Anila`s Forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
AdWords
Gallery


Razgovor sa doc.dr.sc. Eugenom Šoošom i s  prof. Zvonimirom Singerom, ginekologom, citopatologom, medicinskim genetičarem o djelovanju prirodnog interferona na prevenciju i liječenje raka vrata maternice Empty
Podijeli na Fejsu
Podijeli
Keywords


Razgovor sa doc.dr.sc. Eugenom Šoošom i s prof. Zvonimirom Singerom, ginekologom, citopatologom, medicinskim genetičarem o djelovanju prirodnog interferona na prevenciju i liječenje raka vrata maternice

Go down

Razgovor sa doc.dr.sc. Eugenom Šoošom i s  prof. Zvonimirom Singerom, ginekologom, citopatologom, medicinskim genetičarem o djelovanju prirodnog interferona na prevenciju i liječenje raka vrata maternice Empty Razgovor sa doc.dr.sc. Eugenom Šoošom i s prof. Zvonimirom Singerom, ginekologom, citopatologom, medicinskim genetičarem o djelovanju prirodnog interferona na prevenciju i liječenje raka vrata maternice

Postaj by Admin 03/01/10, 10:22 pm

Uz mog današnjeg sugovornika koji je i najavio ovaj tekst doc.dr.sc. Eugena Šooša, razgovarala sam i s prof. Zvonimirom Singerom, ginekologom, citopatologom, medicinskim genetičarem, koji je kroz klinička istraživanja djelovanja prirodnog interferona na prevenciju i liječenje raka vrata maternice, početkom devedesetih godina, dokazao sljedeće:



U kojem postotku žena inficiranih s HPV virusom dolazi do samoizlječenja, a u kojem do progresije bolesti?

Singer: Za samoizlječenja zna dragi Bog, ja znam za one koje su bile moje pacijentice. A one koje su to bile - sve su izliječene terapijom vaginaleta humanog leukocitarnog interferona. Osim jedne grupe bolesnica kod kojih je zabilježena tzv. stabilna bolest. One koje nisu tretirane HLI (humani leukocitarni interferon!) vaginaletama, na žalost doživljavale su progresiju bolesti.

Ako usporedite klasičan način liječenja ranica na vratu maternice s liječenjem vaginaletama koje sadrže prirodni leukocitarni humani interferon, kojem dajete prednost i zašto?

Singer: Neću o tome tako razgovarati, ne želim ništa napadati, ali moram ponoviti da su u našim istraživanjima sve žene, koje su bile tretirane HLI imale najvećim dijelom - negativan nalaz nakon terapija. Istovremeno, vrlo je važno reći da sam u liječenju trudnica imao izvrsne rezultate i da su te žene rađale zdravu djecu i nakon poroda bile izlječene. To je i bio jedan od razloga zašto sam krenuo u tu priču, jer znate sve te druge metode liječenja HPV virusa mogu jako štetiti kod žena koje moraju sačuvati sposobnost rađanja. Ako nemaju zdrav cerviks, znači da postaje upitno hoće li trudnoću uspješno održati, a to može za ovaj narod biti lošije nego da mu sad baciš atomsku bombu. U tom smislu liječenje vaginaletama HLI ima vrlo veliki značaj i daje prednost nad klasičnim metodama. U kratko kirurški način liječenja nije najbolji odabir za žene koje žele rađati. Znate, neka si svatko dokazuje što hoće, ja znam što sam radio i kakve sam rezultate imao. Liječenjem HLI žene su bile zdrave i one koje su željele bile su i dalje sposobne za reprodukciju.

Koje ste sve tipove virusa tretirali?

Singer: U mojim istraživanjima dijagnosticirani su sljedeći tipovi HPV: 6, 11, 16, 18, 31, 33, 35 i za njih odgovorno tvrdim da nema potrebe ičeg drugog u terapiji osim interferona. Ako netko može dokazati suprotno, slažem se, ali nisam siguran da može.

