baš u dušu, bio je moj temelj, moja duša, ozbiljno i jedino mi je on rekao da se samo uz mene osječa živim i zahvalio mi se u crkvi na tome što ga volim tako.... a bio je sjeban do bola, nikoga nije puštao blizu samo mene i ja njega.....ali naravno to pukne, kad tad je trebalo doći do tog da je on mene zavolio onako kako nije smjeo i gotovo.... prekriženo s moje strane.... a bio je baš moj prijatelj, ubiti bio mi je sve u najgorim trenucima...
Ali jbg takav je žćivot, jednostavno nikada neću bar tako mislim dati nekome ikakvu priliku da upozna mene, baš mene jer mislim da tako poštene osobe nema....
I sad sam sama, ko kurva i krava i opet.... ne znam jer mi je žao... muža sam sjebala, ali da je to bilo to....nije, ali sad nemam prijatelja imam samo osobe koje misle da me poznaju a ja se samo tome mogu nasmijat jer jebo me ali ako nemam bar 50 različitih lica, nemam ni jedno...

Ne. To nije kazna, ne gledaj to na takav način. To je tvoj put sazrijevanja i odrastanja. Gledaj, nikome u životu nije med i mlijeko. Netko ima savršeno djetinjstvo i mladost, sve je kao podmazano, i onda negdje na pol puta stvari krenu nizbrdo. I obrnuto. Netko je imao koma mladost, pa se tokom života stvari nekako poslože. Vjeruj u sunce nakon kiše
Mene je moje iskustvo upoznalo sa samom sobom....u svemu tome vidjela sam gdje su mi granice i upoznala sam svoju snagu.

Imaš nas sada,jebiga kakve jesmo jesmo,i svaka od nas ima puno lica,al to samo zato da se zaštitimo,i nemožeš sebe okrivljavati da si sjebala muža,draga moja on te je poznavao i činjenica je da te je trebao razumjeti i podržavati u svakoj situaciji,ni tebi nije bilo lako....

Anila je napisao/la: jer jebo me ali ako nemam bar 50 različitih lica, nemam ni jedno...

Anila sad ću se malo nasmijati da prerežem tužan tijek ....ma da ti nisi podvojena ličnost??!!

A sad za ozbač...post ti je ....genijalan Kužim te što želiš reći. U mnoštvu, a k'o otok sam...
Ja sam drukčija. Meni je bila glavna i osnovna pobjeda kada sam se izborila za vjeru u čovjeka, dobrog i poštenog čovjeka. To mi je bila najveća pobjeda nad samom sobom....

Pa nisi baš morala prdnut!!!!
Uspijet ču ja sama, samo teško je kad te svi uvjeravaju da nečeš, da si glup... ali ko ih ebe...... napisala sam priručnik, ovo je moje.... pa jel nije to velika stvar?!

Želim reći još, sve nas kad-tad zakači neko crnjak iskustvo. Nika, tebi je mladost bila usrana. Možda ćeš sad ti kao osnovni krojač svoje sreće u svom domu ustoličiti pravila koja neće dirati tvoj integritet, pravila koja će značiti ono sunce nakon kiše.
Anila...kod tebe je kompleksno i slojevito. Ti moraš dio po dio izbacivati, kao uljeze iz svog organizma. Raspitat ću se kod frendice za jednu terapiju koju je ona prošla i doista joj je pomogla. Ti ne možeš naprijed dok ne pokopaš te leševe iz svoje prošlosti