Gallery


Podijeli na Fejsu
Podijeli
Keywords


Rak grlića maternice (prevencija, simptomi, dijagnoza i liječenje)

Go down

Rak grlića maternice (prevencija, simptomi, dijagnoza i liječenje)

Postaj by Admin on 20/01/10, 12:24 pm

Uvod

Svake godine oko 15000 žena u SAD sazna da ima karcinom cerviksa. Ovaj će vam tekst Nacionalnog instituta za karcinom (NCI) pružiti važne informacije o karcinomu cerviksa i o nekim čimbenicima koji mogu dovesti do te bolesti. Naći ćete podatke o prevenciji, simptomima, dijagnozi i liječenju. Ova brošura također sadrži informacije koje će vam pomoći ukoliko se vi osobno ili netko koga vi poznajete susretnete s karcinomom cerviksa.


Naši materijali ne mogu odgovoriti na sva vaša pitanja o karcinomu cerviksa. Oni ne mogu zamijeniti razgovor sa liječnicima, sestrama i drugim članovima liječničkog tima, ali će vam naše informacije pomoći u tim razgovorima.

Cerviks
Cerviks je donji suženi dio uterusa (maternice). Uterus je šuplji kruškoliki organ, smješten u ženinom donjem abdomenu između mjehura i rektuma. Cerviks čini kanal koji se otvara u vaginu (rodnicu), koja vodi van iz tijela.

Što je karcinom
Karcinom (rak) je skupina koju čini više od sto različitih bolesti. Sve one zahvaćaju osnovne jedinice tijela - stanicu. Karcinom nastaje kad stanica postane abnormalna i dijeli se bez kontrole ili reda.

Slično drugim organima u tijelu i cerviks je građen od više tipova stanica. Normalno, stanice se dijele da stvore više stanica samo kad je to tijelu potrebno. Taj pravilni proces pomaže održavanju našeg zdravlja.

Ako se stanice počinju dijeliti kada to tijelu nije potrebno, formira se tkivna masa. Ta masa viška tkiva nazvana rast ili tumor može biti benigna (dobroćudna) ili maligna (zloćudna).



Slika pokazuje uterus, cerviks i druge dijelove ženskog reproduktivnog trakta.

Preuzeto s www.cancer.gov

ˇ Benigni tumori nisu karcinom. Oni se obično mogu odstraniti i u većini slučajeva se ne vraćaju. Najvažnije, stanice benignih tumora se ne šire u druge dijelove tijela. Benigni tumori ne ugrožavaju život. Polipi, ciste i genitalne bradavice su tipovi benignog rasta na cerviksu.

ˇ Maligni tumori su karcinom. Karcinomske stanice mogu invadirati i oštetiti tkiva i organe uz tumor. Karcinomske stanice mogu izaći izvan malignog tumora i ući u limfni sistem ili u krvni optok. Na taj se način karcinomske stanice iz cerviksa mogu širiti na druge dijelove tijela kao što su regionalni limfni čvorovi, rektum, mjehur, kosti kralježnice i pluća. Širenje karcinoma se naziva metastaza.

Karcinom cerviksa se može zvati i cervikalni karcinom po dijelu tijela u kome nastaje. Karcinomi cerviksa se mogu zvati i po tipu stanica iz kojih nastaju. Većina cervikalnih karcinoma su karcinomi pločastih stanica. Pločaste stanice su tanke ispružene stanice koje čine površinu cerviksa.

Kad se karcinomske stanice šire u druge dijelove tijela, novi tumori imaju isti izgled abnormalnih stanica i isto ime kao i originalni (primarni) karcinom. Na primjer, ako se cervikalni karcinom proširio na kosti, karcinomske stanice u kostima su cervikalne karcinomske stanice. Bolest se naziva metastatski cervikalni karcinom (to nije karcinom kosti).

NAPOMENA: karcinom cerviksa se razlikuje od karcinoma koji nastaju u drugim dijelovima uterusa i zahtjeva drugačiji tretman. Najčešći tip karcinoma uterusa nastaje u endometriju; to je epitel koji oblaže unutrašnjost tog organa. Endometralni karcinom je opisan u brošuri "Što moram znati o karcinomu uterusa?"



Prekancerozna stanja i karcinom cerviksa

Stanice na površini cerviksa ponekad izgledaju abnormalno, ali ne kancerozno. Znanstvenici vjeruju da su neke abnormalne promjene u stanicama cerviksa prvi korak u seriji blagih promjena koje mogu nakon više godina dovesti do karcinoma. To znači da su neke abnormalne promjene prekanceroze; s vremenom one mogu postati karcinom.

