Kako izbjeći mobbing na radnom mjestu

Nedavni susret s poznanicom ostavio me je zatečenom. Bila je blijeda, iscrpljena i bolesna. Samo je prokomentirarala: Nije mi teško raditi, ali ono što nam šefica čini je nepodnošljivo, ta će me žena dovesti do ludnice.

Vrijeme u kojem živimo iz dana u dan nameće neke nove vrijednosti. Stariji će reći sve se materijaliziralo, vrijeme i novac osnovne su vrijednosti. Obitelj sve teže uspijeva uskladiti privatne i poslovne obveze. Zarada definira svakodnevnicu i aktivnosti. Većina zaposlenih gotovo pola dana provodi na radnom mjestu, stoga se ne može osporiti važnost međuljudskih odnosa tijekom obavljanja radnih zadataka. Što kad su međuljudski odnosi narušeni, kad nadređeni, umjesto da se brinu o izvedbi radnih zadataka, svakodnevno, sustavno i namjerno pojedincima narušavaju i uništavaju ljudsko dostojanstvo? Možemo li mi govoriti o mobbingu na poslu ili je riječ o nečem drugom. Brojna su pitanja na koja pojedinci traže odgovor i stručnu pomoć.

Što je mobbing
Prema većini autora mobbing je psihološki pritisak na pojedinca kojem je cilj degradacija radnikovih radnih uvjeta čiji krajini ishod može uzrokovati i nanijeti štetu ljudskim pravima i ljudskom dostojanstvu narušavanjem fizičkoga i mentalnog zdravlja osobe. Kad se govori o vrsti mobbinga na radnom mjestu, često se spominju dvije kategorije:

* verbalni mobbing, kojeg karakterizira sustavno javnog ponižavanje i omalovažavanje
* neverbalni mobbing, koji se definira kao smišljeno zanemarivanje osobe, šutnja, isključivanje iz većine aktivnost te zastrašivanje i prijetnja otkazom.

Karzman Rudolf savjetnik pri Sveučilišnoj klinici za psihijatriju u Beču navodi tri kriterija koja trebaju biti zadovoljena da bi se pouzdano moglo govoriti o mobbingu na radnom mjestu.

1. ciljano uznemiravanje osobe s krajnjim ciljem isključivanja s radnog mjesta,
2. uznemiravanje koje neprekidno traje više od dva mjeseca,
3. uznemiravanje koje traje s neujednačenim stupnjem slobode između mobbera i žrtve mobbinga.

Prema istom autoru cilj mobbinga na radnom mjestu je socijalno isključenje osobe s radnog mjesta, uz sustavno uništavanje njezinih radnih sposobnosti putem uništavanja psihobiološkog zdravlja pojedinca.

Tko su mobberi
U svakodnevnom razgovoru doznajemo da su mobberi uglavnom pojedinci koji su nadređeni prema unutrašnjoj hijerarhiji ustanove. U svakodnevnom jeziku zovemo ih "šefovima".

Jedan od kriterija za odabir pojedinaca na rukovodeće mjesto trebao bi se temelji na stručnim kriterijima, što u praksi nažalost nije uvijek tako. Stoga i nije čudno što često mobbere karakterizira nesrazmjer između osobnih sposobnosti i nesposobnosti. Iz potrebe da se taj "jaz" kompenzira, zaposleni (skupina) ili pojedinac služe kao odabrane mete na kojima mobberi pokazuju svoju "moć" obezvrjeđivanjem, ponižavanjem, sustavnim zastrašivanjem.

Tko su žrtve mobbinga
U praksi često viđamo osobe izložene mobbingu na radnom mjestu kao osobe koje su vrijedne, sklone inovacijama, ukratko "osobe koje se ne boje posla". Te iste osobe često reagiraju na nepravilnosti, ne prihvaćaju nepravdu, žele da se njihov glas čuje. Oni javno govore o problemu često imaju potrebu zaštititi skupinu i upozoriti na nepravilnosti na radnom mjestu, što je zasigurno veliki kamen spoticanja rukovoditeljima koji po svaku cijenu žele svoje zamisli provesti u djelo primarno zbog ostvarenja osobnih ciljeva.

