Kako se obraniti od nasilnika
Stranica 1 / 1.
Kako se obraniti od nasilnika
Roditelji često pitaju kako da nauče svoje dijete da se obrani od nasilnika?
Mnogo je mjesta gdje dijete može biti žrtva nasilja. U vrtiću, školi, na cesti, u vlastitom domu, na internetu, na igralištu. Mnogo je situacija u kojima dijete može biti žrtva nasilja. Zbog igračke, zbog toga što je drugačije od druge djece, jer je uspješnije od druge djece, jer ne želi učiniti što drugi od njega zahtijevaju, jer je dobilo lošiju ocjenu, jer ima novca, jer nema novca. Razloga je nažalost bezbroj. No, jesu li to pravi razlozi, može li uopće postojati razlog da se drugoga udari, uvrijedi, povrijedi? S obzirom na sve te situacije, s obzirom na sva ta mjesta, je li onda najbolje dijete zatvoriti u sobu? Izolirati ga "od svih zala"? Naravno, odgovor je NE. Dijete trebamo naučiti kako da se nosi s ljudima i situacijama oko sebe, kako da sigurno korača ovim svijetom.
Sigurna privrženost stvara sigurno, samopouzdano dijete. Roditelj treba biti prisutan u djetetovu životu, pružati mu ljubav i pažnju, kako bi dijete imalo samopouzdanja obraniti se u sukobima s vršnjacima i zauzeti se za sebe ili za druge.
Nasilnici "pronalaze" žrtve koje su zbog nečega ranjive jer su mlađe od njih, slabije i sl. Najčešće su to djeca koja:
* su drugačija od druge djece (niža, viša, nose naočale, deblja, mršavija, rastavljenih roditelja, novopridošla u razred, nadarena, nižeg socijalno-ekonomskog statusa, druge etničke skupine, hendikepirano dijete ili dijete s posebnim potrebama)
* imaju lošije socijalne vještine
* nemaju prijatelja i potporu drugih
* se neće obratiti za pomoć odraslima jer se osjećaju krivima za to što im se događa, ili se žele uklopiti pod svaku cijenu, ili žele pažnju kakva god ona bila.
Ponekad je neko dijete žrtva samo zato "što se našlo na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme". S druge strane takva djeca mogu biti i sami nasilnici. Primijete li roditelji da je njihovo dijete često prkosno, agresivno, frustrirano, ljuto, ako dijete svjedoči nasilju u obitelji, takvo je dijete češće nasilno prema drugoj djeci. Odgoj djeteta započinje gotovo i prije nego što se ono rodi, ali definitivno njegovim rođenjem. Prvi dodiri, odgovori na plač stvaraju odnos majke i djeteta, privrženost - osnovu za sve što poslije dolazi, svaki kasniji odgojni postupak. Sigurna privrženost stvara sigurno, samopouzdano dijete. Roditelj treba biti prisutan u djetetovu životu, pružati mu ljubav i pažnju, kako bi dijete imalo samopouzdanja obraniti se u sukobima s vršnjacima i zauzeti se za sebe ili za druge.
Kako pomoći djetetu koje je žrtva nasilja među vršnjacima?
Ponekad je, kada je riječ o nasilnim situacijama s vršnjacima, potrebno s djetetom učiti kako se treba ponašati u društvu vršnjaka, a kako ne treba. Roditelj može s djetetom vježbati razgovor između djeteta i prijatelja, što se naziva igranje uloga. Potrebno je sjetiti se raznih situacija u kojima se dijete našlo, a nije znalo kako reagirati ili nije bilo zadovoljno načinom na koji je reagiralo. Situacije mogu biti i izmišljene, dakle one koje se još nisu dogodile, ali bi mogle. Potom se dijete ohrabruje da navede što više raznih načina na koje bi moglo/trebalo reagirati u toj situaciji. Ako se dijete ne može sjetiti, roditelj mu može pomoći svojim idejama. Potom roditelj i dijete vježbaju takav razgovor. Roditelj može biti dijete, a dijete prijatelj. Nakon toga, zamjenjuju uloge. Ovo je jedan zanimljiv način vježbanja socijalnih situacija i pripremanja djeteta na razne vršnjačke rasprave, razmirice i sukobe.
Roditelj može s djetetom prokomentirati i neke konkretne naputke vezane uz nasilje među vršnjacima:
* ignoriraj zadirkivanje praveći se da nisi čuo/vidio nasilnika
* na "dobacivanje" nasilnika odgovaraj šalom
* odgovori nasilniku da svatko ima pravo na svoje mišljenje
* odmah se pridruži grupi djece u kojoj imaš prijatelja
* na putu do škole i od škole do kuće, uvijek idi zajedno sa grupom prijatelja
* izbjegavaj mjesta gdje se obično događa nasilje (igrališta, parkovi...)
* u školu ne nosi dragocjene i skupe predmete, a ono što nosiš označi naljepnicom sa svojim imenom
* doživiš li nasilje, odmah potraži pomoć odrasle osobe; traženje pomoći nije "tužakanje"
* napiši u pismu što se dogodilo i kako se osjećaš, a pismo možeš pokazati roditeljima i/ili nastavniku.
Važno je dijete upoznati sa njegovim pravima, kao što su pravo na sigurno djetinjstvo, bez nasilja, bez iskorištavanja. Dijete ima pravo odbiti poljubac koji mu je nelagodan, dodir koji je neugodan. Dijete ima pravo dobiti najbolju moguću zdravstvenu skrb, kvalitetnu hranu, čistu i sigurnu okolinu, odjeću... Kada se dijete upozna s njegovim pravima, bitno je reći mu što može učiniti ako je njegovo pravo povrijeđeno te gdje može potražiti pomoć. U bilo kojem trenutku, učini li se djetetu da mu je pravo povrijeđeno, smije, može i treba to reći! Važno je djetetu objasniti da nije nepristojno u takvim situacijama reći NE, ja to ne želim, ili ja imam pravo na...!
Ako su djetetova prava povrijeđena u školi ili na igralištu oko škole, za pomoć se može obratiti razredniku, bilo kojem nastavniku, stručnom suradniku u školi ili ravnatelju, te naravno roditeljima koji se zajedno s djetetom trebaju obratiti za pomoć školi.
Ako su djetetu prava povrijeđena u vlastitom domu, može se obratiti za pomoć roditelju koji mu pruža podršku (nenasilnom roditelju), bližoj i daljoj rodbini (bakama, djedovima, strini, stricu, ujni, ujaku...), susjedu, stručnom suradniku u školi, liječniku opće prakse, nadležnom centru za socijalnu skrb, policiji ili bilo kojoj drugoj odrasloj osobi u koju ima povjerenja.
Međutim, djeca nemaju samo svoja prava, već imaju i dužnosti. Dužnosti da se i sami ponašaju u skladu sa svojim pravima odnosno da ne krše tuđa, što znači da ne sudjeluju u vršnjačkom nasilju, ne nanose ozljede drugima, trude se učiti u školi, brinu se o svom domu i okolini te poštuju tuđe dostojanstvo.
Na kraju se može zaključiti da je najvažniji odnos djeteta i roditelja. Roditelji su tu da dijete nauče da je ono vrijedno života, ljubavi i pažnje, da ga nauče kako da se ponaša u društvu te kako da rješava sukobe na nenasilan način te ono što je najvažnije, dogodi li mu se što, da su tu za njega, da će ga saslušati, da će mu vjerovati i probati mu pomoći.
Dijete i/ili roditelji mogu se obratiti za pomoć Hrabrom telefonu svakim radnim danom 9 do 18 sati na besplatan broj telefona 0800 - 0800. Hrabri telefon također nudi osamnaest vrsta besplatnih edukativnih brošura koje možete naručiti na isti broj. Jedna od njih je i brošura "Dječja prava" u kojoj možete pronaći jednostavno objašnjena sva dječja prava, ali i dužnosti.
Hrabri telefon - telefon za zlostavljanu i zanemarenu djecu, Argentinska 2, 10 090 Zagreb, tel.: (01) 3793 000, faks: (01) 3793 300; [You must be registered and logged in to see this link.]
Mnogo je mjesta gdje dijete može biti žrtva nasilja. U vrtiću, školi, na cesti, u vlastitom domu, na internetu, na igralištu. Mnogo je situacija u kojima dijete može biti žrtva nasilja. Zbog igračke, zbog toga što je drugačije od druge djece, jer je uspješnije od druge djece, jer ne želi učiniti što drugi od njega zahtijevaju, jer je dobilo lošiju ocjenu, jer ima novca, jer nema novca. Razloga je nažalost bezbroj. No, jesu li to pravi razlozi, može li uopće postojati razlog da se drugoga udari, uvrijedi, povrijedi? S obzirom na sve te situacije, s obzirom na sva ta mjesta, je li onda najbolje dijete zatvoriti u sobu? Izolirati ga "od svih zala"? Naravno, odgovor je NE. Dijete trebamo naučiti kako da se nosi s ljudima i situacijama oko sebe, kako da sigurno korača ovim svijetom.
Sigurna privrženost stvara sigurno, samopouzdano dijete. Roditelj treba biti prisutan u djetetovu životu, pružati mu ljubav i pažnju, kako bi dijete imalo samopouzdanja obraniti se u sukobima s vršnjacima i zauzeti se za sebe ili za druge.
Nasilnici "pronalaze" žrtve koje su zbog nečega ranjive jer su mlađe od njih, slabije i sl. Najčešće su to djeca koja:
* su drugačija od druge djece (niža, viša, nose naočale, deblja, mršavija, rastavljenih roditelja, novopridošla u razred, nadarena, nižeg socijalno-ekonomskog statusa, druge etničke skupine, hendikepirano dijete ili dijete s posebnim potrebama)
* imaju lošije socijalne vještine
* nemaju prijatelja i potporu drugih
* se neće obratiti za pomoć odraslima jer se osjećaju krivima za to što im se događa, ili se žele uklopiti pod svaku cijenu, ili žele pažnju kakva god ona bila.
Ponekad je neko dijete žrtva samo zato "što se našlo na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme". S druge strane takva djeca mogu biti i sami nasilnici. Primijete li roditelji da je njihovo dijete često prkosno, agresivno, frustrirano, ljuto, ako dijete svjedoči nasilju u obitelji, takvo je dijete češće nasilno prema drugoj djeci. Odgoj djeteta započinje gotovo i prije nego što se ono rodi, ali definitivno njegovim rođenjem. Prvi dodiri, odgovori na plač stvaraju odnos majke i djeteta, privrženost - osnovu za sve što poslije dolazi, svaki kasniji odgojni postupak. Sigurna privrženost stvara sigurno, samopouzdano dijete. Roditelj treba biti prisutan u djetetovu životu, pružati mu ljubav i pažnju, kako bi dijete imalo samopouzdanja obraniti se u sukobima s vršnjacima i zauzeti se za sebe ili za druge.
Kako pomoći djetetu koje je žrtva nasilja među vršnjacima?
Ponekad je, kada je riječ o nasilnim situacijama s vršnjacima, potrebno s djetetom učiti kako se treba ponašati u društvu vršnjaka, a kako ne treba. Roditelj može s djetetom vježbati razgovor između djeteta i prijatelja, što se naziva igranje uloga. Potrebno je sjetiti se raznih situacija u kojima se dijete našlo, a nije znalo kako reagirati ili nije bilo zadovoljno načinom na koji je reagiralo. Situacije mogu biti i izmišljene, dakle one koje se još nisu dogodile, ali bi mogle. Potom se dijete ohrabruje da navede što više raznih načina na koje bi moglo/trebalo reagirati u toj situaciji. Ako se dijete ne može sjetiti, roditelj mu može pomoći svojim idejama. Potom roditelj i dijete vježbaju takav razgovor. Roditelj može biti dijete, a dijete prijatelj. Nakon toga, zamjenjuju uloge. Ovo je jedan zanimljiv način vježbanja socijalnih situacija i pripremanja djeteta na razne vršnjačke rasprave, razmirice i sukobe.