Za razvoj CIN naročito su odgovorni tipovi 16, 18, 31. Preventiva daljnjeg razvoja CIN je u pravovremenom otkrivanju infekcije s HPV i ispravnom liječenju. Tek spriječavanjem E6 dijela DNK HPV da uzrokuje poremećaj u supresivnom genu p53 i podizanjem imunobiološke otpornosti bolesnice, može se očekivati uspješno liječenje. U tom području djeluje HLI. Znate na koji način, HLI ne dozvoljava virusu da prodre – jednostavno HPV može plesati oko njega, ali ne može ništa! Do danas praktički nema poznatog i znanstveno dokazanog lijeka za infekciju s HPV i prisutnom CIN – OSIM HUMANOG LEUKOCITNOG INTERFERONA. U procjeni uspješnosti liječenja s HLI bitno je isključiti reinfekciju s HPV i nedovoljan nadzor partnera. Isto tako prije liječenja potrebno je riješiti eventualne infekcije drugim mikrobiološkim uzročnicima. Terapiju smo provodili vaginaletama tijekom četiri menstruacijska ciklusa s 84 pojedinačne dnevne doze. Praćenje je obavljano kontrolnim pregledima svaka tri mjeseca, tijekom 36 mjeseci. Kod 176 liječenih vaginaletama HLI značajna je eradikacija i ima manje persistencija CIN u odnosu na 240 ispitanica iz kontrolne skupine. Radili smo s ispitanicama čija je dob u prosjeku bila 31, a najčešće 20 godina.

Posljednjih nekoliko godina ipak nailazimo na tvrdnju (kako u raznim medijima, tako i u izjavama određenih stručnjaka) da ne postoji antivirusno sredstvo koje bi djelovalo protiv HPV virusa. Kako to komentirate?

Singer: To nije istina! Osobno Vam to tvrdim. Pa cijelo vrijeme o tome pričam! O liječenju!!!!! Sa mnom su radili ljudi koji znaju što je istina. Imam popis 500 žena, 250 tretiranih interferonom, 250 netretiranih – kontrolnih - i imam rezultate. Znam što smo radili i koliko je sve bilo pošteno. Činjenica je da kod žena liječenih interferonom izostaje progresija CIN, a kod kontrolnih je nalazimo u čak 10,42%. Mislim da to govori sve. Kad smo započeli ovo kliničko ispitivanje u suradnji s Imunološkim, s Eugenom, nije bilo lako. Svakog sam jutra morao ženama stavljati interferon u obliku praha. Znate li da sam upravo ja uveo vaginalete? I vaginaletama smo učinili da liječenje postane puno jednostavnije. Puno smo radili i imali rezultate. Zato mi danas nije žao što imam 80 godina, već što sve ide malo lijevo, malo desno. Da ta terapija nije valjala mislite li da bi žena u jeku rata! 1992. putovala iz Beograda preko Mađarske do Zagreba na daljnju terapiju? Njezini su nalazi "govorili" o poboljšanju. Jako je dobro znala zašto dolazi. Ispitujete me kao da mi ne vjerujete, a stalno vam isto govorim. Zar mislite da bih pričao sve ovo da nisam u tome sudjelovao? Znate gdje sam se sve školovao - u Londonu, Oxfordu, Liverpoolu, Glasgovu, tamo sam 1967. imao posdiplomski medicinske genetike, a citopatologiju sam polagao 1978. u Beču pred Internacionalnom akademijom za citopatologiju. I sve što govorim o djelovanju prirodnog interferona – točno je. Imam svu dokumentaciju sa svim imenima i prezimenima žena koje su liječene. Bilo bi zgodno sad ih provjeriti? Zar ne?

Da li ste u Vašim istraživanjima zabilježili nuzgredne pojave u žena koje su liječene vaginaletama koje su sadržavale prirodni interferon?

Singer: Ne, nikakve.

Da li je nakon Vašeg odlaska netko nastavio Vaš rad i istraživanja?