Kako ukloniti mobbing na radnom mjestu
U svakom demokratskom društvu gdje se poštuje dostojanstvo osobe zasigurno se teži izbjegavanju situacija koje bi na radnom mjestu mogle dovesti do pojave mobbinga. Nažalost, svakodnevno smo svjedoci sve većoj pojavi zlostavljana na radnom mjestu. Ako se mobbing situacija pojavi, radna je organizacija primarno zadužena da razmotri novonastali problem pronalazeći unutrašnje načine kojima će ga istražiti, tražeći dovoljno informacija od žrtve mobbinga, mobbera i ostalih zaposlenih, a krajnji je cilj toga povratak harmoničnih odnosa i uspostava zdrave klime na radnom mjestu.

Većina zaposlenih zbog straha da ne postanu nove žrtve mobbera ne žele javnim iskazom potvrditi informaciju o pravom stanju u radnoj organizaciji što dodatno otežava otkrivanje problema koji postoje. Organiziranje anonimne ankete radi utvrđivanja činjeničnog stanja jedna je od mogućnosti izbjegavanja pristranosti, ako je riječ o kolektivu u kojem rukovodeća skupina doista želi zdravo radno okružje.

Nažalost u praksi to rijetko susrećemo, naime, u praksi se često provode tehnike "borbe" nadređenih i podređenih s krajnjim ciljem primorati žrtvu mobbinga da napusti radno mjesto. U pojedinim slučajevima žrtva mobbinga pokreće parnični postupak radi nadoknade štete što se zasigurno odražava kao trajna narušenost mentalnoga i somatskog zdravlja žrtve.

U literaturi se spominje nužnost poznavanja upravljanjem mobbingom što zahtijeva timski pristup i jasno definiranje sljedećih parametara:

1. jasno definiranje i poznavanje zahtjeva radnog mjesta,
2. karakteristike organizacije rada u koje su uključeni vrsta i nadzor rada, podrška i vrsta podrške nadređenih,
3. interpersonalni odnosi i dodijeljene uloge,
4. supervizija i nadzor specijalista medicine rada, psihologa i po potrebi socijalnog radnika.

Da bi se izbjegao "bolesni radni ambijent", treba otkriti i prepoznati prirodu mobbinga, osigurati preventivne tehnike, način rješavanja, rehabilitaciju žrtve mobbinga i etički pristup. Socijane vještine i primjena tehnika asertivnosti na radnom mijestuU radnim organizacijama učestalo se otkrivaju mobberi koji se vrlo suptilno koriste tehnikama asertivnosti u svakodnevnoj komunikaciji sa zaposlenima.

Što je asertivnost?
Asertivnost je vještina koja omogućuje da se izborimo za svoja prava, osiguravajući da se naše mišljenje i osjećaji uzmu u obzir, a pritom se ne narušavaju prava drugih. Osnovni elementi asertivnog ponašanja su:

* jasno izražavanje ponašanja koje nam smeta
* objašnjavanje razloga zbog kojih nam to ponašanje smeta (izražavanje vlastitog mišljenja, osjećaja i posljedica tog ponašanja
* jasno izražavanje našeg zahtjeva.

Asertivnost uključuje:

* izražavanje vlastitog mišljenja
* izražavanje vlastitih osjećaja
* naglašavanje posljedica neželjenog ponašanja (ako se ponašanje nastavi tada ću...)
* izražavanje razumijevanja za drugu osobu (razumijem... ali ja...)
* ponavljanje jasnog zahtjeva.

Asertivnost se kod mobbera često može poistovjetiti s agresivnošću. Nameće se pitanje je li agresivnost rezultat psihopatske osobe ili odraz zloupotrebe visokog položaja. Istraživanja koja su provedena sa žrtvama mobbinga upozoravaju na to da je riječ o pojedincima koji u većini slučajeva ne posjedujuću socijalnu vještinu - asertivnost. Žrtve mobbinga ne znaju se odlučno suprotstaviti, zauzeti se za svoja prava koja im nesumnjivo pripadaju.

Razmatrajući problem neasertivnosti, nedvojbeno se postavlja pitanje može li se ta socijalna vještina naučiti? Zasigurno može u kontinuiranom procesu edukacije koji pripada području prevencije. Nažalost područje socijalnih vještina i njihova edukacija kod nas je nedovoljno zastupljena i često se problem neuspješne i nepravilne primjene socijalnih vještina otkriva u trenutku kad se očekuju brza rješenja. Svakoj vještini, tako i socijalnim vještinama treba vremena kako bi se svladale i kao takve mogle primijeniti u različitim životnim situacijama.