Liječnici su tijekom godina koristili različite nazive da opišu abnormalne promjene u stanicama na površini cerviksa. Naziv koji se danas koristi je skvamozna intraepitelna lezija (SIL). (Riječ lezija se odnosi na područje abnormalnog tkiva; intraepitelna podrazumijeva da su abnormalne stanice prisutne samo u površnom sloju stanica). Promjene u tim stanicama se mogu podijeliti u dvije kategorije:

ˇ SIL niskog stupnja (low-grade SIL) se odnosi na rane promjene u veličini, obliku i broju stanica koje čine površinu cerviksa. Neke low-grade lezije same od sebe nestaju. Druge međutim s vremenom, mogu postati veće ili više abnormalne stvarajući high-grade leziju. Prekancerozne low-grade lezije se mogu zvati i laka dysplasia ili cervikalna intraepitelna neoplazija 1 (CIN 1). Takve rane promjene u cerviksu najčešće nastaju u žena između 25 i 35 godina ali se mogu naći i u drugim dobnim skupinama.

ˇ SIL visokog stupnja (high-grade SIL) podrazumijeva da postoji veći broj prekanceroznih stanica; one se jako razlikuju od normalnih stanica. Slično low-grade SIL, te prekancerozne promjene zahvaćaju samo stanice na površini cerviksa. Te stanice ne postaju kancerozne i ne invadiraju u dublje slojeve cerviksa kroz više mjeseci, možda i godina. High-grade lezije se mogu zvati i srednja ili teška dysplasia, CIN 2 ili 3 ili carcinoma in situ. One nastaju najčešće u žena između 30 i 40 godina, ali mogu nastati i u svim drugim dobnim skupinama.

Ako se abnormalne stanice šire dublje u cerviks ili u druga tkiva ili organe, bolest se naziva cervikalni karcinom ili invazivni cervikalni karcinom. Najčešće nastaje u žena iznad 40-te godine.


Rana detekcija

Ukoliko sve žene idu redovito na ginekološke preglede i PAPA test (Papa test), većina će se prekanceroznih promjena otkriti i izliječiti prije nego li se razvije karcinom. Na taj se način može prevenirati većina invazivnih karcinoma. Svaki invazvini karcinom koji je već nastao, vrlo vjerojatno će se otkriti u ranom, izlječivom stadiju.

Kod zdjeličnog pregleda ginekolog pregledava uterus, vaginu, jajnike, jajovode, mjehur i rektum. Liječnik pregledom otkriva abnormalnosti u obliku ili veličini tih organa. Spekulum se koristi da se proširi vagina kako bi liječnik mogao vidjeti gornji dio vagine i cerviks.

Papa test je jednostavan, bezbolan test za otkrivanje abnormalnih stanica sa cerviksa i oko njega. Test se uzima izvan menstruacije; najbolje je vrijeme između 10. i 20. dana ciklusa. Otprilike dva dana prije uzimanja PAPA testa treba izbjegavati ispiranje ili upotrebu spermicidnih pjena, krema ili želea ili vaginalnih lijekova (osim ako ih je preporučio liječnik), koje mogu isprati ili sakriti sve abnormalne stanice.

Papa test se može učiniti u ambulanti ili u bolnici. Drvena spatula i/ili mala četkica se koriste za uzimanje uzorka stanica cerviksa i gornjeg dijela vagine. Stanice se razmažu na predmetno staklo koje se šalje u citološki laboratorij na pregled.

Način pisanja Papa nalaza se je mijenjao. Najnoviji način je Bethesda sistem. Promjene se upisuju kao low-grade (niski stupanj) ili high-grade (visoki stupanj) SIL (skvamozna intraepitelna lezija). Većina liječnika vjeruje da je Bethesda sistem korisniji nego stariji sistem koji je koristio brojeve za označavanje nalaza od I do V (u skupini I stanice u uzorku su normalne, dok se grupa V odnosi na invazivni karcinom). Žene moraju pitati svojeg liječnika da im objasni koji je sistem korišten kod njihovog PAPA testa.

Žene moraju ići na redovite ginekološke preglede i Papa test ukoliko su spolno aktivne ili su starije od 18 godina. Žene koje imaju povećani rizik za nastanak karcinoma cerviksa moraju se osobito pažljivo pratiti u skladu sa preporukom liječnika (Za objašnjenje rizičnih faktora za cervikalni karcinom pogledati dio uzroci i prevencija). Žene koje su imale histerektomiju (kirurški odstranjen uterus uključujući i cerviks) se moraju dogovoriti sa svojim liječnikom o ritmu zdjeličnih pregleda i Papa testova.

Simptomi

Prekancerozne promjene cerviksa su obično bezbolne. Ustvari, one ne izazivaju nikakve simptome i ne mogu se otkriti bez kliničkog pregleda zdjelice i Papa testa.

Simptomi se obično ne javljaju sve dok abnormalne cervikalne stanice ne postanu kancerozne i ne invadiraju okolno tkivo. Kad se to dogodi, najčešći simptom je abnormalno krvarenje. Krvarenje može početi i prestati između regularnog menstruacijskog ciklusa, ili se može javiti nakon spolnog odnosa, ispiranja ili ginekološkog pregleda. Menstrualno krvarenje može trajati duže i može biti jače nego obično. Krvarenje nakon menopauze također može biti simptom cervikalnog karcinoma. Pojačani vaginalni iscjedak je drugi simptom cervikalnog karcinoma.