Singer: Ne, otišao sam koncem 1994. i nakon toga je sve stalo. Nekoliko je kolega nastavilo s terapijama vaginaletama, ali koliko znam više se koriste u privatnoj praksi. Osobno mislim da su vrlo skupe i to je jedan, uz onaj da se proizvode u vrlo malim, ograničenim količinama od dodatnih problema danas. Imao sam prije godinu i pol slučaj kad mi se preko zajedničkih prijatelja javila mlada majka stara 26 godina u ranoj trudnoći s dijagnosticiranim HPV virusom. Njoj je od strane kolega savjetovano da pobaci. Međutim, ja sam savjetovao da u petom mjesecu trudnoće započne s terapijom vaginaleta humanog interferona. Danas je zdrava, nema traga HPV virusu i najvažnije, ima potpuno zdravo dijete.

Što mislite o cjepivu protiv HPV virusa i da li će ono po Vašem mišljenju u potpunosti moći zamjeniti prirodni interefron?

Singer: Govorimo o dvije različite stvari. Jedna se zove cijepljenje, a druga liječenje. Osobno nemam ništa protiv cijepiva, posebice ako će ono riješiti problem i ako će procijepljene djevojčice za 20 godina biti sigurne. Ako to netko danas garantira, to je izvrsno. Ne znam o tome ništa, dakle podržavam cijepljenje, a njegova učinkovitost je problem onih koji iza toga stoje.

Ali ističem - to nije liječenje! Za liječenje odgovorno sugeriram liječenje s HLI, posebice zbog mogućnosti liječenja trudnica i očuvanja plodnosti. Morate znati da žene koje su izliječene ovaj narod neće koštati isto kao one koje su operirane, zračene, koje su na neki način invalidne. To je uz činjenicu da ovakvim liječenjem žene ostaju žive, najvažnija stavka primjene HLI. Na taj način uz činjenicu da su izliječene cijeli ovakav način liječenja postaje "kompletan posao" i ima itekako smisla. Druga važna stvar odnosi se na troškove liječenja, naime mišljenja sam da se doze unutar jedne vaginalete mogu smanjivati. O čemu sam razgovarao 1989. s kolegama na jednom sastanku u Budimpešti. Na žalost to nisam uspio dokazati jer je ispitivanje prekinuto. Zaista bih volio kad bi se netko od mlađih kolega zainteresirao ponovno za sve ovo, vrlo bih mu rado ustupio svu dokumentaciju!

I znate što, kad danas razmišljam o svemu, odgovorno tvrdim da smo mi za ovo što smo radili do 1994. trebali dobiti Nobelovu nagradu!

Gospodine Šooš, evo spomenuta je Nobelova nagrada. Međutim, Vi ste ipak s cijelom ovom pričom na neki način vezani uz Nobelovu nagradu?

Šooš: Da, ali o tome ćemo kasnije.

Zašto ste mi u prošlom tekstu najavili da želite razgovarati o genocidu nad ženama i možete li mi objasniti što podrazumijevate pod tim?

Šooš: Nakon 15 godina razmišljanja, dakle od trena kad sam otišao u mirovinu, bavio sam se mišlju kako dati naslov razgovoru koji sam želio voditi, a sada ga i vodim s Vama. Odlučio sam Vam predložiti naslov koji je ujedno i naslov mojih memoara, čiji se sadržaj odnosi na liječenje infekcija vrata maternice s HPV-om.

Memoare sam odavno počeo pisati, jer je tema te bolesti kod žena nešto što me je kao čovjeka natjeralo da se protiv toga borim. Kako se 2005. godine počelo ozbiljno razmišljati o primjeni cijepiva protiv HPV – točnije onih najčešćih tipova 6, 11, 16 i 18, «Providnost» me stalno upozoravala – ne žuri!

Stoga sam odlučio, te 2005. godine susresti se nakon mnogo godina s prof.dr.med.dr.h.c.mult. Haraldom zur Hausenom. Napominjem da je prof. zur Hausen još davne 1984/85 održao predavanje u Zagrebu o značenju HPV-a u patologiji vrata maternice. To se dogodilo zahvaljujući pokojnom prof.dr.sc.Maričić Željku koji je tada bio direktor Središnjeg instituta za tumore i koji je omogućio dolazak prof. zur Hausena u Zagreb. Prije no što nastavim, moram reći da sam ponosan na prof. Maračića, jer je već onda znao procijeniti značenje prof. zur Hausena. U prilog tome ide i činjenica da je upravo zur Hausen prošle godine (2008.) dobio Nobelovu nagradu za svoja istraživanja o značenju HPV u patologiji vrata maternice. Dakle da se vratim na 2005., otputovao sam u Vancouver samo i isključivo da bih se susreo s njim. Proveli smo vrijeme u vrlo ugodnom i zanimljivom razgovoru. Tom sam mu prilikom postavio i za mene najvažnije pitanje ima li smisla nastaviti s kliničkim istraživanjima prirodnog interferona u primjeni i liječenju HPV. Njegov je odgovor bio potvrdan, točnije rekao je da se bez obzira na cjepivo koje razvijaju Merck i Glaxo, treba dalje istraživati sve vezano uz vaginalete interferona, jer će i nakon uvođenja cjepiva dolaziti do lezija cerviksa!

Kad su kod nas počela istraživanja mogućnosti liječenja HPV infekcija s prirodnim nepročišćenim interferonom?

Šooš: Prije nego Vam odgovorim na Vaše pitanje, da nisam dobio pismo prof. zur Hausena – danas ne bi razgovarali o mogućnosti liječenja HPV infekcija - već bih odavno spalio svoju memoarsku građu (čije su kopije, samo da se zna pohranjene na tri mjesta!) isključivo zbog toga, što je jedan moj prijatelj virolog, kad ih je čitao rekao: "Tebe će pobrati šleper na autocesti!".

Sad ću Vam odgovoriti. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća smatralo se da je herpes virus tip 2 odgovoran za rak vrata maternice i u tom smislu akademik Drago Ikić, tadašnji direktor Imunološkog zavoda pokrenuo je klinička istraživanja primjene interferona u liječenju herpetičnih infekcija. Obzirom da je meni ostalo u sjećanju još sa studija, da neki benigni tumori u životinja (naime papilomatoze postoje i u životinjskih vrsta) su vjerojatno, kako se već onda smatralo, uzrokovane virusom. Tako sam razmišljao, što sada? Naime, odobrena su istraživanja za herpes, a mene je kopkalo sve ono opasnije od herpesa. Zato sam odlučio, paralelno, ilegalno krenuti u istraživanja. Imao sam uvijek na umu mog velikog učitelja, pokojnog V.D. Solovjeva koji je jedno vrijeme bio predsjednik Medicinske akademije SSSR-a koji je rekao: "Sine, interferon posjeduje mnoga svojstva tako i antitumorsko djelovanje".

Mislio sam si ako virus uzrokuje tumor, onda pod utjecajem interferona tumor mora nestati. Slijedom takvog načina razmišljanja, dogovorio sam sastanak s pokojnim prof. dr. sc. Orešćanin Markom koji je tada radio u rodilištu Petrove bolnice. S njim sam se dogovorio i on je započeo tretman kondilomatoznih tvorbi genitalne regije s interferonom ugrađenim u masnu podlogu. Nakon izvjesnog vremena pitao sam ga za rezultate. Njegov odgovor je bio: "Kondilomi nestaju kao rukom odnešeni!". Jednom prilikom me nazvao da odmah dođem k njemu u rodilište. Da skratim, pokazao mi je nevinu djevojku koja je nakon nekog vremena bila izliječena. Zašto to spominjem? HPV infekcije prenose se seksualnim putem, ali mogu se prenijeti i preko ručnika, odjevnih predmeta i drugog. Konačno smo imali dokaz i za to. Uglavnom se muškarci smatraju prenosiocima infekcije, a kondom nije nikakva zaštita. Rezultati istraživanja prof. Orešćanina priopćeni su u Proc.Symposium and field trials of vaccines, copyright by the Yugoslav Academy of sciences and Art, Zagreb, 1973. godine.

Normalno da mi se nakon toga nametnulo pitanje: kako legalizirati rezultate istraživanja prof. Orešćanina?

Pozvao sam "osobu povjerenja" akademika Ikića, da mu prof. Orešćanin osobno iznese rezultate svojih istraživanja. "Osoba povjerenja" je bio liječnik, a ja veterinar. Kad smo se vraćali iz Petrove bolnice u Zavod, "osoba povjerenja" mi je rekla na uglu tadašnje Ulice socijalističke revolucije i Kraševe ulice: "Borit ću se kod direktora da se interferon ne upotrebljava za liječenje tumora!"

Međutim, na svu sreću, akademik Ikić prihvatio je sa zadovoljstvom rezultate istraživanja prof. Orešćanina.

Uz suglasnost prof.dr.sc. Maričić Željka, primarijus dr.sc. pokojni Josip Krušić započeo je istraživanja utjecaja interferona na rak vrata maternice. Što mu je bila i tema doktorske dizertacije. Neobično su važna bila istraživanja krajem sedamdesetih i akademika Đive Padovana i suradnika, koji su ispitivali primjenu rekombinantnog s jedne strane i prirodnog nepurificiranog (nepročišćenog, koji je kvalitetniji – op.a.) interferona s druge strane. Rezultati tih istraživanja govorili su u prilog prirodnom interferonu.

Što se dalje događalo?

Šooš: Ništa, akademik Ikić je otišao 1982. u mirovinu. Mislio sam si što sada? Novaca nema! Bez materijalnih sredstava nema daljnjih istraživanja!

Kako to mislite? Zar novi direktor Imunološkog nije imao sluha za nastavak istraživanja, obzirom na dotadašnje rezultate?

Šooš: Direktori su se mijenjali. Tad mi je negdje 1985/86 palo na pamet, jer nisam htio odustati, da bih trebao nešto učiniti. Obzirom da je prof. Singer već ranije započeo istraživanja mogućnosti preventive raka vrata maternice interferonom, najpametnije je bilo pronaći sredstva za taj rad. To je jedna mala anegdota. Sjetio sam se "Ina nafta plina", obzirom da se radi o poduzeću koje je bilo poznato po pomaganju raznih istraživačkih projekata. Nazvao sam tajnicu dipl.ing.Popijač Mavre, generalnog direktora i zamolio sam je uz objašnjenje o čemu želim razgovarati, za razgovor s gen. direktorom. Nazvala me nekoliko dana kasnije i rekla mi kad ću biti primljen na razgovor.

Kako sam bio prvi na redu, ujutro, ljubazno sam se pozdravio s njim, a on mi je ponudio šipkov čaj i upitao me: "Što trebate dr, Šooš. sjednite" Odgovorio sam da trebam novac za istraživanje preventive raka vrata maternice, točnije za liječenje HPV infekcija na vratu maternice. Sjećam se da je tajnica donijela vrući čaj, a ja sam u tom trenu razmišljao kako bi mi bolje "išlo" nešto oštro. No, nije mi to ponudio.

Uglavnom, generalni je srkao vrući čaj, a ja sam ga gledao. Tad je progovorio:

- Od kud ste vi Šooš?

- Iz Kloštar Ivanića. – odgovorio sam.

- Poznajete li dipl.ing.Kotarski Mihovila?

- Da. On mi je ujak.

- Dobro Šooš. Vaš ujak i ja smo se uvijek svađali, ali se nikada nismo posvađali.

- Zašto?

- Vaš ujak je štitio šume po kojima su moji dečki postavljali bušotine za vađenje nafte. Koliko trebate novaca?

- Osam milijuna dinara.

- Ne bi li pola tog novca bilo dosta?

- Taj trik znam, gdje god tražiš novce ponude ti polovicu tražene svote. Sad mi je žao da vas nisam tražio šesnaest milijuna dinara.

- Obzirom na ing. Kotarskog dao bih vam i to! Ali tražili ste 8 i neka ostane na tome.

Sve je bilo riješeno tako da nisam stigao čaj niti okusiti. Cijeli sastanak trajao je manje od pet minuta. Tim novcem započelo je kliničko istraživanje koje Vam je opisao Singer. Kako god to danas čudno zvučalo, Singer za svoja istraživanja od tog novca nije dobio niti jednog dinara. I tako sam bez obzira na direktore pronašao način financiranja.

Što se onda događalo?