Reći ne ili biti mazohist
Radno okružje zahtijeva od pojedinca strogo pridržavanje zadanih okvira u kojima nema mjesta za osobni prostor i glasno razmišljanje o pravilnostima ili nepravilnostima. Većina osoba zanemaruje svoje osjećaje da bi poštedjeli osjećaje drugih. Zbog takvoga pristupa, većina se osjeća zanemareno i poniženo. Zaposleni često trebaju dopuštenje poslodavca da pokažu osobno mišljenje. Ako spomenuti oblik ponašanja traje dugo, osoba se osjeća paralizirano, "guta gnjev" zbog straha da svojim ponašanjem ne izazove nevolje, dopušta da ga nadređeni sustavno gaze i omalovažavaju. Unaprijed odlučujemo što druga osoba, u ovom slučaju poslodavac, treba čuti ili kako reagirati. Poslodavca takvim pristupom lišavamo mogućnosti da se razvija i istinski shvati sebe i nas. Riječ mazohizam u većine pojedinaca izaziva pomisao na pokvareno i nasilno ponašanje. Kada pomislimo na osobe koje neprekidno guše svoje osjećaje, koje se odriču vlastite moći da upravljaju svojom sudbinom i kad prihvate patnju kao osobni odabir i životnu sudbinu, nužno nam se nameće misao da možda govorimo o osobama koje vuku korijene iz mazohističkog sustava vrijednosti. Osobe sklone mazohizmu nemaju alternativna rješenja, niti druga utočišta. Nažalost, naša kultura podupire takav sustav odašiljući poruku poput: ništa ne poduzimajte, šutite i prihvatite takvo okružje i takve osobe.

Mazohizam zasigurno nije odraz mentalnog zdravlja, on potkopava sposobnosti pojedinca da se zauzme za sebe, da uspostavi i održi zdrave granice i da kaže "ne".

Osobe izložene zlostavljanju na poslu mobberima često pokazuju mazohističko ponašanje na primjer:

* ispričavaju se za najmanji propust
* prihvaćaju sva zaduženja neovisno o opisu radnog mjesta
* za posao koji su zdušno i savjesno izvršili prihvaćaju neumjesne kritike
* ne usuđuju se pitati šefa za povišicu
* ostaju prekovremeno na poslu iako to nije definirano ugovorom o radu
* vjeruju da su krivci za novonastalu situaciju na poslu, uvijek očekuju sve najgore.

Inventura naše osobnosti može na vidjelo iznijeti naše misli, osjećaje koji pridonose našoj tjeskobi i kod nas izazivaju strah. Stručnjaci preporučuju da ispitamo svoj nutarnji "okoliš" i osobne granice. Pritom nam mogu pomoći sljedeća pitanja: Kakav mi je obrambeni sustav, kome istinski vjerujem, koji su dijelovi moje osobnosti u zatvoru, gdje su moje granice, tko ih smije preći, kome uskraćujem ulazak, koje informacije cenzuriram? Navedeni koncept može poslužiti za stvaranje osobnih granica. Jedanput kad se stvore osobne granice stvaraju se uvjeti da budu osobne i nepovredive.

Za kraj
Zapamtite, kritika može, ako je konstruktivna i ako joj cilj nije poniziti ili postidjeti osobu, biti koristan izvor opažanja i uvida. Uspoređivanje je, naprotiv, u svakoj situaciji izuzev kupnje - štetno.Kada se požalimo drugima da nas šef posljednjih nekoliko mjeseci neprekidno omalovažava i ponižava pred ostalim djelatnicima, a drugi to definiraju kao odraz vremena u kojem živimo, oni nas zapravo vrijeđaju. Važno je da uočimo semantičku razliku između osuđivanja i prosuđivanja. Prosudba nam omogućuje da procijenimo ljude i situacije kako bismo mogli odlučiti što ćemo i kako dalje. Prosudba nam omogućuje da cijenimo i štitimo svoje osobne granice. Osuđivanje dodaje sloj osude prosudbi osiguravajući nam da se osjećamo lažno nadmoćno dok povređujemo tuđe granice.Možete zaključiti da postoji velika razlika između žrtve mobbinga i mobbera. Možete promijeniti posao, dati otkaz, pokrenuti tužbu, ali neizostavno treba raditi na sebi. Promijeniti "duhovnu klimu" veliki je izazov koji možemo prihvatiti pod uvjetom da pristanemo pažljivo promatrati sami sebe.