Navedene simptome može izazvati karcinom, ali i drugi poremećaji. Samo liječnik može odrediti njihov pravi razlog. Zbog toga je važno da se žene jave liječniku ako imaju bilo koji od tih simptoma.

Dijagnoza
Ginekološki pregled i Papa test će omogućiti da liječnik otkrije abnormalne promjene na cerviksu. Ako ti pregledi pokažu da je prisutna infekcija, liječnik će prvo liječiti infekciju, a zatim ponoviti Papa test. Ako pak Papa test ukazuje na nešto drugo, a ne na infekciju, liječnik može ponoviti Papa test ili učiniti i dodatne testove da se problem razjasni.


Kolposkopija je raširena metoda pregleda cerviksa kojom se traže abnormalna područja. Liječnik prvo premaže cerviks sa otopinom octene kiseline, a zatim upotrebljava instrument sličan mikroskopu (zvan kolposkop) kojim može temeljito pregledati cerviks. Liječnik zatim može premazati cerviks otopinom joda (postupak se naziva Schiller test). Zdrave stanice izgledaju smeđe, dok su abnormalne bijele ili žute. Taj se postupak može učiniti u ambulanti.

Liječnik može odstraniti i malu količinu cervikalnog tkiva koju će pregledati patolog. Taj se postupak naziva biopsija. Kod jednog tipa biopsije liječnik koristi instrument za otkidanje malih komadića cervikalnog tkiva. Druga metoda koja se koristi za biopsiju je tzv. elektorkirurški ekscisioni postupak (LEEP). Kod tog postupka liječnik koristi električnu žičanu omču da odreže tanki okrugli komadić tkiva. Opisane biopsije se mogu učiniti u ambulanti koristeći lokalnu anesteziju.

Liječnik može željeti pregledati i unutrašnje područje cerviksa koje se ne može vidjeti tijekom kolposkopije. Kod postupka zvanog endocervikalna kiretaža liječnik koristeći kiretu (mali instrument sličan žlici) struže tkivo s unutrašnjeg cervikalnog otvora.

Postupci za dobivanje tkiva mogu uzrokovati neznatno krvarenje ili iscjedak druge vrste. Međutim, cijeljenje je obično vrlo brzo. Žene također mogu osjetiti i bol poput one kod menstrualnog krvarenja, koja se može ublažiti lijekovima.

Ti testovi ne mogu sa sigurnošću pokazati da li su abnormalne stanice prisutne samo na površini cerviksa. U tom slučaju liječnik može odstraniti veći uzorak tkiva u obliku konusa. Taj postupak nazvan konizacija ili konusna biopsija će omogućiti patologu da vidi da li su abnormalne stanice invadirale tkivo ispod površine cerviksa. Konizacija može biti i definitivno liječenje prekanceroznih lezija, ukoliko je cijelo abnormalno područje odstranjeno. Sam postupak zahtijeva lokalnu ili opću anesteziju i može se učiniti u ambulanti ili u bolnici.

U malobrojnim slučajevima može biti nejasno da li su abnormalan PAPA test ili simptomi u žene izazvani promjenama u cerviksu ili u endometriju (endometrij je pokrov unutrašnjosti uterusa). U takvoj situaciji liječnik može učiniti dilataciju i kiretažu. Liječnik širi cervikalni otvor i uporabom kirete struže tkivo sa površine uterusa kao i iz cervikalnog kanala. Slično kao kod konizacije i kod ovog je postupka potrebna lokalna ili opća anestezija i može se učiniti u ambulanti ili u bolnici.

Liječenje prekanceroznih stanja
Liječenje prekanceroznih lezija cerviksa ovisi o brojnim faktorima. Ti faktori uključuju težinu lezije (low ili high-grade), želju za rađanjem, dob i zdravstveno stanje pacijentice te izbor žene i njezinog liječnika. Žene sa low-grade lezijom ne moraju imati nikakvo liječenje, osobito ako je abnormalno područje u cijelosti odstranjeno tijekom biopsije, ali se moraju redovito pratiti Papa testom i ginekološkim pregledom. Kada je prekanceroznu leziju potrebno liječiti, liječnik može koristiti kriokirurgiju-smrzavanje, kauterizaciju -paljenje, nazvano i dijatermija, ili laserska kirurgija da se uništi abnormalno područje bez oštećenja okolnog zdravog tkiva. Liječnik abnormalno tkivo može odstraniti i LEEP ili konizacijom. Tretman prekanceroznih lezija može izazvati grčeve ili drugačiju bol, krvarenje ili vodenasti iscjedak.

U nekim je slučajevima potrebno učiniti histerektomiju, osobito onda ako se abnormalne stanice nađu izvan otvora cerviksa. Ta se operaciju preporuča najviše onda ako žena ne želi više imati djece.

Liječenje karcinoma cerviksa

Stupnjevanje (staging)


Izbor liječenja cervikalnog karcinoma ovisi o lokalizaciji i veličini tumora, stadiju (proširenosti) bolesti, starosti žene i općem zdravstvenom stanju, te o drugim faktorima.

