Nasilje u adolescentskim vezama
Stranica 1 / 1.
Nasilje u adolescentskim vezama
Članak se temelji na dijelovima priručnika "Je li moguće da je to ljubav?"
Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba nastavlja sa svojim preventivnim aktivnostima radi podizanja javne svijesti o potrebama djelovanja u suzbijanju nasilja nad mladima i među mladima u obitelji i društvu. U proteklih šest godina stručnjaci Poliklinike izdali su niz priručnika za roditelje, stručnjake, djecu i mlade. Ovim vas putem obavještavamo da je objavljen novi priručnik za stručnjake, roditelje i mlade o nasilju u adolescentnim vezama "Je li moguće da je to ljubav?" autora Buljan Flander G.; Bačan, M.; Škovrlj, K.; i Škrlec, N. u izdanju Grada Zagreba (Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje) i Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, koji će se, kao i svi prijašnji priručnici Poliklinike, besplatno dijeliti na dan predstavljanja u Gradskoj Skupštini Grada Zagreba. Također se mogu dobiti besplatno u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba te će se distribuirati u odgojno-obrazovne i zdravstvene ustanove.
"Nasilje u vezama mladih manifestira se kao ponašanje između dvoje ljudi radi kontrole, moći i zastrašivanja. Istraživanja pokazuju da nasilje nakon prvog incidenta postaje sve češće i intenzivnije, a zlostavljana osoba gubi kontrolu nad životom i postaje sve više ovisna o partneru, a izolirana od ostalih." (Cesar, S. i dr., 2006.). Različiti su oblici moći i kontrole koje nasilna osoba može primijeniti, a neka se ponašanja često ne prepoznaju kao nasilje.
Kada govorimo o nasilju u vezama mladih možemo govoriti o:
* tjelesnom nasilju
* emocionalnom/psihičkom nasilju
* spolnom nasilju
* ekonomskom nasilju.
Tjelesno nasilje odnosi se na različite oblike tjelesnog zlostavljanja, a uključuje šamaranja, guranje, udaranje rukama, nogama i predmetima, čupanje kose, ugrize, opekline te rezultira nanošenjem tjelesnih ozljeda.
Emocionalno, psihičko nasilje odnosi se na zadirkivanje, verbalne i emocionalne prijetnje, izolaciju prijatelja i obitelji, nazivanje različitim pogrdnim imenima, kontroliranjem nečijeg odijevanja, ponašanja, kretanja i govorenje uvredljivih riječi.
Spolno nasilje uključuje spolno uznemiravanje, primjerice dobacivanje te bilo koji oblik spolne i tjelesne aktivnosti bez pristanka druge osobe (ljubljenje, dodirivanje, prisiljavanje na spolni odnos).
Ekonomsko nasilje odnosi se na uzimanje novca, sprečavanje partnera/ice da nađe posao, kupovanje stvari i prigovaranje poslije zbog toga. U našoj su zemlji provedena istraživanja o učestalosti nasilničkog ponašanja u vezama mladih. U istraživanju koje je proveo Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje - CESI, 2006. godine, dvije trećine ispitanih mladih izjavilo je da se osoba s kojom su u vezi prema njima ponašala nasilno. Pritom su najčešća ponašanja kojima se nastoji kontrolirati i dominirati drugom osobom, a manje su prisutni spolno nasilje i tjelesna agresija.
Važno je istaknuti da, unatoč činjenici da su osobe u emocionalnoj vezi, nijedan partner ne mora udovoljiti zahtjevima i potrebama drugog, ako to udovoljavanje u određenom trenutku nije i njegova želja.
Uzroci nasilja
Govoreći o uzrocima nasilja u vezama mladih, ne možemo izdvojiti jedan, jer svaka osoba i svaki odnos su jedinstveni. O uzrocima možemo govoriti samo ako poznajemo oba partnera i njihov odnos. Dobro poznavanje dinamike, uzroka i posljedica nasilja preduvjet je svrhovitoj intervenciji i kvalitetnoj prevenciji kako nasilja općenito tako i nasilja u vezama adolescenata. Važno je istaknuti nužnost povezanosti i suradnje svih institucija sustava. Brojne teorije pokušavaju s različitih aspekata objasniti nasilje: u obitelji, društvu i u vezama mladih. Nasilje je vrlo složena pojava, uzrokovana nizom čimbenika i ne možemo očekivati da bi samo jedan teorijski pristup mogao zadovoljavajuće objasniti njegove uzroke.