Roditelj može s djetetom prokomentirati i neke konkretne naputke vezane uz nasilje među vršnjacima:
* ignoriraj zadirkivanje praveći se da nisi čuo/vidio nasilnika
* na "dobacivanje" nasilnika odgovaraj šalom
* odgovori nasilniku da svatko ima pravo na svoje mišljenje
* odmah se pridruži grupi djece u kojoj imaš prijatelja
* na putu do škole i od škole do kuće, uvijek idi zajedno sa grupom prijatelja
* izbjegavaj mjesta gdje se obično događa nasilje (igrališta, parkovi...)
* u školu ne nosi dragocjene i skupe predmete, a ono što nosiš označi naljepnicom sa svojim imenom
* doživiš li nasilje, odmah potraži pomoć odrasle osobe; traženje pomoći nije "tužakanje"
* napiši u pismu što se dogodilo i kako se osjećaš, a pismo možeš pokazati roditeljima i/ili nastavniku.
Važno je dijete upoznati sa njegovim pravima, kao što su pravo na sigurno djetinjstvo, bez nasilja, bez iskorištavanja. Dijete ima pravo odbiti poljubac koji mu je nelagodan, dodir koji je neugodan. Dijete ima pravo dobiti najbolju moguću zdravstvenu skrb, kvalitetnu hranu, čistu i sigurnu okolinu, odjeću... Kada se dijete upozna s njegovim pravima, bitno je reći mu što može učiniti ako je njegovo pravo povrijeđeno te gdje može potražiti pomoć. U bilo kojem trenutku, učini li se djetetu da mu je pravo povrijeđeno, smije, može i treba to reći! Važno je djetetu objasniti da nije nepristojno u takvim situacijama reći NE, ja to ne želim, ili ja imam pravo na...!
Ako su djetetova prava povrijeđena u školi ili na igralištu oko škole, za pomoć se može obratiti razredniku, bilo kojem nastavniku, stručnom suradniku u školi ili ravnatelju, te naravno roditeljima koji se zajedno s djetetom trebaju obratiti za pomoć školi.
Ako su djetetu prava povrijeđena u vlastitom domu, može se obratiti za pomoć roditelju koji mu pruža podršku (nenasilnom roditelju), bližoj i daljoj rodbini (bakama, djedovima, strini, stricu, ujni, ujaku...), susjedu, stručnom suradniku u školi, liječniku opće prakse, nadležnom centru za socijalnu skrb, policiji ili bilo kojoj drugoj odrasloj osobi u koju ima povjerenja.
Međutim, djeca nemaju samo svoja prava, već imaju i dužnosti. Dužnosti da se i sami ponašaju u skladu sa svojim pravima odnosno da ne krše tuđa, što znači da ne sudjeluju u vršnjačkom nasilju, ne nanose ozljede drugima, trude se učiti u školi, brinu se o svom domu i okolini te poštuju tuđe dostojanstvo.
Na kraju se može zaključiti da je najvažniji odnos djeteta i roditelja. Roditelji su tu da dijete nauče da je ono vrijedno života, ljubavi i pažnje, da ga nauče kako da se ponaša u društvu te kako da rješava sukobe na nenasilan način te ono što je najvažnije, dogodi li mu se što, da su tu za njega, da će ga saslušati, da će mu vjerovati i probati mu pomoći.
Dijete i/ili roditelji mogu se obratiti za pomoć Hrabrom telefonu svakim radnim danom 9 do 18 sati na besplatan broj telefona 0800 - 0800. Hrabri telefon također nudi osamnaest vrsta besplatnih edukativnih brošura koje možete naručiti na isti broj. Jedna od njih je i brošura "Dječja prava" u kojoj možete pronaći jednostavno objašnjena sva dječja prava, ali i dužnosti.
Hrabri telefon - telefon za zlostavljanu i zanemarenu djecu, Argentinska 2, 10 090 Zagreb, tel.: (01) 3793 000, faks: (01) 3793 300; [You must be registered and logged in to see this link.]
Similar topics
» Pušenje ovisnost/ Prestanak pušenja
» Kako izbjeći mobbing na radnom mjestu
» Kako reći novom partneru za HPV
» Kako poboljšati sexualni život
» Kako prepoznati pravu ljubav
» Kako izbjeći mobbing na radnom mjestu
» Kako reći novom partneru za HPV
» Kako poboljšati sexualni život
» Kako prepoznati pravu ljubav
Stranica 1 / 1.
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.