Šooš: Primili smo se posla i radili! Da bi prof. Singer svoje rezultate objavio 1993. godine. (Singer Z, Šooš E, Feichter G: Treatment of cervical intraepithelial neoplasia associated with human papillomavirus by interferon vaginalettes. Radio Oncol 1993;27:321-25 op.a.), a konačni izvještaj je objavio 1997 (Gynaccol Perinatol, 1997;6,3:67-70 op.a.) Nakon toga, prof. Singer je želio nastaviti i riješiti problem u bolesnica u kojih je infekcija dalje perzistirala. Zato smo zatražili 4. ožujka 1993. da nam se omoguće daljnja istraživanja (vidi u prilogu: dopis – urudžbeni zapisnik Imunološkog, zaprimljeno pod br. 1412 op.a.). Nikada nismo dobili odgovor na našu zamolbu, tako da su istraživanja prekinuta!

Tko je odgovoran za to, jer čini mi se da je to bio "početak kraja" jedne revolucionarne metode preventive i liječenja raka vrata maternice?

Šooš: Tadašnji direktor Imunološkog zavoda akademik Zlatko Silobrčić!

Kako se Vi danas osjećate obzirom na sve ovo o čemu pričamo?

Šooš: Kako? Reći ću vam iskreno: svako cjepivo je dobro došlo, ako je dobro. Međutim, slušajući jednu raspravu na HTV o cjepivu protiv HPV-a, jedan naš poznati ginekolog je rekao da će se vrijednost cjepiva moći procijeniti za dvadeset do trideset godina. Ako je točno da cjepivo zaštićuje tek 70% cijepljenih bit će ipak onih koje će i dalje obolijevati. Da se ozbiljno pristupilo ispitivanju nakon prvih rezultata prof. Orešćanina, Singera i prim. Krušića onda se trebalo nastaviti i završiti još krajem 1977. godine. Po statistici koju nam objavljuju, od raka vrata maternice umire 100 žena godišnje u Hrvatskoj. Taj broj iznosi s današnjim danom, 22 godine kasnije, od vremena kad smo radili na lijeku i liječenju, cca 2000 umrlih žena. Usuđujem se reći: nepotrebno umrlih! Pogledajmo to matematički, u prosjeku liječenje jedne umrle žene, godišnje košta 280.000 kuna ovaj državni proračun. Da je liječena interferonskim vaginaletama njezino liječenje iznosilo bi 20.000 kuna, a što je najvažnije ostala bi živa! Znači - 260.000 kuna uzalud je potrošeno! Ako uzmemo u obzir današnju statistiku, bez interferona godišnje umire od raka vrata maternice 100 žena, a državni proračun svake je godine oštećen za cca 28 milijuna kuna. Njihovo liječenje interferonom iznosilo bi 2 milijuna. Razlika je očigledna, za taj novac mogao je već biti izgrađen novi Imunološki zavod.

Vidite li i dalje budućnost u pirodnom nepročišćenom interferonu, obzirom da se vaginalete proizvode samo sporadično?

Šooš: Istina je da kraj toliko bačenog novca, jednostavno ne možemo pronaći sredstva za nastavak laboratorijskih istraživanja. Ali ostaju činjenice i dokazi koji su do sada pokazali da je prirodnom nepročišćenom interferonu pod utjecajem ekstrakta holocenskih minerala moguće povisiti antivirusnu i antitumorsku aktivnost tri do četiri puta. Istovremeno, kod pročišćenog prirodnog interferona ta je aktivnost nezantno povišena, dok rekombinantni interferon ne pokazuje nikakvo povećanje spomenutih aktivnosti. Ti spomenuti rezultati nas obavezuju da ispitamo mogućnost njihove praktične terapijske vrijednosti, za što danas kao što vidimo - nedostaju sredstva – nedostaje novac!

Spomenuta istraživanja su provedena u Zavodu za mikrobiologiju Medicinskog fakulteta u Ljubljani, a vodio ih je doc.dr.sc. Bratko Filipič uz suradnju prof.dr.sc. Hrvoja Mazije i doc.dr.sc. Eugena – mene! (rad je prihvaćen za tisak u Vet. arhivu op.a.) Svime ovime što sam vam iznio, njegova je budućnost zagarantirana, jer budite sigurni nikada nitko genetskim manipulacijama neće moći "iskonstruirati" preparat interferona koji bi imao terapijsku vrijednost prirodnog nepročišćenog. U konačnici to je vrlo lijepo iznio i finski znanstvenik prof.dr.sc. Cari Cantell već odavno: « ...Neki kažu da je naš interferon zastario i da više nije potreban iako se on još uvijek upotrebljava. Naš je cilj da usporedimo prirodnu mješavinu s rekombinantnim interferonom. Ako rezultati budu jednaki, neće biti nikakve budućnosti za prirodne interferone. Međutim, ako se pokaže da je prirodna smjesa djelotvornija (što i je), bit će zadatak farmaceutskih kompanija da pronađu uzrok toj razlici. Postoji nekoliko mogućnosti – moguće je da postoji neki minorni subtip koji je prisutan u malim količinama u prirodnom interferonu alfa, ili možda postoji aditivno ili sinergističko djelovanje između raznih subtipova interferona, a možda čak postoji i neki drugi ne-inteferonski dio u pripravku prirodnog interferona. Bez obzira na veću efektivnost takav preparat ne smije biti odbačen prije nego se temeljito ispitaju njegovi potencijali. Pitam se, zašto postoji tako mnogo različitih subtipova prirodnog interferona alfa? Jedna bi mogućnost bila da je to samo rastrošnost prirode i da oni uistinu nisu potrebni. Druga mogućnost je da svaki od njih ima specifičnu funkciju i ja sam sklon vjerovati u potonje.

Obzirom na sve rečeno, svjedoci smo i "haranja" svinjske gripe svijetom, a prirodni interferon je neobično važno terapijsko sredstvo, jer se cijepivo protiv gripe ne može napraviti za kratko vrijeme. Već sad se navodno javlja manjak istoga u SAD-u. Obzirom na mutacije virusa – prirodni interferon bi uvijek trebali imati u rezervi. Moguće ga je unaprijed pripremiti u ogromnim količinama, jer u suhom stanju može se čuvati preko dvadeset godina na odgovarajućoj temperaturi. I na kraju, želim se zahvaliti mojim bivšim suradnicima gđi.Lončar Ljubici, gospodi Zmiš Mariju i Šimac Zdenku, na više nego pouzdanoj suradnji i strpljenju, obzirom da me u laboratoriju često nije bilo, a pogotovo u vrijeme Domovinskog rata.

Po svemu što vidimo, na žalost moram konstatirati da se sve što se s bolestima i cijepivima događa, može na koncu nazvati i jednim drugim imenom, a ne samo genocidom nad ženama. Točnije bi bilo – demografskim slomom Evrope!

Obzirom da se ništa vezano uz ovo ne poduzima, ponekad mi dođe da s nikim više ne progovorim o interferonu.

O svemu ovome i dalje govorim, jer se stalno pitam: zar je sve bilo uzalud i na štetu hrvatskih poreznih obveznika?

Ovim bih trebala završiti razgovor, ali ne mogu ne zapitati se i ja:

- zašto nitko nije nastavio s paralelnim ispitivanjima prirodnog i rekombinantnog interferona. Posebice jer se isključivo rekombinanti danas primjenjuje, bez obzira što je kako je prošlog puta rečeno - "biološki mrtvac"!

- postoji li među nama liječnik, znanstvenik, bilo tko dovoljno mlad, ambiciozan, dovoljno profesionalan i dovoljno čovjek da nastavi ono čemu su ovi ljudi posvetili svoj život? Očigledno je da se radi o načinima liječenja koji su i više nego uspiješni?!!!

- i na koncu posljednje - na koje nikada nećemo dobiti odgovor: zašto se sve ovo dogodilo?

Odgovora nema, sretno Vam cijepljenje!

Tamara Vrančić Sokač, [You must be registered and logged in to see this link.]
Admin
Admin

Broj postova : 1238
Join date : 03.12.2009

http://www.anilas.net

[Vrh] Go down

[Vrh]

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.