Navest ćemo kratko samo važnije teorijske pristupe: sociološki, psihološki i integrativni.
Sociološki model govori da su za nasilje odgovorni obitelj i društvo u kojem živimo. Neka istraživanja pokazuju da je 75 posto mladih koji svjedoče obiteljskom nasilju sklono transgeneracijskom nasilju u svojim odnosima. Nezaposlenost, siromaštvo, prenapučenost, izolacija, nepovoljni radni uvjeti, rat i poratno razdoblje, dakle socioekonomski i strukturalni čimbenici - odgovorni su za razvoj nasilja. Psihološki model nasilje pokušava objasniti psihološkim karakteristikama pojedine ličnosti sudionika u nasilju, kako žrtve, tako zlostavljača, promatrajući ih u dinamici uzročno-posljedičnog odnosa.
Integrativni model u sebi uključuje karakteristike oba opisana modela: sociološki (kulturne vrijednosti, mediji, nezaposlenost, izolaciju i dostupnost oružja) kao i psihološki, koji u središte stavlja psihološke karakteristike svakog partnera kao osobe.U vrijeme adolescencije kod većine ljudi se formiraju osnovne osobine njegove ličnosti. Identitet je konačno oblikovan. Sposobnost stvaranja intimnosti u tom je razdoblju središnje pitanje
.Adolescenti koji su odrasli u zadovoljavajućem emocionalnom okruženju, koji su razvili siguran tip privrženosti, u stanju su stvoriti zadovoljavajuće emocionalne veze, a kada im ta veza više nije zadovoljavajuća, i prekinuti je. Oni koji su razvili nesiguran tip privrženosti, teško stvaraju zadovoljavajuće i teško prekidaju nezadovoljavajuće odnose.
Samopoštovanje
"Samopoštovanje nije sve; stvar je u tome da bez njega nema ničeg drugog." - Gloria Steinem
Samopoštovanje se razvija tijekom odrastanja i u interakciji s drugim osobama. Najsnažnije se razvija u ranoj dobi i utječe na sva životna područja. To je najvažnija osobina za uspjeh odnosa. Imati samopoštovanje znači imati dobro mišljenje o vlastitom karakteru i osobnosti. Ima važnu ulogu u napretku i uspjehu u životu svakog čovjeka. I dok neki mladić ili djevojka svojim ponašanjem promatrača navode na pomisao da su samopouzdani i sigurni, katkad takvo ponašanje može bit samo nadomjestak za nedostatak ljubavi prema sebi.
Samopoštovanje ipak ne znači da ćemo stalno biti sretni i nedirnuti tuđim ponašanjem. Biti sposobni u potpunosti prihvatiti svoje osjećaje, otvoriti im se i izraziti ih na konstruktivan način, znak je istinskog samopoštovanja. Imati dovoljno povjerenja u sebe i u partnera da se možemo otvoriti i prepustiti u odnosu zdrav je oblik vezanosti. No što neka osoba manje cijeni sebe, to će više odgovornost za svoje osjećaje i svoju sreću pripisivati izvanjskim uvjetima i ponašanju drugih ljudi. Kao rezultat može okrivljavati druge, žaliti se, biti nesposobna za uvid u tuđe osjećaje i potrebe. U ekstremnim slučajevima može i emocionalno ucjenjivati bliske osobe.
"Gdje vlada ljubav, nema mjesta želji za moći, dok tamo gdje prevladava moć, ljubav nestaje." - Carl Jung
Znakovi nasilja u vezi
Nije uvijek jednostavno prepoznati znakove nasilja u vezi u kojoj se nalazimo. Mlade osobe mogu u vezi biti izložene nazivanju različitim pogrdnim imenima, ljubomornim ispadima, opravdavanju nasilnog ponašanja, čestom provjeravanju i kontroliranju aktivnosti. Uz to, adolescenti mogu kontrolirati i mijenjati svoje ponašanje kako ne bi izazvali partnerov bijes, odustaju od onoga što im je važno (npr. izlasci, druženja s prijateljima) te postaju izolirani i usmjereni na partnera. Takva "zaštita", opravdavanje partnera može ići toliko daleko da za vidljive fizičke ozljede i povrede osoba daje neuvjerljiva obrazloženja. Znaci nasilja u vezi mogu biti i okolini vidljive promjene kod osobe, kao što je pad školskog uspjeha, uočljive promjene fizičkog izgleda, povlačenje u sebe... Katkad ponašanje i geste osobe s kojom su u emocionalnom odnosu adolescenti smatraju privrženošću i strastvenom ljubavi, a to zapravo mogu biti znakovi ljubomore, posesivnosti i kontrole.
Kvalitetna veza podrazumijeva uzajamne odnose pune poštovanja, povjerenja, uvažavanja, podrške, iskrenosti, prihvaćanja različitosti i skrbi, a sve to oslobađa naše unutarnje mogućnosti. To znači poštovati osobnost i granice partnera, ne nanositi mu emocionalnu i fizičku bol.
Biti dobar par ne znači nužno odreći se sebe, ali sigurno znači prilagoditi se i mijenjati. Parovi koji su dulje u vezi, zajedničkim sazrijevanjem i učenjem zajedno rastu i stvaraju intimnu zajednicu. Poznavanje sebe i partnera, zajedničko ulaganje u zajednicu, omogućuje da svatko za sebe uspijeva izgraditi vlastiti svijet koji ne remeti zajednicu nego pridonosi kvalitetnom odnosu i kvalitetnom zajedničkom životu.
Najčešći razlozi ostajanja mladih u nasilnoj vezi
Mnogo je razloga zbog kojih mladić ili djevojka ostaju u nasilnoj vezi. Ponekad ih ne vidimo, ne prepoznajemo ili nam ih je teško razumjeti.
Ponekad mladim ljudima imponira i čini određeni užitak ako osjećaju da ih njihov "partner" treba, vezan je uz njih i patio bi ako se rastanu. No, upravo su to znakovi da ih partner voli na "dječji", a ne odrastao način i vidi u njima zamjenu za neku važnu osobu iz prošlosti, a ne njih kao stvarna, jedinstvena ljudska bića. Tada ni njegova ljubav ne pripada istinski njima. Za zdravu osobu istinski je kompliment bliskost s emocionalno zrelim, samostalnim partnerom koji se ne osjeća ovisan o njezinoj ljubavi. Sažaljenje i povlađivanje neće pomoći partneru, premda ne znači da ga je potrebno napustiti ili biti hladan i kritičan prema njemu. Ljubav ponekad znači suosjećajno, s poštovanjem suočavanje voljene osobe s realnošću i pružanje podrške u nastojanju da postane sretna i neovisna sobom.
Neki od mogućih razloga za ostajanje u nasilnoj vezi su želja za pomoći partneru da promijeni svoje ponašanje, ideja da ne može živjeti bez partnera ili sam, sram da se ne dozna za nasilje u vezi, okrivljavanje sebe i vjerovanje da je nasilje zasluženo. Razlozi mogu biti i strah za vlastitu sigurnost te nedovoljna socijalna podrška.
Kako razgovarati s mladom osobom o nasilju u vezi
Adolescentno razdoblje je ono u kojemu se mladi ljudi konačno odvajaju od primarne obitelji. Tada imaju snažnu potrebu za osamostaljenjem, donošenjem odluka o sebi i svom životu. U skladu s razvojnim procesima, pružaju snažan otpor savjetima koji dolaze od odraslih. Ne mogu birati i utjecati na neka ograničenja i pravila u školskom sustavu i roditeljskom domu, a najčešće su i ekonomski ovisni. Kao "dokaz" samostalnosti i odraslosti, ostaje im odabir prijatelja i partnera, stoga su posebno osjetljivi na upletanje starijih u njihov izbor. Stoga je pred odraslima koji imaju podatak da je adolescent u vezi u kojoj trpi nasilje ili je sam nasilan težak zadatak. Mladu osobu treba upozoriti na mane njezina izbora, a istodobno očekivati da će svoj gnjev i ljutnju iskaliti na odraslome, bilo da je on roditelj, učitelj ili stručnjak za mentalno zdravlje.
Što roditelj/odrasla osoba može učiniti kako bi pomogao mladoj osobi za koju sumnja da je izložena nasilju?
* biti spreman saslušati ako mladić ili djevojka pokaže želju za razgovorom
* prihvatiti svoje dijete, učenika... bez obzira na neslaganje s njegovim/njezinim izborom partnera
* intervenirati u slučaju da primijeti znakove fizičkog nasilja, čak i ako mlada osoba to odbija.
Iako se čini kao da mladi ne žele intervenciju, odrasli svojom reakcijom (vođenje na liječnički pregled, prijavljivanje) pokazuju da im je stalo do adolescenta i da postoji osoba koja će ga zaštititi.
Neki postupci nikako ne pomažu i treba ih izbjegavati:
* govoriti: "Jesam ti govorio(la) da ta osoba nije dobra za tebe"
* zabranjivati susrete s tom osobom
* ustrajati na povjerenju i razgovoru ako mlada osoba nije na to spremna
* prigovarati zbog veze ili onog što smo učinili kao bismo pomogli, čak i ako posumnjamo da je ponovno u vezi s istom osobom.
Kao što je već spomenuto, prijateljstva s vršnjacima u toj dobi postaju iznimno važna. Tijekom adolescencije vršnjaci utječu na ponašanje adolescenata, možda čak i više nego roditelji. Mladi će otvorenije razgovarati s vršnjacima o ljubavi i seksualnosti, izlascima, zajedničkim interesima, najintimnijim mislima i osjećajima. Prijatelji daju emocionalnu podršku, pružaju savjete i informacije, a sve to pogoduje i razvoju samopoštovanja.
Što prijatelj/vršnjak može učiniti kako bi pomogao mladoj osobi za koju sumnja da je izložena nasilju njezina/njegova partnera/partnerice:
* dati na znanje da želi razgovarati i pokazati zabrinutost jer se osoba koja trpi nasilje u vezi osjeća izolirano i nesretno
* poslušati bez ocjenjivanja i procjenjivanja sve što osoba ima reći
* biti podrška; reći da je tu za njega/nju
* dati na znanje i verbalizirati neslaganje s nasilnim ponašanjem
* pomoći potražiti informacije i pomoć
* reći odrasloj osobi što se događa prijatelju/prijateljici otići s njom/njim kod neke odrasle osobe/potražiti pomoć u savjetovalištu...
Čitajući ove dijelove priručnika, možda ste se prepoznali kao osoba koja se povremeno ili često nasilno ponaša prema partneru/partnerici. Evo poruke i vama:
Tražeći pomoć možeš naučiti nove načine svladavanja vlastite ljutnje, konstruktivno rješavati sukob i komunikaciju u vezi. Jer, zapamti, bez obzira na to što druga osoba činila, nasilje neće riješiti problem.
Gdje potražiti pomoć?
Ako si u vezi u kojoj se događa nasilje, načini plan sigurnosti i potraži pomoć. Razgovaraj s nekim kome vjeruješ: prijatelj, nastavnik, psiholog, roditelji... Obrati se...
Policija - institucija koja će provesti razgovor, prikupiti podatke te čija je dužnost spriječiti bilo kakav oblik neprimjerenoga nasilnog ponašanja u društvu i pružiti zaštitu.
Centar za socijalnu skrb - institucija koja će, uz savjetodavni rad, osobi pružiti smjernice za daljnje korake i, ako smatra potrebnim, poduzeti mjere iz obiteljsko pravne zaštite, govorimo li o maloljetnim osobama Hrabri telefon, Plavi telefon, Telefon za psihološku pomoć, SOS-telefon za žene i djecu... savjetodavne linije koje pružaju mogućnost povjerljivog razgovora.
Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba - zdravstvena ustanova u kojoj ćeš dobiti stručnu pomoć vezano uz traumatsko iskustvo.Možeš se još obratiti i stručnom suradniku u školi, nadležnom liječniku, svojim roditeljima ili nekim drugim odraslima od povjerenja u svojoj okolini..."
Hrabri telefon - telefon za zlostavljanu i zanemarenu djecu, Argentinska 2, 10 090 Zagreb, tel.: (01) 3793 000, faks: (01) 3793 300
Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, Argentinska 2, Zagreb, tel.: (01) 3457 518; [You must be registered and logged in to see this link.]
Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba nastavlja sa svojim preventivnim aktivnostima radi podizanja javne svijesti o potrebama djelovanja u suzbijanju nasilja nad mladima i među mladima u obitelji i društvu. U proteklih šest godina stručnjaci Poliklinike izdali su niz priručnika za roditelje, stručnjake, djecu i mlade. Ovim vas putem obavještavamo da je objavljen novi priručnik za stručnjake, roditelje i mlade o nasilju u adolescentnim vezama "Je li moguće da je to ljubav?" autora Buljan Flander G.; Bačan, M.; Škovrlj, K.; i Škrlec, N. u izdanju Grada Zagreba (Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje) i Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, koji će se, kao i svi prijašnji priručnici Poliklinike, besplatno dijeliti na dan predstavljanja u Gradskoj Skupštini Grada Zagreba. Također se mogu dobiti besplatno u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba te će se distribuirati u odgojno-obrazovne i zdravstvene ustanove.
"Nasilje u vezama mladih manifestira se kao ponašanje između dvoje ljudi radi kontrole, moći i zastrašivanja. Istraživanja pokazuju da nasilje nakon prvog incidenta postaje sve češće i intenzivnije, a zlostavljana osoba gubi kontrolu nad životom i postaje sve više ovisna o partneru, a izolirana od ostalih." (Cesar, S. i dr., 2006.). Različiti su oblici moći i kontrole koje nasilna osoba može primijeniti, a neka se ponašanja često ne prepoznaju kao nasilje.
Kada govorimo o nasilju u vezama mladih možemo govoriti o:
* tjelesnom nasilju
* emocionalnom/psihičkom nasilju
* spolnom nasilju
* ekonomskom nasilju.
Tjelesno nasilje odnosi se na različite oblike tjelesnog zlostavljanja, a uključuje šamaranja, guranje, udaranje rukama, nogama i predmetima, čupanje kose, ugrize, opekline te rezultira nanošenjem tjelesnih ozljeda.
Emocionalno, psihičko nasilje odnosi se na zadirkivanje, verbalne i emocionalne prijetnje, izolaciju prijatelja i obitelji, nazivanje različitim pogrdnim imenima, kontroliranjem nečijeg odijevanja, ponašanja, kretanja i govorenje uvredljivih riječi.
Spolno nasilje uključuje spolno uznemiravanje, primjerice dobacivanje te bilo koji oblik spolne i tjelesne aktivnosti bez pristanka druge osobe (ljubljenje, dodirivanje, prisiljavanje na spolni odnos).
Ekonomsko nasilje odnosi se na uzimanje novca, sprečavanje partnera/ice da nađe posao, kupovanje stvari i prigovaranje poslije zbog toga. U našoj su zemlji provedena istraživanja o učestalosti nasilničkog ponašanja u vezama mladih. U istraživanju koje je proveo Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje - CESI, 2006. godine, dvije trećine ispitanih mladih izjavilo je da se osoba s kojom su u vezi prema njima ponašala nasilno. Pritom su najčešća ponašanja kojima se nastoji kontrolirati i dominirati drugom osobom, a manje su prisutni spolno nasilje i tjelesna agresija.
Važno je istaknuti da, unatoč činjenici da su osobe u emocionalnoj vezi, nijedan partner ne mora udovoljiti zahtjevima i potrebama drugog, ako to udovoljavanje u određenom trenutku nije i njegova želja.
Uzroci nasilja
Govoreći o uzrocima nasilja u vezama mladih, ne možemo izdvojiti jedan, jer svaka osoba i svaki odnos su jedinstveni. O uzrocima možemo govoriti samo ako poznajemo oba partnera i njihov odnos. Dobro poznavanje dinamike, uzroka i posljedica nasilja preduvjet je svrhovitoj intervenciji i kvalitetnoj prevenciji kako nasilja općenito tako i nasilja u vezama adolescenata. Važno je istaknuti nužnost povezanosti i suradnje svih institucija sustava. Brojne teorije pokušavaju s različitih aspekata objasniti nasilje: u obitelji, društvu i u vezama mladih. Nasilje je vrlo složena pojava, uzrokovana nizom čimbenika i ne možemo očekivati da bi samo jedan teorijski pristup mogao zadovoljavajuće objasniti njegove uzroke.
Navest ćemo kratko samo važnije teorijske pristupe: sociološki, psihološki i integrativni.
Sociološki model govori da su za nasilje odgovorni obitelj i društvo u kojem živimo. Neka istraživanja pokazuju da je 75 posto mladih koji svjedoče obiteljskom nasilju sklono transgeneracijskom nasilju u svojim odnosima. Nezaposlenost, siromaštvo, prenapučenost, izolacija, nepovoljni radni uvjeti, rat i poratno razdoblje, dakle socioekonomski i strukturalni čimbenici - odgovorni su za razvoj nasilja. Psihološki model nasilje pokušava objasniti psihološkim karakteristikama pojedine ličnosti sudionika u nasilju, kako žrtve, tako zlostavljača, promatrajući ih u dinamici uzročno-posljedičnog odnosa.
Integrativni model u sebi uključuje karakteristike oba opisana modela: sociološki (kulturne vrijednosti, mediji, nezaposlenost, izolaciju i dostupnost oružja) kao i psihološki, koji u središte stavlja psihološke karakteristike svakog partnera kao osobe.U vrijeme adolescencije kod većine ljudi se formiraju osnovne osobine njegove ličnosti. Identitet je konačno oblikovan. Sposobnost stvaranja intimnosti u tom je razdoblju središnje pitanje
.Adolescenti koji su odrasli u zadovoljavajućem emocionalnom okruženju, koji su razvili siguran tip privrženosti, u stanju su stvoriti zadovoljavajuće emocionalne veze, a kada im ta veza više nije zadovoljavajuća, i prekinuti je. Oni koji su razvili nesiguran tip privrženosti, teško stvaraju zadovoljavajuće i teško prekidaju nezadovoljavajuće odnose.
Samopoštovanje
"Samopoštovanje nije sve; stvar je u tome da bez njega nema ničeg drugog." - Gloria Steinem
Samopoštovanje se razvija tijekom odrastanja i u interakciji s drugim osobama. Najsnažnije se razvija u ranoj dobi i utječe na sva životna područja. To je najvažnija osobina za uspjeh odnosa. Imati samopoštovanje znači imati dobro mišljenje o vlastitom karakteru i osobnosti. Ima važnu ulogu u napretku i uspjehu u životu svakog čovjeka. I dok neki mladić ili djevojka svojim ponašanjem promatrača navode na pomisao da su samopouzdani i sigurni, katkad takvo ponašanje može bit samo nadomjestak za nedostatak ljubavi prema sebi.
Samopoštovanje ipak ne znači da ćemo stalno biti sretni i nedirnuti tuđim ponašanjem. Biti sposobni u potpunosti prihvatiti svoje osjećaje, otvoriti im se i izraziti ih na konstruktivan način, znak je istinskog samopoštovanja. Imati dovoljno povjerenja u sebe i u partnera da se možemo otvoriti i prepustiti u odnosu zdrav je oblik vezanosti. No što neka osoba manje cijeni sebe, to će više odgovornost za svoje osjećaje i svoju sreću pripisivati izvanjskim uvjetima i ponašanju drugih ljudi. Kao rezultat može okrivljavati druge, žaliti se, biti nesposobna za uvid u tuđe osjećaje i potrebe. U ekstremnim slučajevima može i emocionalno ucjenjivati bliske osobe.
"Gdje vlada ljubav, nema mjesta želji za moći, dok tamo gdje prevladava moć, ljubav nestaje." - Carl Jung
Znakovi nasilja u vezi
Nije uvijek jednostavno prepoznati znakove nasilja u vezi u kojoj se nalazimo. Mlade osobe mogu u vezi biti izložene nazivanju različitim pogrdnim imenima, ljubomornim ispadima, opravdavanju nasilnog ponašanja, čestom provjeravanju i kontroliranju aktivnosti. Uz to, adolescenti mogu kontrolirati i mijenjati svoje ponašanje kako ne bi izazvali partnerov bijes, odustaju od onoga što im je važno (npr. izlasci, druženja s prijateljima) te postaju izolirani i usmjereni na partnera. Takva "zaštita", opravdavanje partnera može ići toliko daleko da za vidljive fizičke ozljede i povrede osoba daje neuvjerljiva obrazloženja. Znaci nasilja u vezi mogu biti i okolini vidljive promjene kod osobe, kao što je pad školskog uspjeha, uočljive promjene fizičkog izgleda, povlačenje u sebe... Katkad ponašanje i geste osobe s kojom su u emocionalnom odnosu adolescenti smatraju privrženošću i strastvenom ljubavi, a to zapravo mogu biti znakovi ljubomore, posesivnosti i kontrole.
Kvalitetna veza podrazumijeva uzajamne odnose pune poštovanja, povjerenja, uvažavanja, podrške, iskrenosti, prihvaćanja različitosti i skrbi, a sve to oslobađa naše unutarnje mogućnosti. To znači poštovati osobnost i granice partnera, ne nanositi mu emocionalnu i fizičku bol.
Biti dobar par ne znači nužno odreći se sebe, ali sigurno znači prilagoditi se i mijenjati. Parovi koji su dulje u vezi, zajedničkim sazrijevanjem i učenjem zajedno rastu i stvaraju intimnu zajednicu. Poznavanje sebe i partnera, zajedničko ulaganje u zajednicu, omogućuje da svatko za sebe uspijeva izgraditi vlastiti svijet koji ne remeti zajednicu nego pridonosi kvalitetnom odnosu i kvalitetnom zajedničkom životu.
Najčešći razlozi ostajanja mladih u nasilnoj vezi
Mnogo je razloga zbog kojih mladić ili djevojka ostaju u nasilnoj vezi. Ponekad ih ne vidimo, ne prepoznajemo ili nam ih je teško razumjeti.
Ponekad mladim ljudima imponira i čini određeni užitak ako osjećaju da ih njihov "partner" treba, vezan je uz njih i patio bi ako se rastanu. No, upravo su to znakovi da ih partner voli na "dječji", a ne odrastao način i vidi u njima zamjenu za neku važnu osobu iz prošlosti, a ne njih kao stvarna, jedinstvena ljudska bića. Tada ni njegova ljubav ne pripada istinski njima. Za zdravu osobu istinski je kompliment bliskost s emocionalno zrelim, samostalnim partnerom koji se ne osjeća ovisan o njezinoj ljubavi. Sažaljenje i povlađivanje neće pomoći partneru, premda ne znači da ga je potrebno napustiti ili biti hladan i kritičan prema njemu. Ljubav ponekad znači suosjećajno, s poštovanjem suočavanje voljene osobe s realnošću i pružanje podrške u nastojanju da postane sretna i neovisna sobom.
Neki od mogućih razloga za ostajanje u nasilnoj vezi su želja za pomoći partneru da promijeni svoje ponašanje, ideja da ne može živjeti bez partnera ili sam, sram da se ne dozna za nasilje u vezi, okrivljavanje sebe i vjerovanje da je nasilje zasluženo. Razlozi mogu biti i strah za vlastitu sigurnost te nedovoljna socijalna podrška.
Kako razgovarati s mladom osobom o nasilju u vezi
Adolescentno razdoblje je ono u kojemu se mladi ljudi konačno odvajaju od primarne obitelji. Tada imaju snažnu potrebu za osamostaljenjem, donošenjem odluka o sebi i svom životu. U skladu s razvojnim procesima, pružaju snažan otpor savjetima koji dolaze od odraslih. Ne mogu birati i utjecati na neka ograničenja i pravila u školskom sustavu i roditeljskom domu, a najčešće su i ekonomski ovisni. Kao "dokaz" samostalnosti i odraslosti, ostaje im odabir prijatelja i partnera, stoga su posebno osjetljivi na upletanje starijih u njihov izbor. Stoga je pred odraslima koji imaju podatak da je adolescent u vezi u kojoj trpi nasilje ili je sam nasilan težak zadatak. Mladu osobu treba upozoriti na mane njezina izbora, a istodobno očekivati da će svoj gnjev i ljutnju iskaliti na odraslome, bilo da je on roditelj, učitelj ili stručnjak za mentalno zdravlje.
Što roditelj/odrasla osoba može učiniti kako bi pomogao mladoj osobi za koju sumnja da je izložena nasilju?
* biti spreman saslušati ako mladić ili djevojka pokaže želju za razgovorom
* prihvatiti svoje dijete, učenika... bez obzira na neslaganje s njegovim/njezinim izborom partnera
* intervenirati u slučaju da primijeti znakove fizičkog nasilja, čak i ako mlada osoba to odbija.
Iako se čini kao da mladi ne žele intervenciju, odrasli svojom reakcijom (vođenje na liječnički pregled, prijavljivanje) pokazuju da im je stalo do adolescenta i da postoji osoba koja će ga zaštititi.
Neki postupci nikako ne pomažu i treba ih izbjegavati:
* govoriti: "Jesam ti govorio(la) da ta osoba nije dobra za tebe"
* zabranjivati susrete s tom osobom
* ustrajati na povjerenju i razgovoru ako mlada osoba nije na to spremna
* prigovarati zbog veze ili onog što smo učinili kao bismo pomogli, čak i ako posumnjamo da je ponovno u vezi s istom osobom.
Kao što je već spomenuto, prijateljstva s vršnjacima u toj dobi postaju iznimno važna. Tijekom adolescencije vršnjaci utječu na ponašanje adolescenata, možda čak i više nego roditelji. Mladi će otvorenije razgovarati s vršnjacima o ljubavi i seksualnosti, izlascima, zajedničkim interesima, najintimnijim mislima i osjećajima. Prijatelji daju emocionalnu podršku, pružaju savjete i informacije, a sve to pogoduje i razvoju samopoštovanja.
Što prijatelj/vršnjak može učiniti kako bi pomogao mladoj osobi za koju sumnja da je izložena nasilju njezina/njegova partnera/partnerice:
* dati na znanje da želi razgovarati i pokazati zabrinutost jer se osoba koja trpi nasilje u vezi osjeća izolirano i nesretno
* poslušati bez ocjenjivanja i procjenjivanja sve što osoba ima reći
* biti podrška; reći da je tu za njega/nju
* dati na znanje i verbalizirati neslaganje s nasilnim ponašanjem
* pomoći potražiti informacije i pomoć
* reći odrasloj osobi što se događa prijatelju/prijateljici otići s njom/njim kod neke odrasle osobe/potražiti pomoć u savjetovalištu...
Čitajući ove dijelove priručnika, možda ste se prepoznali kao osoba koja se povremeno ili često nasilno ponaša prema partneru/partnerici. Evo poruke i vama:
Tražeći pomoć možeš naučiti nove načine svladavanja vlastite ljutnje, konstruktivno rješavati sukob i komunikaciju u vezi. Jer, zapamti, bez obzira na to što druga osoba činila, nasilje neće riješiti problem.
Gdje potražiti pomoć?
Ako si u vezi u kojoj se događa nasilje, načini plan sigurnosti i potraži pomoć. Razgovaraj s nekim kome vjeruješ: prijatelj, nastavnik, psiholog, roditelji... Obrati se...
Policija - institucija koja će provesti razgovor, prikupiti podatke te čija je dužnost spriječiti bilo kakav oblik neprimjerenoga nasilnog ponašanja u društvu i pružiti zaštitu.
Centar za socijalnu skrb - institucija koja će, uz savjetodavni rad, osobi pružiti smjernice za daljnje korake i, ako smatra potrebnim, poduzeti mjere iz obiteljsko pravne zaštite, govorimo li o maloljetnim osobama Hrabri telefon, Plavi telefon, Telefon za psihološku pomoć, SOS-telefon za žene i djecu... savjetodavne linije koje pružaju mogućnost povjerljivog razgovora.
Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba - zdravstvena ustanova u kojoj ćeš dobiti stručnu pomoć vezano uz traumatsko iskustvo.Možeš se još obratiti i stručnom suradniku u školi, nadležnom liječniku, svojim roditeljima ili nekim drugim odraslima od povjerenja u svojoj okolini..."
Hrabri telefon - telefon za zlostavljanu i zanemarenu djecu, Argentinska 2, 10 090 Zagreb, tel.: (01) 3793 000, faks: (01) 3793 300
Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, Argentinska 2, Zagreb, tel.: (01) 3457 518; [You must be registered and logged in to see this link.]
Stranica 1 / 1.
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.