Stupnjevanje (Staging) je oprezan pokušaj određivanja da li se karcinom proširio, a ako je, koje dijelove tijela je zahvatio. Obično se uključuju pregled krvi i urina. Liječnik može procjenu izvršiti i u operacionoj dvorani pod anestezijom. Tijekom tog pregleda liječnik može učiniti i postupak nazvan cistoskopija i proktosigmoidoskopija. Kod cistoskopije liječnik pregledava unutrašnjost mokraćnog mjehura s tankim svjetlećim instrumentom. Proktosigmoidoskopija je postupak u kom se sa instrumentom koji sadrži svjetlo pregledava rektum i donji dio debelog crijeva. Zbog toga što se cervikalni karcinom može proširiti na mokraćni mjehur, rektum, limfne čvorove ili pluća, liječnik može tražiti rentgen ili drugačiji pregled tih područja. Na primjer, ženi se mogu serijski rentgenološki pregledati bubrezi i mjehur što se naziva intravenozni pijelogram (IVP). Liječnik može također pregledati crijeva i rektum upotrebom barijeve kaše. Pregled limfnih čvorova koji mogu biti povećani zbog toga što sadrže karcinomske stanice, liječnik može pregledati sa CT-om, ili CAT-skenom. To je serija rentgenoloških pregleda koji se učine zajedno sa kompjuterom da se dobije detaljna slika područja unutar tijela. Drugi postupci koji se mogu koristiti za pregled organa unutar tijela su ultrazvuk i MRI.

Traženje drugog mišljenja

Prije početka liječenja, pacijent može tražiti da i drugi patolog postavi dijagnozu, a drugi specijalist da napravi plan liječenja. Neka osiguravajuća društva zahtijevaju drugo mišljenje; osiguranje pokriva drugo mišljenje ukoliko ga pacijent traži. Dok se ne dogovori drugi pregled može proći jedan do dva tjedna. Ta kratka odgoda ne smanjuje šansu za uspješno liječenje.


Priprema za liječenje

Većina žena s cervikalnim karcinomom želi naučiti sve o svojoj bolesti i izboru liječenja tako da mogu aktivno sudjelovati u izboru svoga liječenja. U tome joj mogu pomoći liječnici i drugo medicinsko osoblje.

Kad se osobi postavi dijagnoza karcinoma, šok i stres su prirodne reakcije. U takvom stanju pacijent često zaboravi što sve želi pitati liječnika. Često pomaže sastavljanje liste pitanja. Da se zapamte odgovori liječnika, pacijenti ih mogu zapisati u notes ili ih mogu snimiti na vrpcu. Neki će pacijenti željeti da kod razgovora budu prisutni i članovi obitelji ili prijatelji, koji će sudjelovati u raspravi, pisati bilješke ili postavljati pitanja.

Pacijenti ne moraju pitati sve odjednom, a mogu i zaboraviti odgovore. Soga moraju imati još jednu priliku da im liječnik objasni sve što ih zanima, odnosno da im da dodatne informacije.

Ovdje su nabrojana neka od pitanja koja žena s cervikalnim karcinomom može postaviti svom liječniku prije nego što započne liječenje:


ˇ U kojem je stadiju je moja bolest?

ˇ Koji je način liječenja prikladan za mene? Što bi mi vi preporučili? Zašto?

ˇ Kakve su šanse da će liječenje biti uspješno?

ˇ Da li će kliničko ispitivanje biti za mene primjereno?

ˇ Koji su rizici i moguće nuspojave pojedinog liječenja?

ˇ Koliko dugo će trajati liječenje?

ˇ Da li će liječenje utjecati na normalne aktivnosti?

ˇ Koliko će liječenje koštati?

ˇ Što je vjerojatno da će se dogoditi bez liječenja?

ˇ Koliko često ću morati dolaziti na preglede?

Metode liječenja

Liječenje cervikalnog karcinoma najčešće obuhvaća operaciju i radijacijsku terapiju. Ponekad se koriste kemoterapija ili biološka terapija. Pacijenta često liječi cijeli tim specijalista. On može uključiti i ginekološkog onkologa i radijacionog onkologa. Liječnici se mogu odlučiti za upotrebu jedne metode liječenja ili za kombinaciju više metoda. Neki pacijenti sudjeluju u kliničkim ispitivanjima nove metode liječenja. Te se studije poduzimaju u cilju poboljša liječenja karcinoma.

Operacija je lokalna terapija za odstranjenja abnormalnog tkiva u ili oko cerviksa. Ukoliko se karcinom nalazi samo na površini cerviksa, liječnik može uništiti karcinomske stanice na sličan način kao kod liječenja prekanceroznih lezija. Ukoliko je bolest zahvatila dublje slojeve cerviksa, ali se nije proširila izvan cerviksa, liječnik može operativno odstraniti tumor, ali može ostaviti uterus i jajnike. U drugim je slučajevima ženi potrebno učiniti histerektomiju ili ona može izabrati tu operaciju, osobito ako više ne planira imati djece. Kod tog postupka liječnik odstranjuje cijeli uterus uključujući i cerviks; ponekad se odstranjuju i jajnici i jajovodi. Uz to liječnik može odstraniti limfne čvorove uz uterus da bi odredio da li se karcinom proširio do tih organa.

Ovdje su neka od pitanja koja žena može postaviti liječniku prije operacije:

ˇ Koakva će to operacija biti?

ˇ Kako ću se osjećati nakon operacije?

ˇ Ukoliko budem imala bolove, kako ćete mi pomoći?

ˇ Kad se mogu vratiti svojim normalnim aktivnostima?

ˇ Kako će liječenje utjecati na moj seksualni život?

Radijacijska terapija (zvana i radioterapija) koristi visoko-energetske zrake koje oštećuju karcinomske stanice i zaustavljaju njihov rast. Slično operaciji i radijacijska terapija je lokalna terapija jer djeluje na karcinomske stanice samo u zračenom području. Radijacija može doći iz velikog aparata (vanjska radijacija) ili iz radioaktivnih materijala smještenih direktno u cerviks (implant radijacija). Nekim pacijentima je potrebno dati oba tipa radijacijske terapije.

Žene kojima je potrebna vanjska radijacijska terapija dolaze u bolnicu ili kliniku svaki dan na tretman. Tretman obično traje pet dana tjedno kroz pet do šest tjedana. Na kraju terapije, na mjesto tumora se često aplicira još jedna ekstra doza za pojačanje učinka.

Za unutarnju ili implant radijaciju, se kapsule koje sadrže radioaktivni materijal smjeste direktno u cerviks. Implant otpušta zrake koje ubijaju karcinomske stanice tumora, a štede okolno zdravo tkivo. Obično ostaju u cerviksu jedan do tri dana, a liječenje se može ponoviti više puta unutar jedanog do dva tjedna. Sve dok su implantati smješteni u cerviksu pacijentica ostaje u bolnici.

Ovdje su neka od pitanja koje žena može postaviti liječniku prije radijacijske terapije:

ˇ Koji je cilj ovakvog liječenja?

ˇ Kako će se radijacija primijeniti?

ˇ Koliko dugo će ona trajati?

ˇ Kako ću se ja osjećati tijekom terapije?

ˇ Što ja moram raditi da bi se zaštitila tijekom terapije?

ˇ Kada mogu nastaviti sa normalnim aktivnostima?

ˇ Kako će ovaj tretman djelovati na moj seksualni život?

Kemoterapija je korištenje lijekova koji ubijaju karcinomske stanice. Najčešće se primjenjuje kad se cervikalni karcinom raširio u druge dijelove tijela. Liječnik može koristiti jedan lijek ili kombinaciju nekoliko lijekova.

Antikancerozni lijekovi koji se koriste za liječenje cervkalnog karcinoma mogu se dati injekciono u venu ili kroz usta. Bilo koji način kemoterapije je sistemski tretman, što podrazumijeva da lijek teče kroz tijelo krvotokom.

Kemoterapija se daje u ciklusima: iza perioda liječenja slijedi period oporavka, zatim ponovo liječenje i tako redom. Većina pacijenata tijekom kemoterapije ne mora biti hospitalizirana, međutim neki moraju ostati u bolnici tijekom cijelog tretmana.

Ovo su neka od pitanja koja žena može postaviti liječniku prije početka kemoterapije:

ˇ Koji je cilj ovog liječenja?

ˇ Koje lijekove ću dobitii?

ˇ Imaju li lijekovi nuspojave? Kako ih prevenirati i ublažiti?

ˇ Koliko dugo će liječenje trajati?

Biološka terapija je liječenje pri kojem se koriste supstance koje poboljšavaju imuni odgovor tijela u borbi protiv bolesti. Može se upotrijebiti za liječenje karcinoma koji se raširio iz cerviksa na druge dijelove tijela. Interferon je najčešći oblik biološke terapije za ovu bolest; može se koristiti u kombinaciji sa kemoterapijom. Većina pacijenata koji primaju interferon se liječe kao vanjski pacijenti.

Klinička ispitivanja

Neke se žene s cervikalnim karcinomom liječe u okviru kliničkih ispitivanja. Liječnici provode klinička ispitivanja da ustanove je li novi novi način liječenja siguran i efektivan, te da odgovore na druga znanstvena pitanja. Pacijenti koji sudjeluju u tim ispitivanjima mogu biti prvi koji primaju lijekove za koje se pokazalo da su efektivni u laboratorijskim ispitivanjima. Neki pacijenti mogu primati nove lijekove, dok se kod drugih primjenjuje standardno liječenje. Na taj način liječnici mogu usporediti različitu terapiju. Pacijenti koji sudjeluju u ispitivanjima daju značajan doprinos medicinskoj znanosti i prvi imaju šansu da se okoriste poboljšanim metodama liječenja.

U tijeku su klinička ispitivanja novih načina liječenja cervikalnog karcinoma. Liječnici proučavaju nove tipove i raspored radijacijske terapije. Oni također proučavaju nove lijekove, kombinaciju lijekova i kombinacije različitih načina liječenja.

Nuspojave liječenja

Efekte liječenja je teško ograničiti tako da se razaraju ili odstranjuju samo karcinomske stanice. Zbog toga što liječenje oštećuje i zdrave stanice i tkiva, ono često izaziva neželjene nuspojave.

Nuspojave ovise uglavnom o tipu i opsegu liječenja. Osim toga, svaki pacijent različito reagira. Liječnici i sestre mogu objasniti moguće nuspojave liječenja, te pomoći u njihovom odstranjivanju odnosno ublažavanju. Važno je liječnika upozoriti da nuspojave postoje.

Operacija

Metode odstranjenja ili uništenja malih karcinoma na površini cerviksa su slične onima koji se koriste za liječenje prekanceroznih lezija. Liječenje može izazvati grčeve ili drugačiju bol, krvarenje ili vodenasti iscjedak.

Glavna operacija je histerektomija. Unutar nekoliko dana iza operacije žena može osjećati bol u donjem dijelu trbuha. Liječnik može ordinirati lijekove za uklanjanje bola. Žena može imati i problema s pražnjenjenjem mokraćnog mjehura i tada je potrebno uvesti kateter u mjehur da se urin drenira kroz nekoliko dana iza operacije. Žena također može imati problema s peristaltikom odnosno pokretanjem crijeva. Neko vrijeme iza operacije treba ograničiti aktivnosti dok ne završi cijeljenje. Normalne aktivnosti, uključujući i seksualne odnose, obično su moguće nakon 4-8 tjedana.

Žene kojima je odstranjen uterus više neće imati menstrualne periode. Međutim, seksualni nagon i mogućnost spolnih odnosa su nepromijenjeni. Mnoge žene nakon operacije imaju emotivnih problema. Može se promijeniti pogled na vlastitu seksualnost i može se osjetiti gubitak emocija zbog nesposobnosti imanja djece. U to je vrijeme važno puno razumijevanje partnera. Žena želi o svojim problemima razgovarati sa svojim liječnikom, sestrom, socijalnim radnikom ili s nekim od klega.

Radijacijska terapija

Pacijenti će se tijekom radijacijske terapije osjećati vrlo umorni, osobito u zadnjim tjednima liječenja. Važno je odmaranje, ali liječnici obično preporučuju pacijentima da izdrže i ostaju aktivni koliko god to mogu.

Kod vanjskog zračenja je čest gubitak kose, a u tretiranom području je koža crvena, suha, osjetljiva i svrbi, a može biti trajno tamnija ili brončane boje. Kad god je moguće to područje kože treba biti izloženo zraku, ali zaštićeno od sunca. Treba izbjegavati grubu odjeću koja trlja tretirano područje. Pacijentima treba pokazati kako čistiti zahvaćeno područje. Ne smiju upotrebljavati bilo kakav losion ili kremu za kožu bez preporuke liječnika.

Žene ne trebaju imati seksualni odnos tijekom radijacijske terapije ili dok imaju smješten radijacijski implantat. Međutim, većina žena može imati seksualne odnose nekoliko tjedana nakon terapije Ponekad, nakon radijacijskog liječenja vagina može biti sužena i manje fleksibilna i odnos može biti bolan. Pacijente treba naučiti kako koristiti dilatator kao i vodene lubrikante koji će pomoći da se ti problemi smanje.

Pacijenti koji primaju vanjsku ili unutrašnju radijacijsku terapiju mogu imati proljeve i česte smetnje pri mokrenju. Liječnik može pomoći savjetima ili lijekovima da se ti problemi ublaže.

Kemoterapija

Nuspojave kemoterapije uglavnom ovise o lijekovima i dozama koje pacijent prima. Uz to, kao i kod drugih tipova liječenja, nuspojave variraju od osobe do osobe. Općenito, antikancerozni lijekovi djeluju na stanice koje se brzo dijele. To uključuje krvne stanice koje se bore protiv infekcije, pomažu zgrušavanju krvi ili nose kisik u sve dijelove tijela. Kad su antikanceroznim sredstvima oštećene krvne stanice, pacijenti su podložni infekcijama, lako dobivaju krvne podljeve ili krvare i umorniji su. Stanice korijena kose i stanice pokrova probavnog trakta se također brzo dijele. Dok kemoterapija djeluje na te stanice pacijenti mogu izgubiti kosu i mogu imati druge nuspojave kao što su smanjen apetit, mučnina, povraćanje ili sor u ustima. Liječnik mora dati lijekove koji će pomoći kod tih nuspojava. Nuspojave postepeno slabe tijekom perioda oporavka između liječenja ili nakon što je liječenje završeno.

Biološka terapija

Nuspojave izazvane biološkom terapijom variraju ovisno o tipu liječenja. Ona može izazvati simptome slične gripi, kao što su zimica, temperatura, bolovi u mišićima, slabost, gubitak apetita, mučnina, povraćanje i proljev. Ponekad pacijenti mogu dobiti osip, lako mogu krvariti ili dobivati modrice. Ti problemi mogu biti teški, ali postepeno se smanjuju nakon prestanka tretmana.

Prehrana kanceroznih pacijenata

Nekim pacijentima je tijekom karcinomske terapije teško jesti. Oni mogu izgubiti apetit. Uz gubitak apetita, nuspojave liječenja kao što su mučnina, povraćanje ili sor u ustima, mogu prehranu otežati. Nekim je pacijentima promijenjen okus, a neki ne mogu jesti kad su umorni ili kad im je neudobno.

Dobra prehrana tijekom liječenja karcinoma podrazumijeva dovoljno kalorija i proteina koja će prevenirati gubitak težine i vratiti snagu. Pacijenti koji dobro jedu često se osjećaju bolje i imaju više energije. To im pomaže da lakše prebrode neželjene nuspojave.

Liječnici, sestre i dijatetičari mogu preporučiti zdravu prehranu tijekom liječenja karcinoma.

Praćenje pacijenta

Za svaku ženu koja je liječila prekancerozne promjene ili karcinom cerviksa su vrlo važni redovni kontrolni pregledi koji uključuju ginekološki pregled, PAPA test i druge laboratorijske analize. Liječnik će te preglede i testove učiniti često, kroz više godina da uoči i prepozna bilo koji znak povrata bolesti. Liječenje karcinoma može izazvati nuspojave i mnogo godina kasnije. Zbog tog razloga pacijenti moraju nastaviti redovite kontrole i upozoriti na pojavu bilo kojeg zdravstvenog problema.

Potpora pacijentima s karcinomom

Nije lako živjeti sa ozbiljnom bolesti. Kancerozni pacijenti i oni koji se o njima brinu nailaze na mnoge probleme i izazove. Rješavanje tih problema često je lakše kad ljudi imaju pomoćne informacije i servise koji im pomažu.

Kancerozni pacijenti mogu biti zabrinuti glede zadržavanja svoga posla, uzdržavanja obitelji, održavanja svakodnevnih aktivnosti i stupanja u nove veze. Česte su brige oko pregleda, liječenja, boravka u bolnici i medicinskih računa. Liječnici, sestre i drugi zdravstveni radnici mogu odgovoriti na pitanja u vezi liječenja, rada ili drugih aktivnosti. Kontakt sa socijalnim radnikom, savjetnikom ili članom klera može pomoći pacijentu koji želi razgovarati o svojim osjećajima ili o svojim brigama.

Prijatelji i rođaci mogu biti velika pomoć. Mnogim pacijentima pomaže razgovor sa drugim ljudima koji imaju karcinom. Kancerozni pacijenti često se zajedno druže u grupama kojima se podupiru, dijele svoje brige i uče o svim važnim činjenicama u vezi karcinoma i njegovog liječenja. Važno je imati na umu da je svaki pacijent različit. Liječenje i način života s karcinomom koji je koristan za jednu osobu ne mora biti dobar za drugu, iako svaki od njih može imati isti karcinom. Korisno je da i prijatelji i članovi obitelji razgovaraju sa liječnikom.

Često socijalni radnik još u bolnici može uputiti na grupu koja će pružiti pomoć u rehabilitaciji, emotivnu potporu, financijsku pomoć, transport ili pomoć u kući. Npr. američko kancerološko udruženje ima više servisa za pacijente i njihove obitelji. Oni također nude više besplatnih priručnika uključujući jedan o seksualnosti i karcinomu.

Što nosi budućnost

Prognoza za žene sa prekanceroznim promjenama cerviksa ili sa vrlo ranim karcinomom cerviksa je odlična; skoro svi pacijenti s tim stanjima se mogu izliječiti. Istraživači nastavljaju raditi na pronalaženju novih i boljih načina liječenja invazivnog karcinoma.

Naravno da su pacijenti i njihova obitelj zabrinuti u vezi budućnosti. Ponekad pacijenti koriste statistiku da stvore sliku o svojim šansama za izlječenje. Važno je zapamtiti da je statistika prosjek baziran na velikom broju pacijenata. Na osnovu toga se ne može predvidjeti što će se dogoditi s pojedinačnom ženom, budući nema dva jednaka pacijenta. Liječenje i odgovor na liječenje jako variraju. Liječnik koji se brine o pacijentu i koji poznaje njegovu povijest bolesti je u najboljoj poziciji da kaže o šansama za ozdravljenje.

Liječnici često govore o preživljenju karcinoma, ali mogu upotrijebiti i naziv remisija , što je točnije od izlječenja. Iako mnoge žene s cervikalnim karcinomom ozdrave u cijelosti, liječnici upotrebljavaju te nazive zbog tog što se bolest može i vratiti (povratak karcinoma naziva se rekurencija ili recidiv).

Uzroci i prevencija

Analizom velikog broja žena diljem svijeta identificirani su neki faktori rizika koji povećavaju šansu da stanice na cerviksu postanu abnormalne ili kancerozne. Vjeruje se da se cervikalni karcinom u mnogo slučajeva razvija kada dva ili više faktora rizika djeluju zajedno.

Istraživači su pokazali da povećani rizik za razvoj cervikalnog karcinoma imaju žene koje počinju sa spolnim životom prije 18. godine i žene koje imaju više seksualnih partnera. Također ako su njihovi partneri rano stupili u seksualne kontakte, ako su imali više seksualnih partnera ili ako su prethodno bili oženjeni ženom koja je imala cervikalni karcinom.

Znanstvenici ne znaju točno kako seksualni odnosi žene i njezinih partnera djeluju na rizik razvoja cervikalnog karcinoma. Međutim, oni smatraju da neki spolno prenosivi virusi mogu izazvati seriju promjena u stanicama cerviksa koje vode razvoju karcinoma. Žene koje imaju više seksualnih partnera ili čiji seksualni partneri su imali mnogo seksualnih partnera, mogu imati povećani rizik za razvoj cervikalnog karcinoma u najmanju ruku zbog toga što je vrlo velika vjerojatnost da će dobiti spolno prenosivi virus.

Znanstvenici proučavaju efekte spolno prenosivog humanog papiloma virusa (HPV). (Neki spolno prenosivi HPV izazivaju genitalne bradavice (condylomata acuminata). Uz to znanstvenici vjeruju da neki od tih virusa mogu izazvati rast abnormalnih stanica u cerviksu i mogu igrati ulogu u razvoju karcinoma. Oni su našli da žene koje imaju HPV ili čiji partneri imaju HPV, imaju više nego prosječan rizik za razvoj cervikalnog karcinoma. Međutim, većina žena koje su inficirane HPV-om ne razvijaju cervikalni karcinom i virus nije prisutan u svih žena koje imaju tu bolest. Zbog tih razloga znanstvenici vjeruju da i drugi faktori djeluju zajedno sa HPV. Na primjer genitalni herpes virus (herpes virus) može također igrati ulogu. Potrebna su i dalja istraživanja da se objasni uloga tih virusa i način kako oni djeluju zajedno sa drugim faktorima u razvoju cervikalnog karcinoma.

Pušenje također povećava rizik za karcinoma cerviksa, iako nije potpuno jasno kako ili zašto. Izgleda da se rizik povećava s brojem dnevno popušenih cigareta i s brojem godina pušenja.

Žene čije su majke tijekom trudnoće koristile dietilstilbestrol (DES) također imaju povećan rizik (To se sredstvo koristilo između 1940. i 1970. godine). U malog broja žena čije su majke koristile DES je nađen rijetki tip vaginalnog i cervikalnog karcinoma.

Više radova upućuje na činjenicu da žene sa oštećenim imunim sistemom imaju veću vjerojatnost da će razviti cervikalni karcinom. Na primjer žene koje su inficirane sa HIV (humani imunodeficijentni virus) koji izaziva AIDS, imaju povećani rizik. Žene sa transplantiranim organima koje primaju imunosupresivna sredstva za prevenciju odbacivanja novog organa, također imaju veću vjerojatnost od drugih da će razviti prekancerozne lezije.

Neki istraživači vjeruju da je rizik cervikalnog karcinoma povećan i u žena koje koriste oralne kontraceptive (pilule). Međutim, znanstvenici nisu našli da pilula direktno izaziva karcinom cerviksa. Tu je vezu teško dokazati zbog toga što dva glavna faktora rizika cervikalnog karcinoma, a to je spolni odnos u ranijoj dobi i multipli seksualni partneri, mogu biti mnogo češći među ženama koje koriste pilule nego među onima koje ih ne koriste. Ipak, natpis na oralnim kontraceptivima upozorava na taj mogući rizik uz preporuku korisnicama da svake godine učine PAPA test.

Neka su istraživanja pokazala da vitamin A može biti efikasan u zaustavljanju ili preveniranju kanceroznih promjena u stanicama koje su slične onima na površini cerviksa. Dalja istraživanja s oblicima vitamina A mogu pomoći znanstvenicima da više nauče o prevenciji karcinoma cerviksa.

Rano otkrivanje i liječenje prekanceroznog tkiva ostaje za sada najefektniji način prevencije cervikalnog karcinoma. Informacije o ranoj detekciji su prezentirane u poglavlju "Rana detekcija". Žene se moraju dogovoriti sa svojim liječnicima o primjerenom intervalu pregleda. Preporuke liječnika se baziraju na elementima kao što su dob žene, anamneza i faktori rizika.

Prevela:
Doc. dr. sc. Marija Pajtler
Voditeljica Odjela za kliničku citologiju KB Osijek


Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju što bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala.
avatar
Admin

Broj postova : 1238
Join date : 03.12.2009

http://www.anilas.net

[Vrh] Go down

[Vrh]

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.