Hamlet je rekao: "Ništa nije ni dobro ni loše, tek razmišljanje ga takvim čini. "Pozornost povećava našu svjesnost i omogućuje nam da preuzmemo rizike. U tom trenutku nestaje strah što će šef reći, strah da nećemo uspjeti.

Prevencija mobbinga
Istraživanja su pokazala da daleko lakše preuzimamo kontrolu nad materijalnim vlasništvom i da ga bolje štitimo nego sami sebe. Paradoksalno je da naši osjećaji, naše vrijeme ili tjelesna dobit ne zaslužuju istu onakvu obranu kakvu bismo osigurali našim materijalnim dobrima. Možemo zaključiti da većina osoba daleko prije nauči riječ "da", a nastoji se što manje koristiti riječju "ne". Vježbanje novog jezika asertivnosti traži vrijeme i odlučnost. To nikako ne znači da ne trebamo poštovati autoritete (nadređene osobe) koji su po hijerahiji posla definirani kao naši voditelji ili šefovi. Poštovanje drugih ne razlikuje se od poštovanja samoga sebe. Time što poštujemo sebe imamo priliku uspostaviti zdrave osobne granice.

Imperativ uspostavljanja osobnih granica možemo postići ustrajnim vježbanjem. Stoga neka vam sljedeći navodi posluže kao podsjetnik. Prepišite ga, kopirajte, stavite na vidljivo mjesto i redovito ga primjenjujte.

1. Recite "ne" barem dva puta na dan.
2. Otkrijte druge riječi i izraze koje uz "ne" izražavaju ono što želite reći.
3. Osigurajte sebi više "prostora" nego obično.
4. Radije postanite svoj pozorni promatrač nego svoj strogi kritičar.
5. Budite pažljivi.
6. U jednom trenutku činite samo jednu stvar.
7. Budite prisutni u sadašnjem trenutku.
8. Budite ljubazni prema sebi.
9. Budite prilagodljivi.
10. Ne čitajte tuđe misli, zadržite se na svojima.
11. Odbacite mit o brzom rješenju. Razmotrite kakva je cijena trenutačnog zadovoljstva.
12. Prestanite predviđati rezultate. Živite u trenutku i promatrajte što se događa.

Korisne asertivne tehnike su:

"Pokvarena ploča"
Vrlo je korisna tehnika u kojoj svoj zahtjev iznosimo jasno i kratko, a sastoji se u tome da kao "pokvarena ploča" ponavljamo zahtjev: "Molim da mi dodijelite posao koji mi pripada."

Odbijanje tuđeg zahtjeva
Kada želimo odbiti neki zahtjev, u tome treba biti odlučan. Dovoljno je reći ne, objasniti svoje razloge (vrlo kratko) i zatim ponavljati odlučno - "ne". Npr.: "Ne prihvaćam ostati na poslu nakon isteka radnog vremena."

"Ja-poruke"
Ja-poruke su takve poruke u kojima govorimo o vlastitom stanju. "Ja sam tužna, nesretna, ljuta kada mi činite...", "Osjećam ljutnju zbog načina na koji mi se obraćate pred ostalim zaposlenima." Samopromatranje je preduvjet zdravog samoodržavanja, neovisno o vremenu prostoru i ljudima koji nas okružuju.

Dobro je poznavati neka od pravila asertivnosti:

1. Poštujte sebe (ono što jeste, ono što radite).
2. Prepoznajte svoje individualne potrebe.
3. Izričite jasni "ja-poruku".
4. Dopustite sebi pogreške.
5. Promijenite mišljenje.
6. Tražite "vrijeme za razmišljenje".
7. Dopustite sebi uživanje u vlastitom uspjehu.
8. Tražite ono što želite i što vam pripada.
9. Prepoznakjte da niste odgovorni za ponašanje drugih.
10. Poštujte druge ljude (i njihova asertivna pravila).

prof. dr. sc. Dubravka Šimunović, Studij radne terapije pri Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu